Ljubuškanka Lea Čepo profesionalna nogometna sutkinja, trenerica nogometa, odbojke i plivanja
- Napisao/la Radio Ljubuški
- Objavljeno u Šport
- Ispis
- Pošalji e-mail
Muški nogomet je puno popularniji od ženskog, međutim fokus sportske javnosti, nakon završetka Svjetskog klupskog nogometnog prvenstva, prelazi na ženski nogomet gdje je u tijeku Europsko nogometno prvenstvo za žene, a u iduća četiri dana na rasporedu su četvrtfinalne utakmice, piše Radio Ljubuški.
Nastojeći pratiti aktualne trendove Radio Ljubuški je u svom programu ugostio bivšu nogometašicu, aktualnu nogometnu sutkinju, trenericu u Odbojkaškom klubu Šport talent iz Mostara, trenericu u Školi nogometa Tiki Taka iz Mostara i jednu od voditeljica u Školi plivanja Vučko iz Ljubuškog, magistru kineziologije, Ljubušanku Leu Čepo.
Lea je svoje prve nogometne korake napravila u Školi nogometa u Ljubuškom, iz Ljubuškog je prešla u NK Široki Brijeg, u međuvremenu je počela suditi nogometne utakmice i kada je trebalo odlučiti hoće li nastaviti nogometnu ili sudačku karijeru odlučila se za suđenje.
Na početku razgovora Lea ističe da je nogomet zavoljela još kao djevojčica.
„Još kao mala djevojčica zavoljela sam nogomet, igrala sam ga s dječacima na ulici i još tada mi je najveća želja bila da postanem nogometašica. Ozbiljnije sam se nogometom počela baviti s 15 godina kada je u Ljubuškom formirana škola nogometa. Raduje činjenica da nisam bila sama, jer je tada u toj školi bio popriličan broj nas djevojčica. Iz Ljubuškog sam prešla u NK Široki Brijeg i tada smo se uspjeli plasirati u Žensku Premijer ligu BiH“, priča o svojim počecima u svijetu nogometa Lea.
Lea je ostavila neizbrisiv trag u ŽNK Široki Brijeg, gdje je igrala pet sezona, u međuvremenu je počela i suditi nogometne utakmice i onda je došlo vrijeme da se mora opredijeliti za nastavak igračke karijere ili za suđenje.
„Suditi sam počela iz hobija. S vremenom mi je suđenje postalo ljubav. Međutim, nisam mogla istodobno igrati i biti nogometni sudac. Morala sam se opredijeliti za jednu od te dvije opcije. Moram priznati da mi je bilo izuzetno teško. Na kraju sam se odlučila za suđenje jer se u budućnosti više vidim kao nogometna sutkinja nego kao nogometašica“, objašnjava Lea.
Lea sudi Žensku Premijer ligu BiH, ali je sudila i nekoliko muških utakmica. Ako bi se morala odlučiti o tome je li teže suditi muškarcima ili ženama drži da su to ipak muškarci.
„Nisam imala nikakvih neugodnosti kada su u pitanju utakmice muškaraca. Međutim, muškarcima je nešto teže pokazati autoritet. Za razliku od žena oni više nastoje poljuljati sudačko samopouzdanje, nastoje pridobiti suca za sebe i svoju momčad kako bi na kraju ostvarili pobjedu. Možda im to i prođe kod nekih sudaca, ali ja sam se uvijek znala ispravno postaviti u takvim situacijama. Uvijek se kada treba postavim čvrsto, pokažem autoritet u početku i kasnije nemam problema. Bar za sada, a nadam se da će tako biti i u nastavku karijere“, samouvjerena je Lea.
Kada je nogomet u pitanju, osim sudačkog poziva Lea je i trenerica u nogometnoj u školi Tiki Taka u Mostaru.
„U školi imamo oko 50 malih curica uzrasta od 4 do 12 godina. Radi se o curicama koje učimo počecima nogometa. Nema tu previše pravog nogometa, ali je nevjerojatno što sve te curice znaju i mogu uraditi s loptom“, ponosna je Lea na curice iz škole nogometa.
Međutim, Leina ljubav uz nogomet je i odbojka pa je se i u tom sportu odlučila za trenerski posao. Trenerica je u Odbojkaškom klubu Sport talent iz Mostara u kojem trenira oko 150 djevojčica.
„Sport talent je univerzalna škola koja obuhvaća gotovo sve sportove. Kada dijete dođe kod nas mi nakon upoznavanja s djetetom vidimo i ocijenimo koji je to sport za koji dijete posjeduje talent. Nakon toga roditeljima i djetetu preporučimo koji sport bi dijete trebalo trenirati. Dakle, razvijamo sve sportove do neke dobne granice. Mogu reći da smo do sada po tom pitanju bili vrlo uspješni i da je naša škola izbacila nekoliko poznatih imena“, ističe Lae.
Trenutno je najviše angažirana kao jedna od voditeljica u ljetnoj školi plivanja Vučko u Ljubuškom, koju svake godine završi između 150 i 200 djevojčica i dječaka.
„Voditelj škole plivanja je prof. Milan Vučić. Radimo već šest godina. Svake godine imamo četiri ciklusa plivanja, a u svakom ciklusu oko 50 djece naučimo plivati. Na kraju ciklusa dođemo do brojke od 150 do 200 djece koje nauče plivati. Ove godine smo sa školom krenuli 15. lipnja i radit ćemo do 8. kolovoza. Interes djece i roditelja je doista velik tako da, na žalost nismo mogli primiti svu prijavljenu djecu. Ipak, na kraju je najveća radost kad vidiš da si preko 150 djece naučio plivati“, kaže Lea.
Na kraju razgovora Lea je otkrila da najveće ambicije ima kao nogometna sutkinja jer ipak je nogomet njezina prva i najveća ljubav.
Pozvala je svu djecu da se uključe u bavljenje nekim od sportova, da je to vrlo važno za njihov kako fizički tako socioemocionalni i svaki drugi razvoj.
Razgovor s Leom smo završili uz želju da je vidimo gdje dijeli pravdu na međunarodnim utakmicama za što ova mlada ljubuška sutkinja ima sve preduvjete.
