Razgovor s povodom - Marin Šego, bivši vratar RK Izviđač

Njegova sadašnja momčad najveći je konkurent PSG-a, koji danas dolazi u zagrebačku Arenu. Ove godine već su se sreli u Superkupu Francuske, koji je PSG osvojio pobjedom od 34:27. Slijede dojmovi iz prve ruke?

- Sjajna su momčad, nema tu nikakvih upitnika. Na svakoj poziciji imaju ekstra rješenja. Igrao sam s njima ove sezone, vidio ih i u derbiju protiv Nantesa i sve to djeluje nekako lagano, bez većih problema, naprezanja. Dojam je da doziraju napore, što nije čudno jer iskusna su momčad. Drugo što je bitno, promjene koje su se dogodile ni na što nisu utjecale, ni dovođenje Gerarda umjesto Omeyera, ni Sigurdssona umjesto Gensheimera. Možda tek Remili visi kao sam na poziciji, ali njegova energija je ključ njihove igre, rekao bih. Čovjek ide na glavu.

Što je najteže protiv PSG-a?

- Obraniti se. Imaju strašno brz protok lopte, uigrani su savršeno, jer sve su to vrhunski igrači. U dva dodavanja stvaraju situacije za gol. Mikkela Hansena i Remilija pustiti da se šetaju na deset metara ravno je samoubojstvu, a opet ako kreneš na njih, jako dobro vide crtu, tako da je u suštini jako teško pronaći neko sigurno rješenje protiv toga, sve zatvoriti. Za dobiti ih treba i puno sreće. Zagrebu sigurno neće biti lako. Nisam ga gledao ove sezone, pa ne mogu reći konkretnije, ali mislim da su PSG i Barcelona svakako favoriti skupine A. No, ne treba se nikome predavati unaprijed.
Nakon Mađarske mi je odlično i u Francuskoj, jedino se još uhodavam sa životom zbog jezika

Kakve planove ima Montpellier?

- Dobre, visoke ciljeve smo postavili, rekao bih i dobro krenuli iako smo izgubili u Nimesu od jedne sjajne momčadi koja doma nikad nije izgubila od PSG-a, recimo. Mi smo izgubili doslovno sa sirenom i to svojom greškom, ali puno je veći problem od toga da su nam se ozlijedili za obranu važni Truhanovicius i Sussi i s tim ćemo se morati suočiti na startu Lige prvaka, a dolazi nam Vardar. To je sudar dvaju posljednja prvaka Europe i bit će zanimljivo. No, bez obzira na to, mislim da imamo adute za hrvanje s Vardarom. Ozdravio je Simonet, imamo za obranu i Petterssena, Portea i Richardsona...

Kako je Šegi u Montpellieru?

- Odlično, polako se uhodavam i sa životom i s jezikom jer je promjena u odnosu na Mađarsku. Iskreno ću reći, malo sam bio u strahu kada sam došao jer kod njih se jako puno radi teretana, a to dosad nisam imao. Čak i dva dana prije utakmice zna biti žestoko i prepao sam se neke ozljede, no, evo, pomalo sam se uhodao i sve je u najboljem redu. Trener mi daje povjerenje, ja vraćam, to je najvažnije. Usput sam i shvatio otkud ta francuska nadmoć koja nas muči tolike godine.
Otprije me muči astigmatizam, ali s vidom je sada sve u redu, još bolje nišanim protivničke šutere

Uskoro će zagrebaši i na vaš dojučerašnji klub Szeged. Kakva je tamo situacija?

- Stabilna, možda s izraženijom željom da se uspiju probiti do Kölna, što proteklih sezona nije uspjelo. Ove sezone nije bilo puno promjena, na golu Mikler umjesto mene, uz Mirka Alilovića, na desnom vanjskom umjesto Balogha je Maqueda. Mislim da im je najveći problem ozljeda Banhidija, kojeg muči Ahilova tetiva, Gaber i Sigurmansson su također izvan stroja, tako da im neće biti lako dočekati Barcelonu na startu. No, opet, dobra je to momčad...

Imali ste problema s vidom, propustili ste zbog toga i reprezentativnu akciju?

- Otprije me muči astigmatizam, još od dana kada sam bio u Zagrebu, kada sam išao na prvi zahvat. Sada sam nakon prošle sezone osjetio da je vrijeme za drugi, pa mogu reći da sam napravio pravu stvar u pravo vrijeme, jer da nisam, ne znam kada bih stigao. S vidom je sada sve u redu, još bolje nišanim protivničke šutere - nasmijao se Šego.

No, tko je zapravo Marin Šego?

Šego je rodom iz Mostara, a rukomet mu je velika ljubav cijeli život. Nakon osnovne škole u Čitluku, upisao je srednju ekonomsku školu.

Već je s 15-ak godina pokazivao golmansku klasu. Iz Čitluka je išao na treninge u Ljubuški, branio je gol Izviđača i uz rad i odricanje je došao do toga da bude apsolutni hrvatski junak.

33-godišnji Manja, kako ga svi zovu, trenutno je zvijezda hrvatske rukometne reprezentacije, ali on u njoj nije bio već devet godina. Zadnji koji ga je pozvao u momčad bio je upravo Lino Červar, koji ga je vodio na Europsko prvenstvo u Austriju gdje je Hrvatska osvojila srebrnu medalju što je ujedno i zadnje finale na velikim natjecanjima. Kako se Hrvatska gubila na turnirima tako je i Šego polako padao u zaborav, iako je odlično igrao u klubovima.

Nakon što je četiri godine bio u Zagrebu, Šego je 2012. godine prešao u poljsku Wislu gdje je ostao do 2014. godine. Trebao je nakon tri godine ići na Svjetsko prvenstvo 2013. godine u Španjolsku i bio je na širem popisu Slavka Goluže. No, kad su se određivali putnici na prvenstvo, umjesto Šege uskočio je mladi Filip Ivić.

“Meni je reprezentacija svetinja i čast mi je igrati za Hrvatsku. Golužina odluka me iznenadila, ali ovo mi nije prvo takvo iskustvo s njim. I prije mi je znao nešto obećati, a sutra napraviti potpuno drukčije. Tako je bilo i ovaj put, odluku je promijenio zadnji dan. Nekad je čovjekova riječ bilo pitanje časti. No, ja sam samo igrač i odluku poštujem. Hoću li se s njom pomiriti, to je drugo pitanje”, govorio je tada razočarani Šego.

Nitko ga nije zvao

Ni sljedećih godina ga Goluža nije zvao u reprezentaciju, a ništa se nije promijenilo ni dolaskom Željka Babića. Čak ni nakon što je Šego 2016. godine osvojio Ligu prvaka s Kielceom, a u finalu obranio ključni udarac, nije bio u planovima izbornika iako ga se smatralo jednim od najboljih europskih golmana.

“Nemam komentara na reprezentaciju”, kratko je rekao nakon što se nije našao ni na popisu za SP 2017. godine, a u rujnu te godine je u dresu Pick Szegeda uništio Zagreb u Areni, nekoliko mjeseci prije Europskog prvenstva koje se 2018. godine igralo u Hrvatskoj.

Nažalost, nitko iz Saveza nije ga zvao ni uoči tog turnira.

“Nije, nije… Nemaju moj broj, valjda im se izbrisao. Smeta li mi? Smetalo mi je prije, sad više ne”, rekao je Šego tom prilikom, ali se kasnije ipak našao na Červarovom popisu za kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo koje su se igrale prošlog ljeta.

Neki igrači se na njegovom mjestu ne bi odazvali tom pozivu, ali dečko iz Međugorja nije razmišljao ni trenutka.

“To je vrijeme koje sam ostavio iza sebe i sretan sam i ponosan što sam opet dio reprezentacije. Nikad nisam bio željniji i smatram da mogu puno dati ovoj momčadi. Meni je uvijek čast igrati za Hrvatsku”, rekao je Šego.