Bivši igrač Izviđača u dalekoj budućnosti želi u Neumu osnovati rukometnu akademiju

Dolazi iz južnog hercegovačkog grada Neuma.

Djetinjstvo i školovanje proveo je na moru, gdje se vrlo rano počeo isticati njegov afinitet prema sportu, a ponajviše rukometu, ali ne skriva kako mu nije stran rad s djecom i poticanje najmlađih na aktivan život.

„Do toga ima još jako jako puno, ali volio bih u svom Neumu nakon karijere osnovati rukometnu akademiju. To je daleka budućnost, ali u nekim svojim razmišljanjima uvijek se osvrnem na to. Ako Bog da, zašto ne jednog dana“, kazao je Marko te dodao da ako ne uspije kao rukometaš, ima poslovni plan B “pošto će mama ovo čitati, bio bih frizer!“, odgovara kroz smijeh.

Nakon završene srednje škole promijenio je puno adresa zahvaljujući transferima između klubova, pa je tako prešao od Metkovića, Splita, Ljubuškog i Zagreba do trenutnih Vinkovaca, gdje živi posljednjih nekoliko mjeseci. Zadovoljan je kako je primljen u novi klub i okolinu, no kaže da morski ugođaj i sunce ništa ne može zamijeniti.

Osim na terenu, Buntić je uspješan i na fakultetu kineziologije koji mu pruža lijep spoj učenja i iskustva. Nije lako studirati i raditi, pogotovo kada je posao aktivnog duha kao njegov, ali ističe da zasada uspješno izlazi na kraj s natrpanim rasporedom koji si je sam zadao.

“Dvoranu nismo imali, teretane zatvorene, virus je zahvatio veliku većinu klubova u ligi, pa se utakmice konstantno odgađaju, traže se slobodni termini. Igramo subota-srijeda-subota, pa ne igramo po 20-ak dana i slične stvari, ali Bože moj. Usredotočen sam na sebe i vlastiti razvoj, kako sportski tako i akademski, tako da mi je sve ostalo zapravo sporedno. Vremena se uvijek nađe.“

Sa svojih 13 godina kao mlađi igrač dva puta je bio pozvan u kamp hrvatskog rukometnog saveza gdje je imao priliku usavršiti tehniku igranja da bi kasnije kao tinejdžer od 15 godina krenuo s nastupima u kadetskoj ligi Hrvatske. Nakon toga debitira za seniore na utakmici u Splitu. Nekadašnji igrač RK Metković, zatim Medveščakovo desno krilo od 2015. do 2018., povratnik u Metković, a potom i član Izviđača iz Ljubuškog prešao je dug put da bi igrao u ozbiljnom klubu. U kolovozu 2019. godine pridružuje se Izviđaču koji je tada bio pod palicom trenera Maria Bjeliša te uz njega Buntić pravi nekoliko uspješnih utakmica u njihovom dresu. Trenutno igra za Slavonsku Spačvu.

“Meni je u ovoj situaciji korone i svega ovo ispalo super, debi sa makedonskim Metalurgom na europskoj pozornici i hrvatska premijer liga koja mi daje jedno novo iskustvo. Nakon Izviđača iz Ljubuškog želio sam probati nešto novo i uslijedio je poziv iz Vinkovaca gdje se nisam puno dvoumio”, govori Marko.

U budućnosti želi ostvariti neke vlastite želje za koje zna reći da nekima zvuče bahato, no nada se jednoga dana zaigrati u reprezentaciji i europskom klubu. ”To mi je zaista ogromna želja, ali evo kad sam već tu, iako

Ovaj 23-godišnji rukometaš sportom se bavi od svoje šeste godine, a kaže kako nije ni sanjao da će jednoga dana igrati u ozbiljnim klubovima. Sve je krenulo na preporuku roditelja da se počne baviti nekim sportom, nebitno kojim, a s obzirom da su tada u ponudi bili, njemu nezanimljivi nogomet i karate, odlučio se za manje zastupljeni rukomet. Okidač za to bio je ogroman uspjeh hrvatske rukometne reprezentacije sa svjetskim zlatom u Portugalu 2003. i Olimpijskim u Ateni 2004. godine. S obzirom da se u to vrijeme u Neumu nisu održavali rukometni treninzi, Metković je bio najbliža solucija koja je Marku poslužila da se ispočetka počne rekreativno baviti sportom koji voli.

“Čak se i sada sjećam prvog treninga jer me bilo strah i bila mi je jedna vrsta šoka vidjeti toliko novih ljudi i lica oko sebe, pa sam ga presjedio s tatom na klupi i loptom u rukama. Prolazili su dani, treninzi i od nečeg 'ajde probaj, vidi kako ti ide' je zapravo postalo dio života”, objasnio je Marko.