Kardinal Puljić: Zar da se bojimo tu živjeti, ako je Bog s nama i ako smo mi s Bogom?

U povodu pete obljetnice Apostolskog pohoda pape Franje Bosni i Hercegovini, 6. lipnja 2015. u Sarajevu, želim podsjetiti na pojedine poruke upućene tom prigodom kako bismo se, nakon nedavne hajke usmjerene protiv Katoličke Crkve u ovom gradu i ovoj zemlji, usmjerili prema izgradnji budućnosti utemeljenoj, ne na mržnji i jednoumlju, nego na pravdi, jednakopravnosti, poštivanju ljudskih prava i vjerske slobode. Uvjeren sam da nam u tom nastojanju mogu pomoći poruke Svetoga Oca izrečene u vrlo lijepom i gostoljubivom ozračju toga dana u glavnom gradu Bosne i Hercegovine.

Tijekom susreta s predstavnicima vlasti u BiH, u zgradi Predsjedništva u Sarajevu, papa Franjo je uz ostalo kazao: „Bosna i Hercegovina je, konačno, sastavni dio Europe. Njezini uspjesi i drame potpuno se uklapaju u povijest europskih uspjeha i drama, te su u isto vrijeme velika opomena kako bi se uložile sve raspoložive snage da započeti mirovni procesi postanu sve čvršći i stabilniji… Svi bismo trebali prepoznati naše temeljne ljudske vrijednosti, kako bismo se uspješno suprotstavili divljaštvu onih koji bi od svake različitosti htjeli stvoriti priliku za nasiljem. U ime se ovih vrijednosti može i mora surađivati, graditi i razgovarati, opraštati i s njima rasti. One tako dopuštaju suzvučju različitih glasova da se oblikuju u plemenit i skladan himan, nasuprot fanatičnom kriku mržnje. Političari su pozvani na plemenitu zadaću da budu prvi koji će služiti svojim zajednicama, radeći prvenstveno na očuvanju temeljnih ljudskih prava, među kojima istaknuto mjesto ima ono o vjerskoj slobodi.”
U tom smislu, želim posebno podcrtati Papine riječi da je zadaća političara raditi na očuvanju temeljnih ljudskih prava, među kojima istaknuto mjesta ima i ono o vjerskoj slobodi. A u vjersku slobodu, dakako, spada i pravo da Crkva moli za svoje pokojne onako kako to ona vjeruje. Nedopustivo je da na netrpeljivost potiču upravo oni koji su dužni tu slobodu čuvati te da se prijetnje prema slabijima prikazuju kao pravedan i ispravan način gledanja na povijest i put izgradnje zajedničke budućnosti u ovoj zemlji.

Također, prisjećam se kako nam je Sveti Otac u našoj katedrali, nakon što je čuo svjedočenja dvojice svećenika i jedne redovnice o njihovim patnjama u zarobljeništvu tijekom posljednjega rata, poručio: „Narod koji zaboravlja svoja sjećanja nema budućnosti. Ovo je sjećanje vaših očeva i majki u vjeri: ovdje su govorile samo tri osobe, ali iza njih stoje mnoge osobe koje su propatile na isti način. Drage sestre, draga braćo, nemate pravo zaboraviti vašu povijest. Ne da se svetite, nego da stvarate mir. Ne da bi gledali na ova svjedočenja kao ne nešto čudno što se dogodilo, nego da biste voljeli kao što su oni voljeli. U vašoj krvi, u vašem pozivu je poziv, u njemu je krv ovo troje mučenika. Tu je krv i poziv mnogih redovnika i redovnica, mnogih svećenika i sjemeništaraca i bogoslova... Oprostiti onome tko te tuče, tko te muči, gazi, koji ti prijeti s uperenom puškom da će te ubiti, to je teško. Oni su to učinili, i propovijedaju da to treba činiti.”

Zahvaljujući papi Franji za dolazak, sada pokojni banjolučki svećenik vlč. Zvonimir Matijević koji je jedva preživio mučenja tijekom rata, kazao je u svom svjedočanstvu tom prigodom da „od srca oprašta svima koji su mu nanijeli boli i moli za njih, da im milosrdni Bog oprosti i da se obrate na put dobra”. Također je Papi rekao: „Hvala Vam što ste došli u našu zemlju i u naš glavni grad da po mom svjedočenju čujete tisuće svjedočenja osoba koje su patile, ali osoba koje ne gube nadu jer čvrsto vjeruju u Boga, čvrsto vjeruju u pobjedu dobra nad zlim.”
Poslanje je Crkve moliti za svoje pokojne, a i za teške grješnike pa čak i za one koji su nad njima počinili zločine kao i za sve koji su došli pred lice Božje te uvijek poticati na opraštanje zato što Bog prašta u svom neizmjernom božanskom milosrđu.

Želim također podsjetiti na riječi Svetoga Oca upućene u Franjevačkom međunarodnom studentskom centru na ekumenskom i međureligijskom susretu: „Svi smo svjesni da je pred nama za prijeći još dugi put. No, ne dopustimo se obeshrabriti zbog poteškoća i nastavimo ustrajno koračati putem oprosta i pomirenja. Dok stvaramo pravedno sjećanje na prošlost, koja nas može poučiti, izbjegavajmo samosažalijevanja i uzajamna optuživanja te se prepustimo da nas Bog očisti, onaj koji nam daruje sadašnjost i budućnost: On je naša budućnost, On je krajnji izvor mira.”

Potrebno je stvarati pravedno sjećanje na prošlost na način da otvorena srca i duha budemo spremni istražiti činjenice bez ideoloških predrasuda i međusobnih optuživanja i bez pokušaja opravdavanja i prikrivanja zločina.

Ovo kratko podsjećanje na taj divni pohod završit ću riječima koje sam na kraju svete mise na Koševu uputio papi Franji: „Ova zemlja Bosna i Hercegovina je u prošlom stoljeću pretrpjela strašne ratove i režime. Sva je izranjena i opterećena. Katolička Crkva na ovim prostorima je prepolovljena. Sa žalošću konstatiramo da nas je svakim danom sve manje. Vaša očinska riječ, pastirska molitva i snažna vjerodostojna prisutnost daju nam snagu živjeti ovdje i s drugima raditi na izgradnji mira i dijaloga u ovoj zemlji. Ako nas je Bog u ovoj zemlji pozvao u život i od cijele kugle zemaljske izabrao da nam baš ovdje udahne dah života, zar da tu zemlju ne volimo? Zar da se bojimo tu živjeti, ako je Bog s nama i ako smo mi s Bogom? Ako Bog daje da se rodimo kao različiti, zar da se te različitosti bojimo?... U isto vrijeme to je poruka svijetu da želimo biti ono što jesmo i opstati s drugima i drugačijima na svojoj rodnoj grudi, otvoreni graditi budućnost ove zemlje na temeljima jednakih prava i sloboda.”

Vinko kardinal Puljić
nadbiskup metropolit vrhbosanski