Ne moraju li pastiri pasti stado?

Tu sliku koristi i prorok Ezekiel, posebno u trideset i četvrtom poglavlju. Gospodin traži od proroka Ezekiela da prorokuje protiv Izraelovih pastira, narodnih vođa, kraljeva, svećenika i krivih proroka. Postali su pohlepni i sebični. Postali su opsjednuti koristoljubljem. Duhovno dobro i opće dobro povjerenog naroda nije ih više zanimalo. Oni su odgovorni za stradanje naroda i odlazak u babilonsko sužanjstvo. Budući da su se brinuli samo za sebe, a ne za povjereni narod, pita ih: "Ne moraju li pastiri pasti stado?" (Ez 34,2).

Narod je ostavljen sam sebi. Zato su ljudi postali "kao ovce raspršene i prepuštene zvijerima". Gospodin kaže kako će sam postati pastir svome narodu. On će ih potražiti, skupljati i voditi. Vodit će ih na najbolje pašnjake. Za Gospodina nema izgubljene osobe. On želi sve okupiti oko sebe kao što pravi pastir okuplja sve svoje ovce.

Za pravog pastira nema izgubljene ili zalutale ovce.

Kaže Gospodin:

"Potražit ću izgubljenu, dovesti natrag zalutalu, povit ću ranjenu i okrijepiti nemoćnu, bdjeti nad pretilom i jakom - past ću ih pravedno" (Ez 34, 15-16). Kroz sliku prigovara oholima i moćnicima koji ne vode skrb o nemoćnim u narodu: "Zar vam je malo pasti na dobroj paši te ostatak paše nogama gazite? Malo vam je piti bistru vodu te ostatak nogama mutite?" (Ez 34,18).

Gospodin najavljuje jednoga novoga pastira, zvat će se David, koji će sa svom odgovornošću brinuti se o povjerenom mu narodu. Narod će izbaviti iz ropstva. Ponovno će Gospodin sklopiti sa svojim narodom savez. To će biti Savez mira. Postat će blagoslovljen narod. Zaštitit će ih od "zvijeri". Postat će svjesni kako ih Gospodin, Bog njihov, spašava i kako su oni njegov narod. Ovim poglavljem narodu u babilonskom sužanjstvu daje se nada te otvara nova perspektiva i novo svjetlo.