Vukman: Svećenici bi već sada trebali održavati tajne mise

Već duže vrijeme upozoravate na ‘krivi’ smjer Katoličke Crkve u ovim vremenima. Jasno ističete da postoje dvije struje koje djeluju u crkvi jednu Kristovu i jednu koja se protiv Krista bori. Po Vašem mišljenju koja je trenutno na djelu?

Duhovna linija bojišnice nije tako jasno vidljiva. Sve je u nekom pastoralnom i doktrinalnom kaosu. Izvana, čini se da su u Katoličkoj crkvi i Vatikanu, strukturalno, hijerarhijski, prevladali liberali, tzv. progresisti, post-modernisti, globalisti, kako god ih nazvali – ono što čine, ne čine za Kristovu Crkvu nego zidaju neku svoju novu, čudnu građevinu. Ali da bi prvo sagradili Crkvu potpuno prilagođenu svijetu, štoviše kao sluškinju globalističkoj i genderističkoj agendi, moraju najprije srušiti do kraja zdanje prave Kristove Crkve. Kroz povijest je Crkva bila stijena koju se nikakvim napadima izvana nije moglo uništiti. Mi znamo Kristovo obećanje da je vrata paklena neće nadvladati ali moramo biti svjesni da to ne može biti bez borbe, i da će ta borba koja je već na djelu za Krista i Njegovu Crkvu biti i jest prostor razlučivanja duhova. Neprijatelj je uspio ući u sam vrh Crkve, potpuno je okrenuo smjer Petrove lađe, mnogi vjernici su u nedoumici, što se zbiva. Pastiri ih umiruju, a tko god je živio molitveno i sakramentalno, svjesno ili podsvjesno sluti da nešto nije u redu. Na konzervativne katolike, dakle one koji se nisu odrekli Božjeg poretka, obitelji, tradicije, sakramenata, koji ozbiljno shvaćaju svoju vjeru, ne kao folklor ili dodvoravanje svijetu, gleda se kao na fanatike, vrijeđa ih se, a svađe su već uvelike zahvatile vjernički puk. Podjele u Crkvi su evidentne u zadnjih sedam godina.

Ovo je totalna liberalno-globalistička ofenziva. U Vatikanu su zadnjih godina rado viđeni gosti zagovornici liberalne i gender agende koja uključuje i plan depopulacije stanovništva zemlje, dok se klimatski pokret predstavlja kao nova religija. Mi u našoj tradiciji i vjeri imamo jasne naznake od Gospodina da je svo stvorenje Njegovo i da se moramo s razborom svime služiti, pa tako čuvati zemlju, biljke, životinje, klimu, prirodu općenito – no to nije neki kult, niti je Majka Zemlja božanstvo kako je predstavljena u liku poganskog idola Pachamame prošle godine u samoj bazilici sv. Petra. Bio je to vrhunac idolatrije i uvrede Bogu i Majci Božjoj usred svetoga Grada, na grobu apostola Petra. Sjetimo se u Starom Zavjetu kako je gnjev Božji udarao na izraelske kraljeve, velike svećenike i narod koji bi se odavao idolopoklonstvu i štovanju Baala. Babilon je očito uzvratio udarac. Probudio se, izronio iz pakla i pokrenuo „blitz krieg“ protiv Krista i Njegovih današnjih vjernih učenika i sljedbenika. Oni koji su Kristovi, sada su u tamnoj noći, naizgled potisnuti, ali pod barjakom Majke Božje i Bezgrješna Srca Marijina trijumfirat će „malo stado“. I Majka nam je to obećala. Samo treba biti hrabar, ustrajan do kraja.

Preko noći došli smo do toga da su sakramenti Katoličke Crkve uskraćeni milijunima katolika i to u korizmi i na sam Uskrs. Što nam se zapravo dogodilo? Jeste li to očekivali?

Tko je mogao očekivati da će crkvena hijerarhija baš tako šaptom pasti? Da će biskupi tako revno zatvoriti crkve i uskratiti narodu sakramente? Napravili su povijesni presedan kao da se radi o nekoj običnoj pastoralnoj uredbi a ne o odluci koja može imati daslekosežne posljedice za Katoličku crkvu i katolike u Hrvatskoj i širom svijeta. Kad smo se ovako osjećali napušteni, ostavljeni od Rima i od naših mjesnih biskupa koji nas u Velikom tjednu i za Uskrs upućuju na on-line mise i virtualnu Crkvu!? Nije li se mogao uoči svega ovoga, dakle, dok je Nacionalni stožer za civilnu zaštitu, odnosno Vlada RH tek razmatrala mjere protiv širenja coronavirusa, na razini HBK donijeti neki pastoralni „akcijski plan“ – protiv kojega vlast sigurno ne bi imala ništa – i koji bi se proveo tako da bi se uskladila pastoralna djelatnost s aktualnom krizom, odnosno, mogao se pronaći modus kojim bi se poštovale mjere prevencije protiv zaraze a vjernicima ne bi bila uskraćena ispovjed, pričest, krštenje, vjenčanje, posljednja pomast – zapanjujuće je da su u ime osobne sigurnosti odustali od onoga na što su pozvani! Spašavati i krijepiti duše! Bodriti i hrabriti, blagoslivljati s Presvetim, vani, na ulici, ako treba, tamo gdje je moguće dogovoriti, organizirati ispovjedi. I one su moguće na određenoj distanci. Sve je to izvedivo, kao kad idemo u dućane – zar nisu žene koje rade na blagajnama najizloženije? Jesmo li čuli da je među njima zavladala zaraza, da ih je poharala? Koliko znamo, hvala Bogu, nije. Barem ne na području gdje ja živim. S vjerom se uz obdržavanje medicinskih mjera prevencije može pobijediti i pandemija. S vjerom koja nam je upravo sada potrebna kao ohrabrenje a Tijelo Kristovo kao duhovna hrana i okrjepa. Što je s ljudima koji su vjernici a umiru ili su teško bolesni a ne mogu dobiti bolesničko pomazanje!? U vrijeme kuge u Splitu u 18.st., dva su se hrabra fratra zatvorila doslovno u lazaret (karantenu) s oboljelima gdje su ih sakramentalno i duhovno krijepili. I obojica su van izišli zdravi! Kler je zaboravio da za Krista i narod moraju riskirati život, a tako i mi svi, za svoje bližnje i za druge moramo se boriti, pomagati. No bez živoga Krista je sve uzalud!

Smatrate li da je sve ovo plan izdajnika (napad) ili se jednostavno Crkva našla u Božjoj kušnji?

I jedno i drugo. Očito je Bog zbog velike nevjere u samoj Katoličkoj crkvi dopustio da duhovni sinovi Jude Iškariota pokrenu osvetu, ali nam je to ujedno i velika kušnja vjere. Da se vidi tko je tko, padaju maske. Otkrivaju se lica Zloga. Toliko se uzoholio da više i ne krije svoj plan. Osobno nisam nikad bio uvjeren da je Treća fatimska tajna u potpunosti otkrivena. Postoje indicije da je drugi dio Treće tajne ostao neobjavljen, u papinskom sefu. I da se radi, između ostalog, o strahovitoj apostaziji, izdaji, otpadu od prave vjere u Katoličkoj crkvi koji je očito već krenuo od samoga vrha. Mi smo na početku apostazije nesagledivih razmjera. Ona se izvodi tako ufino, pod paravanom prevencije od pandemije coronavirusa i tko se može tome usprotiviti a da ga ne proglase luđakom koji je opasan za zdravlje drugih? Nije li nešto dijabolično u tom planu? Komu ide ovakva sitacija naruku, duhovno, geopolitički, ekonomski? Hoće li se gnjev Božji obrušiti na Rim zbog izdaje Krista i idolatrije? Molimo se puno, to samo Bog zna. On jedini zna kamo sve ovo vodi. On je gospodar povijesti i vječnosti. Na nama je da budemo nazidani na Krista, kako je rekao sv. Pavao. Da se uzdamo u Njega i Majku Mariju. Duhovni rat je odavno započeo. Upozoravao sam na to u svojoj knjizi „Bogoubojstvo Zapada“, a prije toga i u „Novom dobu poganstva“.

Što je po Vama Crkva mogla i trebala učiniti?

Ne mogu se staviti u ulogu onoga koji bi trebao govoriti što bi Katolička crkva trebala učiniti. Odnosno, nisam ni biskup ni papa, ali kao vjernik znam samo ono što je nedvojbeno jasno: da nam duhovni pastiri nisu imali pravo niti smjeli uskratiti sakramente, ma da je i nuklearni rat započeo! Dakle, hijerarhijska Crkva je trebala i mogla pronaći načina da nam u korizmi, Velikom tjednu i za Uskrs osigura primanje sakramenata! Živa Crkva je sakramentalna Crkva, nije on-line Crkva. Nije digitalna i virtualna. Mene takva Crkva ne zanima. Ne zanima me on-line misa. Niti duhovna pričest može biti nadomjestak za pravu pričest, kao što molitva pokajanja ne može zamijeniti sakramentalnu ispovjed. Sve su to duhovne priprave i u nedvojbeno krajnjoj nuždi stvar dubokog sjedinjenja s Kristom. No koliko ljudi uistinu ima tako čisto srce da u njega ulazi Krist po duhovnoj pričesti? Znam da je puno vjernika ispunjeno čežnjom za Kristom i sakramentima i da će takvi ljudi održati i obnoviti Crkvu. Ali to ne može biti izgovor kleru da se lakonski preda, položi duhovno „oružje“ i počne cvrkutati, odnosno „twitati“, lajkati i živjeti u virtualno-psudoduhovnom svijetu, odakle će nam dijeliti svoja mudroslovlja.

Kako će po Vašem mišljenju izgledati Crkva budućnosti. Hoće li nam vratiti sakramente ili se vraćamo katakombama?

Kako će Crkva budućnosti izgledati već je davno prorekao papa Benedikt XVI., odnosno tada kardinal Ratzinger. Da će biti mala, naizgled neznatna, ali vjerodostojna, uistinu Kristova. Živjet ćemo u malim zajednicama, autentičnima. Velika Crkva, ovakva kakva jest može biti samo lažna jer će u sebi objediniti sve što s Kristom i Istinom Evanđelja nema veze, jer će biti nekakva sinkretistička, globalistička tvorevina, i proganjat će „malo stado“. Hoće li nam vratiti sakramente prije toga? Tko nam to jamči pored ovakvih pastira? Ako ih i vrate, na što će to sličiti, jer narod je počeo gubiti povjerenje u biskupe, mnogi su razočarani. Što ako biskupi ovakvim oportunim stavom izazovu otpad mnogih razočaranih katolika? Boje li se Boga? Jesu li svjesni što čine? A katakombe? Već je vrijeme za njih. Hrabri svećenici bi već sada trebali održavati tajne mise. Ne znam za takvo što, ali ono što je najstrašnije, kad bi sada ušli u katakombe ne bi ušli u njih jer nas vlast i država proganjaju nego sami biskupi zabranjuju mise, i sami pastiri bi nas progonili kao neposlušne i nevjerne!? Zamislite kako se Zli poigrava s onima koji su puni nevjere i straha! To vam je kao da pastir iz svog stada sam ovcu predaje vuku!? Prestrašno!

Što mi vjernici možemo učiniti, pogotovo ako ovo stanje potraje? Trebamo li jednostavno šutjeti i vjerovati da će se Bog za sve pobrinuti ili trebamo djelovati? Kako?

Molimo se i pratimo znakove neba. Što će biti za ovaj Uskrs i nakon njega? Hoće li Bog šutjeti? Ako Bog i naizgled šuti, progovorit će preko svojih vjernih! Nema fatalizma u vjeri – Bog će se za sve pobrinuti a mi čekajmo, to je logika onih koji su se sada sakrili u svoje biskupske dvore.

Bog će se pobrinuti za sve ali traži našu suradnju, traži našu žrtvu i molitvu. Traži akciju. Ničega se ne bojim u Crkvi osim kukavičluka i izdaje onih koji nas trebaju voditi. Ja nisam čovjek koji bi sebi umišljao da bi nekoga predvodio, zapravo, vapijem za istinskim duhovnim vodstvom svetih svećenika i biskupa koji bi Crkvu vratili Kristu i njezinoj tradiciji, njezinom izvornom nauku. Pa neka bude i mala lađa, ali Petrova lađa koja prkosi svim vjetrovima i olujama, nepotopiva kao arka, jer ona i jest arka spasenja!