Djeci je potreban boravak na otvorenom, ali ne pod cijenu povećanja rizika od oboljenja

Pogotovo ako uzmemo u obzir važnost boravka vani i igre na otvorenom za najmlađe članove našeg društva, koji su trenutno ograničeni na vlastito dvorište, ako ga obitelj posjeduje.

Kako se navedena problematika tretira s psihološke strane, saznali smo od magistrice psihologije Marijane Barać, koja je dio inicijative „Dežurni psiholog“ u Zapadnohercegovačkoj županiji.

Odgovornost

„Vodeći računa o epidemiološkoj situaciji u BiH, kao i o (ne)mogućnostima našeg zdravstvenog sustava da se nosi sa svim izazovima pandemije koronavirusa, možemo razumjeti što se nalazi u pozadini ovakvih mjera. Zapravo, sve donesene mjere, tako i ova, idu u smjeru da svi, koliko smo u mogućnosti, držimo propisanu tjelesnu distancu. Ova mjera je svakako doskočila scenama kojima smo svi svjedočili nakon zatvaranja vrtića i škola, kada su parkovi i izletišta bili puni razigrane djece unatoč uputama nadležnih da ostanemo kući. Osim toga, uzimajući u obzir opasnost za starije osobe, smanjeni su i posjeti bakama i djedovima te drugim članovima obitelji koji ne žive s nama, a koji zbog našeg kretanja mogu biti izloženi većem riziku od zaraze virusom“, kaže Barać za Dnevni list.

Nadalje dodaje kako je djeci potreban boravak na otvorenom, ali ne pod cijenu povećanja rizika od oboljenja njih samih ili ljudi oko njih. Od lokacije gdje će svoje potrebe zadovoljavati, puno je važnije na koji način će ih zadovoljavati, a to je ono za što su prvenstveno odgovorni roditelji, a također i učitelji i profesori, odgajatelji i drugi stručnjaci.

„Jako je važno na koji način djeci različitih uzrasta predstavljamo trenutnu situaciju i kakve informacije im šaljemo. Ako boravak u kući i nemogućnost boravka vani, djetetu najbliži skrbnici vide kao „zatvor“, mjeru nametnutu bez ikakva smisla, a ne odgovorno ponašanje kako bi smanjili širenje virusa i dali svoj doprinos smanjenju ove pandemije, onda će im boravak kući zasigurno biti otežan. Međutim, ako roditelji paze kakve informacije dolaze do njih, pomažu im u snalaženju i uspostavljanju nove svakodnevne rutine, provode s njima kvalitetno vrijeme, mogu ovo vrijeme vidjeti kao veliki potencijal za približavanje svojem djetetu i gradnju još boljeg odnosa. Nijedna livada, planina niti park nisu važniji za psihičko zdravlje djeteta više nego njegov odnos s roditeljima. Mi smo ti koji biramo način kako ćemo sagledati situaciju u kojoj se nalazimo, a djeca su ta koja nas promatraju i uče od nas“, ističe Barać.

Stručna podrška

Ovo vrijeme je prilika i za djecu da nauče funkcionirati u drugačijim okolnostima nego dosad: kako se nositi s dosadom i viškom slobodnog vremena u odnosu na razdoblje prije pojave virusa.

Djeca koja su konstantno zasipana sadržajima i različitim aktivnostima, osim onih obaveznih školskih, mogu jako puno naučiti iz ovog iskustva.

„U cijeloj ovoj situaciji jako je važna strpljivost i osobna odgovornost! Za pretpostaviti je da ova zabrana kretanja neće trajati toliko dugo da ozbiljno može ugroziti funkcioniranje i dobrobit djece, ali svakako je stručna podrška roditeljima i djeci, ali i starijim osobama, dok ove mjere traju potrebna i dobrodošla. Nadležne institucije koje donose ovakve mjere su svakako dužne pratiti aktualno stanje i u skladu s njime uređivati postojeća ograničenja kretanja. Posebno ona koje se odnose na najmlađe dobne skupine“, zaključuje sugovornica.