Ljubušanka Klara o zarukama s Alenom Babićom: 'Napravio mi je bajku od života, vjenčanje ne...
- Napisao/la RTL HR
- Objavljeno u Životni stil
- Ispis
- Pošalji e-mail
U medijima je većinom znamo kao zaručnicu hrvatskog boksača Alena Babića, a baš kao i on, i ona ima zanimljivu priču, što sportsku, a što profesionalnu. Klara Vukojević (24) rodom je iz Ljubuškog u BiH, a već neko vrijeme živi u Zagrebu gdje ju je odveo njezin profesionalni put.
Naime, trenutačno je na diplomskom studiju Muzičke akademije u Zagrebu, smjer klavir, a do diplome je dijeli tek diplomski rad. Intenzivan period je iza nje, ali i ispred jer se počela baviti i bodybuildingom nakon što je godinama igrala rukomet i košarku. Zrela, ambiciozna i realna, takav je dojam ostavila na nas nakon videointervjua u RTL-ovom digitalnom studiju gdje nam je otkrila sve pojedinosti o sebi. "Svatko u životu treba jednu Klaru", rekao je Alen u jednom intervjuu, a ona nam je kroz pola sata razgovorala dokazala i zašto je to tako. Počevši od pijanizma, preko ljubavne priče do one sportske…
Klavir kao usmjerenje
"Imala sam osam godina kada sam se upisala u Osnovnu glazbenu školu u Ljubuškom. I to sasvim slučajno. Sve moje prijateljice su se upisale pa sam morala i ja. Igrom slučaja profesorica je imala dobru učenicu koja se prezivala baš kao i ja, mislila je da smo u rodu pa je kod sebe primila i mene. Moje je osnovnoškolsko školovanje krenulo u dobrom smjeru, vidjela sam da je klavir nešto za što sam nadarena iako mi se nitko u obitelji ne bavi glazbom. Nakon toga odlučujem se upisati srednju glazbenu školu u Mostaru. Zbog majke sam upisala gimnaziju u Ljubuškom tako da sam paralelno išla u dvije osnovne i dvije srednje škole. Nakon što sam završila, cijelo vrijeme me prate nagrade na internacionalnoj i federalnoj razini te se nakon toga odlučujem upisati Akademiju“, rekla je Klara. Od sedme do 18. godine pohađala je dvije škole, a usporedno je sanjala o tome da će jednog dana biti i profesionalna košarkašica. To je palo u vodu zbog brojnih ozljeda. Nakon Muzičke akademije u Sarajevu prebacila se u Zagreb, trenutačno sprema diplomski rad i nada se da će ubrzo i završiti. Kako bi preživjela studentske dane, podučavala je brojne ljude, a objašnjava kako tako funkcioniraju svi studenti instrumentalnih odsjeka. "To je jedini način da mi studenti zaradimo, a da je usko vezano uz tu profesijom. Lijep je to način koji te može pripremiti za profesora. Dobra je podloga za budućnost. A i dobar džeparac za jednog studenta", objasnila je. Priznaje kako u posljednje vrijeme osjeća zasićenje zbog kojeg se često mora tjerati na vježbanje.
"Kada diplomiram, mislim da ću uzeti godinu dana pauze gdje ne želim da mi netko uopće spomene klavir, ne želim ga vidjeti ni nacrtanog na papiru. I onda poslije toga mislim da ću raditi s djecom, najvjerojatnije podučavati u školi. Mislim da je to moj put i da tu mogu nekako najviše doprinijeti zajednici i da bi to mene najviše ispunilo“, rekla je kroz smiješak. Unatoč tome što se time bavi više od 15 godina, kaže kako nije ni blizu zadovoljna, a samokritičnost je ono što je često gura naprijed. Kaže kako nije jedina takva, već je to i odlika njezinih kolega i kolegica s Akademije. Odmalena im se usađuje natjecateljski duh, a to, kaže, po njezinom mišljenju, nije dobro jer je glazba ipak ta koja bi trebala spajati, a ne razdvajati…
"Otac mi je usadio da ne odustajem od tih nekakvih malih stvari. Odgajao me kao da sam muškarac, prijatelji kažu da imam višak testosterona iako se ja s tim ne slažem. Mislim da mi je on usadio to da nikada ne odustanem i nekako kada sam krenula s klavirom, jedna stvar je išla iza druge. Ne mogu se sjetiti točnog trenutka kada sam ja odlučila da je to za mene, ali uvijek mi je bilo ispod časti da odustanem od nečega što sam započela. Ako sam nešto započela, to onda moram i završiti. Valjda je to spoj ljubavi prema instrumentu, valjda zbog toga nisam odustala, vjerujem da je zbog toga…“, rekla je sa sjetom te dodala kako na prste jedne ruke može nabrojati kada je bila zadovoljna sa skladbom koju je odsvirala.
"Strašno sam samokritična, ali s druge strane, strašno puno volim sebe, cijenim se, svjesna sam svake svoje mane i greške i uvijek me to nekako frustrira. Želim ispraviti da bude bolje", priznala je. Dodatan motiv za uspjeh bilo joj je odrastanje u Hercegovini, sredini u kojoj takav vid umjetnosti nije popularan. "Gdje god da dođem, uvijek se sjetim odakle sam došla i to mi je motiv da dam sve najbolje od sebe", dodala je.
Bodybuilding kao ispušni ventil
Uz sve to uspjela je ukomponirati i bodybuilding. Udružila se s profesionalcem Filipom Dropulićem i u kratkom roku uspio ju je pripremiti za Balkanski kup ove godine gdje se natjecala u wellness fitness kategoriji.
"Imali smo devet tjedana za pripremu, a inače je dvanaest. Bili smo u zaostatku tri tjedna, ali napisao mi je tako dobar program, a i on je odličan kao osoba i trener, baš je pun znanja! Osvojila sam Balkanski kup, to mi je bilo prvo natjecanje za koje sam se stvarno spremila. I sada sam u off sezoni, spremam se za onu proljetnu, a ovu ću zimu iskoristiti da se što više poboljšam, da se što bolje spremim za tu sezonu i onda želim neko veće natjecanje budući da je ovo bilo na regionalnoj razini. Čisto kako bi dokazala i sebi i bodybuilding zajednici u Hrvatskoj da ja to mogu“, rekla je. Pripreme su rigorozne, a dok je na trening navikla i to joj nikada nije predstavljalo problem, kod prehrane se ipak morala pomučiti. Nije navikla vagati hranu, jesti fokusirano i pametno i tu je, priznaje, bilo trenutaka krize…
"Prehrana je najteži dio, pogotovo posljednjih nekoliko tjedana. Shvatiš da postoje granice do kojih svoje tijelo možeš dovesti. Sam sebe izazivaš da dođeš što dalje, da napraviš što više. Mislim da ni Alen nije bio siguran da ću na kraju sve uspjeti. On se toliko striktno ne drži prehrane. Pazi što jede, ali nikada ne važe svoju hranu. Tek sam na početku, mislim da će mi biti još teže u budućnosti, ali se tome radujem", rekla je.
Baš kao što je ona njemu sve ove godine bila neizmjerna podrška, tako je bio i on njoj. Ispričala nam je kako su se upoznali, koje godine su im bile teške, koje lakše i kako su unatoč svim poteškoćama (a prva je bila udaljenost), uspjeli opstati i danas planiraju vjenčanje.
"Upoznali smo se prije šest godina tijekom sezone. Radila sam kao konobarica u Baškoj Vodi, on kao redar u Makarskoj, a sreli smo se za vikend u jednom klubu, baš kada sam slavila 18. rođendan. To je bila ljubav na prvi pogled. Bez obzira na to što sam se morala vratiti u Sarajevo studirati, to nas nije spriječilo da tri godine održavamo vezu na daljinu i nakon toga sam se prebacila u Zagreb te smo počeli živjeti zajedno. Stvarno mogu reći da mi je Alen napravio bajku od života. Baš predivnu bajku koju sam samo mogla zamišljati kao djevojčica. Sjećam se da sam i tada uvijek govorila da ću biti u vezi sa sportašem. To mi se obistinilo", rekla je. I tu je bilo trenutaka krize, koje su uspješno prebrodili jer u pozadini svega je - ljubav.
"Nije uvijek bilo lagano. Prije tri godine je tek šira javnost saznala za njega. U prve tri godine veze, često govorimo kako je to bio njegov najteži period, gdje on nije imao za platiti stanarinu. To su bili sitni novci koje je zarađivao, borio se, a to je bio jedini način da on zaradi. Imao je dva treninga dnevno, boksao je gdje je stigao – za 40 maraka, za 50 eura… Meni je najviše srce slomilo njegovo posljednje državno prvenstvo, kada je boksao u Zagrebu i kada su ga 'pokrali'. To mi je bila kruna svih tih pehova, loše sreće. Nakon toga, dogodilo se to da odlazi kamp Dilliana Whytea u Englesku, gdje započinje njegov profesionalni boksački put. Gdje mu on daje taj nadimak 'Savage' po kojemu je poznat… Posljednje tri godine su predivne, on uvijek kaže za mene – bila si tu kada je bilo najteže, bit ćeš tu kada je najljepše. Čudan put, uvijek kažem da se o njegovom životu mogu napraviti tri filma i drago mi je da sam dio toga", priznala je. Uz njega je odrasla, sazrela, prošla mnoge situacije, a to ne bi mijenjala nizašto. Prošle godine nakon meča u Londonu ju je i zaručio. Nije znala da će to učiniti, dok su njihovi prijatelji i obitelj znali što slijedi.
A kada će biti svadba?
"Budući da mi nismo obični ljudi mislim da neće biti ni obično vjenčanje. Iduće ljeto ćemo zatvorenih očiju odabrati mjesto na karti, otići s kumovima, bit će cvijeće oko vrata, lagana glazba i neće biti nikakve velike svadbe u nekom pompoznom stilu. To će biti nešto jednostavno jer smo samo ja i on bili otpočetka", zaključila je Klara.
