Fra Iko Skoko: Zar nije život nešto 
veće nego hrana, 
a tijelo nego odijelo?

Poučava ih o dobroj nakani. Drugim riječima, govori im da ne očekuju od ljudi pohvale i pljesak. Zatim im nabraja koja su to dobra djela i kako ih treba vršiti. Prvo je milostinja. Mnogi daju milostinju kako bi ljudi vidjeli i hvalili se, a ne zbog slave Bogu. Isus traži od svojih učenika da ni sami ne znaju koliko daju za milostinju: “Kad ti daješ milostinju, neka ti ne zna ljevica što ti čini desnica kako bi tvoja milostinja bila tajna.” (Mt 6,3)

Drugo dobro djelo je molitva. Isus poziva svoje učenike na molitvu u samoći, u tajnosti u svojoj sobi: “A ti kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata te se pomoli Ocu svom u tajnosti pa će ti platiti Otac tvoj, koji vidi u tajnosti.” (Mt 6,5) Poučava ih da u molitvi ne nabrajaju puno riječi. Naučio ih je moliti “Očenaš”. U Očenašu je na poseban način važna vrijednost opraštanja.

Treće: duhovna vrijednost jest post. Obično ljudi, kada poste, imaju mrko lice i pogled. Isus traži od svojih učenika da koriste ulje za glavu i umiju lice kako ne bi ljudi primijetili kako poste. Zatim podučava svoje učenike da postoje dvije vrste blaga. Jedno blago je zemaljsko. Prolazno je. Ljudi ga žele ukrasti na silu od drugih ljudi. Zemaljskom blagu može nauditi i moljac i rđa. Drugo blago je nebesko. Njega ne nagriza ni moljac ni rđa. A ne mogu ga ni kradljivci otuđiti. Čovjek izabere ono blago gdje želi da mu bude srce. Isus smatra ljudsko oko svjetiljkom tijela. Ako je ono zdravo, bit će cijeli čovjek zdrav. Postavlja im pitanje: “A ako je, dakle, svjetlost koja je u tebi tama, kolika će biti tama?” (Mt 6,23) Zatim poučava kako čovjek mora izabrati komu će služiti. Postoje dva gospodara: Bog ili bogatstvo. Isus smatra kako čovjek ne može pošteno i iskreno služiti obojici gospodara. Čovjek je odgovoran za svoj život. Dužan je skrbiti se za hranu, piće i odjeću. Ali Isus poziva da se ne brinemo tjeskobno, zato pita: “Zar nije život nešto veće nego hrana, a tijelo nego odijelo?” (Mt 6,25).