Pandemija koronavirusa donijela dašak čitanosti knjiga

Cilj projekta bio je poticaj čitanju i razgovor o temama koje okupiraju današnji svijet, ali i ukazivanje zašto je doba korone, pravo vrijeme za čitanje. A pandemija korona virusa promijenila je svakodnevni život gotovo cijelog čovječanstva, pa tako i odnos između čitatelja i knjige. Odgođeni su sajmovi knjiga, otkazani kulturni događaji na kojima se predstavljaju knjige, ali internet i društvene mreže stvorile su mogućnost onima koji žele čitati i družiti se s knjigom. S obzirom na dosta slobodnog vremena zbog izolacije, nekima se druženje s knjigom vratilo u prvi plan, a neki i nisu bili odveć zainteresirani za tu vrstu „druženja“, piše Hrvatski glasnik.

Stoga smo odlučili pitati i provjeriti kako su neki kratili slobodno vrijeme u izolaciji i ako su čitali koje književna naslova preporučuju ili drže prijeko potreba za čitanje tijekom koronakrize

Ivan Vrljić, prof., iz Mostara kaže za Hrvatski glasnik kako se u pandemiji koronavirusa osjećao dašak čitanosti knjiga različite tematike i svjetonazora.

„Izdvojio bih zanimljive naslove, a neki od njih su bili i ostali klasici svjetske književnosti. Svakako bih u tu kategoriju svrstao čuveni roman američkoga romanopisca i književnika Johna Steinbecka „Plodovi gnjeva“ nagrađeno Pulitzerovom nagradom 1940. godine po kome je snimljen istoimeni film u režijskoj palici ekstravagantnog Johna Forda s Henriyem Fordom u glavnoj ulozi. Radnja romana je smještena tijekom Velike depresije i ekonomske krize u Americi a prati siromašnu obitelj Joan koja bježi u Kaliforniju za boljim poslom i uvjetima života. Roman opisuje svu nemilosrdnost bogatih zemljovlasnika i krize koje pogađa siromašni živalj. Sljedeće zanimljivo štivo za sve knjigoljupce je uglavnom tematika vječne i strpljive ljubavi uslijed najezde kolere koja je pokosila dobar dio Južne i Srednje Amerike . „Ljubav u doba kolere“ je moderni roman nobelovca i romanopisca Gabriela Garcie Marqueza prvi put objavljena 1985. svjetskoj javnosti. Ljubavni obrazac navedenog romana tematizira vječnu i neprikosnovenu ljubav sklonu dugovječnosti čak pod okolnostima koje nisu uobičajene a svojom tragikomičnošću i pripovjedačkom osjećaju za detalje iznova budi osjećaj radoznalosti kod širega čitateljstva“, ističe Vrljić.

Sljedeći književni naslov koji ga oduševljava je kaže svojevrsni credo nihilizma i književnog anarhizma, a to je roman „Stranac“ francuskog nobelovca Alberta Camusa.

„Nobelovac je to i književnik koji i danas budi u čitateljima onaj isti zanos cinizma i apsurda koji je početak 20. stoljeća itekako oblikovao i uobličio s ratnim strahotama i bezbrojnim ideološkim stremljenjima u obliku antagonizma istoka i zapada. Svakako za pandemijski obrazac je korisna knjiga ruskoga nobelovca Aleksandra Solženjicina „Jedan dan Ivana Denisoviča. Djelo koje je proslavilo autora bio je roman Jedan dan Ivana Denisoviča i bilo je prekretnica u ruskoj književnosti isključivo zbog neposrednoga stila i detaljnoga opisa zatvoreničkih logora, što je bilo tabu tema toga doba. Glavni protagonist romana Ivan Denisovič Šukhov ne zna svoju krivicu i zašto je osuđen, ali dokazuje da unatoč takvom životnom obratu moralna snaga pojedinca dolazi do izražaja u iznimnim situacijama poput te kada kazna dočeka nevina čovjeka. U tim situacijama prije svega dolazi do izražaja vjera koja čovjeka malo pomalo održava na životu i daje mu neizmjeran smisao u trenucima patnje kada ljudski duh i psiha klonu s tijekom. Gulag je mjesto gdje ljudska patnja počinje i završava. Na kraju, to je Solženjicin znao, spoznao i pretvorio u tekst – ostalo je književna povijest interpretirala“, ističe Vrljić.

Njegov kolega Višeslav Lučić, profesor u srednjoj školi, kaže kako je u vrijeme pandemijske izolacije najviše vremena izdvojio za online nastavu te učenje na školskoj platformi. Tako da mu uz sve obveze i nije ostalo puno vremena za čitanje.

„U međuvremenu kao veliki ljubitelj povijesti čitao sam knjigu od Miroslava Landeke “Stari most s mjesta događaja“, te knjigu vezanu za nastanak knjigo tiskarske glagoljice od Frane Paro “Bela karta črno slovo”.

Anita Pažin, diplomirana ekonomistica iz Mostara za Hrvatski glasnik kaže kako uz završeno Pedagoško-psihološko obrazovanje i Akademiju za pisanje projekata u Sarajevu, tečaj engleskog jezika i naposljetku tečaj Copywritinga za vrijeme pandemije, uspjela je pročitati i nekoliko knjiga. I to Paulo Coelho: “Jedanaest minuta”; Christopher Clark: ” The leepwalkers: how Europe went to war in 1914.”

Za kraj nećemo dijeliti savjete koliko čitati, jer postoje različiti savjeti koliko često bismo trebali čitati. Neki kažu kako bi bilo idealno pročitati barem dvije knjige mjesečno, ali kao što je kazao američki pisac Ray Douglas Bradbury “postoje i gori zločini od paljenja knjiga. Jedan od njih je i njihovo ne čitanje.”