Tarantino ponovno razvaljuje: Ovo je njegov najbolji film nakon “Paklenog šunda” [video]

Naime, nakon što je njegov novi film “Once Upon a Time in Hollywood” premijerno prikazan u Cannesu, kritičari su oduševljeno zaključili da je ovo njegov najbolji film nakon “Paklenog šunda”, a ako u obzir uzmemo kultni status jednog od vjerojatno tri najbitnija filma devedesetih i činjenicu da je nakon toga izbacio još gomilu vrhunskih filmova, ovo je prilično hrabra izjava koja istovremeno podiže očekivanja, ali i pojačava želju da film što prije pogledamo.

Novi Redford i Newman

Njegov deveti i, ako je vjerovati Tarantinovim obećanjima, pretposljednji film, smješten je u Hollywood kasnih šezdesetih, a radnja prati Ricka Daltona, glumca na zalasku karijere i njegovog kaskadera i najboljeg prijatelja Cliffa Bootha te njihova nastojanja da ožive posrnule karijere. U cijelu priču na neki su bizaran način uključeni i Charles Manson i njegova najpoznatija žrtva, glumica Sharon Tate.

Kao što znamo, u glavnim su ulogama Leonardo DiCaprio kao Dalton i Brad Pitt kao Booth, a kritičari tvrde da se radi o vrhunskim izvedbama pa mnogi povlače paralele s drugim legendarnim dvojcem i tvrde da su DiCaprio i Pitt novi Newman i Redford.

Izvanredna kemija dvojice holivudskih velikana povukla je još jednu paralelu pa ih mnogi uspoređuju i s Travoltom i Samuelom L. Jacksonom čije je karijere Tarantino oživio/stvorio “Paklenim šundom”. I dok DiCapriju ne nedostaje vrhunskih projekata, ovo je uistinu velika stvar za Pitta koji zapaženiju ulogu, realno gledajući, nije imao od “Moneyballa” iz 2011.

Samo bijeli glumci? “Policija za političku korektnost” na aparatima

Mnogi hvale i izvrsnu Margot Robbie koja je briljirala kao Sharon Tate iako su neki počeli i prozivati redatelja, tvrdeći da često zanemaruje ženske likove, pa tako i Robbie.

Tarantino je tijekom presice odbacio ove kritike, a s njim se složila i glumica. Ipak, mnogi su još tijekom predstavljanja glumačke postave zaključili da je redatelj ovog puta očito odlučio ignorirati holivudski trend poticanja rasne raznolikosti jer postava je, izuzmemo li američkog glumca korejskih korijena Mikea Moha, potpuno bijela.

Ipak, Tarantinu teško da se može predbacivati forsiranje bijelih glumaca jer dovoljno se prisjetiti bilo kojeg njegovog filma i bit će kristalno jasno da je rasna šarolikosti oduvijek bila odlika njegovih filmova. Ono što je bitno jest pitanje – čime je točno oduševio kritiku.