Dajte malo poezije: Ante Luburić, "Snovi o zemlji"
- Napisao/la Ljubuški IKS Portal
- Objavljeno u Knjižnica
- Ispis
- Pošalji e-mail
Tijekom protekla dva mjeseca, vremenu obilježenom pandemijom COVID-19, kreirali smo rubriku "Dajte malo poezije" u kojoj smo objelodanjivali poeziju znanih i neznanih ljubuških pjesnika.
Svakodnevno su nam se javljali brojne ljubušanke i ljubušaci sa svojom poezijom, kao ujedno i oni čije je porijeklo iz Ljubuškog - veseli činjenica da je Ljubuški bio i jest prepun pjesničkih duša, među njima je i Ante Luburić kojega predstavljamo u današnoj rubrici "Dajte malo poezije".
"Snovi o zemlji"
Nesto mi se noćas pije,
kad zatvorim kapke, sine,
stara kuća, loza mlada,
Herceg Bosna, mila majka...
Bar me sine, kada umrem,
ti pod kamen taj zakopaj, d
a osjetim buru s Vrana,
jugovinu mora slana.
Kad zapjeva pet šest tića,
nek mi ganga dušu dira,
kad zaori pisma stara,
mrtav čovik progovara.
Tu sam nekad smijao se,
suze prve pustio sam,
Tu sam nekad srce svoje, svoju dusu,
svoje snove, zakopao ispod vrata,
otisao gdje sam sada.
