NAJAVA: Predstavljanje nove knjige književnika Dušana Muse

Svoj osvrt na knjigu dat će, izuzev autora Muse, Tomislav Primorac, urednik knjige, dr. sc. Ljiljana Herceg, recenzentica i prof. dr. Marinko Marić, recenzent.

U glazbenom dijelu programa nastupit će Marija Šimović i Darko Šutalo - Rahan, dok će pak moderatorica programa biti Mia Lovrić.

Pokrovitelji: Grad Ljubuški i hotel „Bigeste“ Ljubuški.

Studija „Don Ivan Musić organizira ostanak Hrvata u istočnoj Hercegovini 1875. – 1878. godine“, treće je djelo novinara i pisca Dušana Muse iz Ljubuškog. Svojevrsni uvod u problematiku Hercegovačkog ustanka 1875. – 1878. godine, bio je znanstveni skup „Uloga Hrvata u Hercegovačkom ustanku 1975. – 1878. godine“, koji je održan u Ljubuškom 2008. godine. Autor knjige koja će biti promovirana, bio je upravo Dušan Musa, urednik zbornika znanstvenog skupa „Uloga Hrvata u Hercegovačkom ustanku 1975. – 1878. godine“. Zbornik je objavljen 2009. godine. Nakon uređivanja spomenutog zbornika Dušan Musa je na temu ustanka objavio dvije knjige „Zapisi o Hercegovačkom ustanku“, 2015., te „Hercegovački ustanak 1875. 1878. godine“. Godine 2018. objavljeno je prvo izdanje, a 2019. godine i drugo dopunjeno, izdanje.

Knjiga„Don Ivan Musić organizira ostanak Hrvata u istočnoj Hercegovini 1875. – 1878. godine“, je treće djelo na temu Hercegovačkog ustanka kojim autor zaokružuje ustaničku problematiku od pada srednjovjekovne Bosne 1463. i Hercegovine 1482. godine pod vlast Osmanskog carstva, pa do Berlinskog kongresa održanog 1878. godine. Upravo je Berlinski kongres bio rezultat ustanka kojeg su pokrenuli južno-hercegovački katolici – Hrvati, napadom na osmansku posadu na mostu preko rijeke Krupe između Dračeva i Gabele, mjesta na području Čapljine. Južno-hercegovački ustanici, misli se na područje sliva rijeka Trebižata, Bregave i Trebišnjice, iznenadili su ne samo uspavanu osmansku vlast nego i cjelokupnu ondašnju europsku javnost. Iznenađenje je bilo tim veće jer su se prvi pobunili katolici, dok su ranije bune protiv osmanskih okupatora, bile vezane uglavnom za prostore Bosne i Hercegovine naseljene pravoslavnim življem.

Prvih godinu dana, do ulaska Crne Gore i Srbije u rat protiv Osmanskog carstva, katolički ustanici povremeno u suradnji s pravoslavnim, te crnogorskim dobrovoljcima vodili su niz bojeva. Uglavnom, dva bataljuna s katoličkom većinom ustanika, s prekidima kontrolirala su prostor od Gabele, preko Drenovca do manastira Duži u Popovom polju. Ulaskom Crne Gore u rat oba katolička bataljuna uključena su u crnogorsko-ustaničku vojsku. U toj formaciji Rašanjski i Popovo-ljubinjski bataljun ostaju sve do konca 1876. godine. Uz ostalo sudjeluju ne samo u bitkama na području juga Hercegovine, nego i u čuvenoj bitci na Vučjem Dolu, između Bileće i Nikšića, gdje je crnogorsko-ustanička vojska izvojevala veliku pobjedu.

Nova prijelomna stvar za katoličke ustanke nastupa koncem 1876. godine kada vojvodu Ivana Musića, zapovjednika Rašanjskog i Popovo-Ljubinjskog bataljuna, u Beču prima GyulaAndrassy austrougarski ministar vanjskih poslova. Što je točno dogovoreno na tom sastanku nikada se nije saznalo, uglavnom katolički bataljuni su od veljače 1877. godine, pa do kolovoza 1878. godine iz Beča na ime vojvode Musića, primali novčanu pomoć u mjesečnom iznosu od 500 forinti. U tom razdoblju na prostoru kojeg su kontrolirali katolički bataljuni opada intenzitet borbi. Vojvoda Musić na oslobođenom teritoriju počinje izgradnju kako neki povjesničari poput Musiću nesklonog Milorada Ekmečića, kažu „primitivne države“ na čijim granicama se organizira i ubiranje carine?!

Nakon što je na Berlinskom kongresu, 1878., Austro-Ugarska dobila mandat za zaposjedanje „pokrajina Bosne i Hercegovine“ (množina), Musić se samoinicijativno uključuje u operacije oslobađanja te ustanici prvi ulaze u Stolac, a zatim po naređenju generala Stjepana Jovanovića oslobađaju i Ljubinje. Prije toga kontrolirali su cijelo područje današnjih općina, Neum i Ravno, te dijelove Čapljine i Stoca. Kako Austro-Ugarski vlastodršci nisu bili zadovolji političkim vezama ustanika s Narodnom strankom Dalmacije i slobodarskim Dubrovnikom - koji su ih tijekom ustanka zdušno pomagali, general Jovanović protežira pravoslavne ustaničke vođe od kojih su neki postajali ne samo kajmekani s visokim primanjima, nego i episkopi, o čijem imenovanju se odlučivalo u Beču, a katolički posebice vojvoda Musić, dolaze na udar nesklonog im režima.

Vojvoda Musić, koji je bio zaređen za franjevca, nakon pokušaja bijega u Srbiju zbog dizanja ustanka, zahvaljujući zalaganju francuskog konzula u Mostaru, Moroa, umjesto u zatvoru završio je na studiju medicine u Carigradu, s Petrom Bajom Božićem iz Brotnja. To su ujedno bili prvi studenti medicine iz BiH. Musićkasnije vjerojatno zalaganjem ujaka – biskupa fra Anđela Kraljevića,u mađarskom Ostrogonu završava studij bogoslovije. Prva i jednina župa u kojoj je službovao bilo je Ravno koju je preuzeo u siječnju 1875. godine. Nepunih pola godine nakon toga izabran je za ustaničkog vođu, a kasnije u Zavali, za vojvodu.

U veljači 1876. godine zbog sudjelovanja u ustanku, kažnjen je „a divinis“ i isključen iz svećeničkog reda. Nakon što je rekao NE sultanu, Musić je rekao NE i caru, emigrirao je u Crnu Goru, pa Srbiju. Problema s novim vlasima imale su i ostale vođe katolika - Hrvata, tako se primjerice fra Pavo Petrović, kao i Musićrođen u Klobuku, pet godina od austrougarskog progona krio u Dubrovniku. Fra Bono Šarić, Drežnjak jedan od ustaničkih prvaka u livanjskom kraju, sedam godina je proveo u internaciji u Austriji. Musić umire u Beogradu, Petrović je sahranjen u Gradnićima, a fra Bono Šarić na Humcu kod Ljubuškog.

Ukratko o autoru: Dušan Musa rođen je u Klobuku 1965. godine, no životne staze vodile su ga u drugim smjerovima. Životni putevi odveli su ga do Australije, a cijeli život je maštao o pisanju.

Upravo boravak u zemlji čiji jezik ne razumije i među iseljenicima koje ne razumije natjerao ga je da piše i stvara.

Do sada je objavio devet knjiga, a nakon mirovine u koju je otišao ove godine odlučio je u Čapljini upriličiti predstavljanje knjige o ostanku Hrvata u istočnoj Hercegovini.

Musa je osim u Hercegovini živio i radio u Sarajevu i Zenici, a član je Društva pisaca BiH i Društva novinara BiH.