Bogata kulturna večer u Knjižnici Ljubuški: Predstavljena knjiga „Tri tajne“ i otvorena izložba slika

Nazočne ljubitelje pisane riječi i umjetnosti uime organizatora JU „KŠC“ Ljubuški i „Matice Hrvatske“ Čitluk srdačno je pozdravio Ivica Vizentaner, koji je ujedno i moderirao programom.

Osvrt na knjigu „Tri tajne“, izuzev autorice Koštro, dali su književnica Radica Leko i prof. Andrija Stojić – koji je ujedno, uz slikaricu Hrkać, predstavio i izložbeni postav.

„Miljenka Koštro novim rukopisom „Tri tajne“ želi prikazati život druge polovine prošloga stoljeća, jednog imaginarnog mjesta koje može bili bilo koje mjesto zapadne Hercegovine, unutarnje Dalmacije, Zagore, ili sličnih sredina.

Likovi romana žive u skromnom okruženju, s više životne mudrosti i iskustva nego li naobrazbe. Njihove prosudbe uokvirene shvaćanjem sredine, te sa osobnim stavovima koji su pod utjecajem prenesenog značenja mjesnih priča, vrlo često nam bivaju nerazumljive iz današnje perspektive. Osjećaji su često suspregnuti i emocije zatomljene. Stavovi se žive tiho, a želje kao da se ne smiju ni izreći. Vodi se stalni sukob  „mišljenja sela“, Božje volje i ljudskih potreba, ali i prava. Kao najveći uteg tog neuređenog društvo vidljiv je u utjecaju režima koji savija kičmu običnog čovjeka.

„Tri tajne“ rukopis je koji govori o komunističkom režimu, o obespravljenom seljaku, o satiranju malog običnog čovjeka pod čizmom totalitarnog režim. Osim što se to odrazilo na ekonomski standard života još veći utjecaj imalo je na kulturu, tradiciju i kvalitetu duhovnog života. Osakaćeni mir odgajao je strah a posljedice su vidljive u svim porama društva.

Svi ti strahovi koji oblikuju priprosta čovjeka najčešće ne vode k dobru. Bježanje od istine, nesuočavanje, nego stišavanje i skrivanje dovodi do još većeg problema sa puno težim posljedicama. Na neki način sudbine seljaka šibane su svim nametnutim okolnostima, a samo rijetki se uspiju izdići iz sredine, nadići učmalost i to zahvaljujući školovanju, ukazanoj prilici, ili jakoj volji za uspjehom.

Protagonisti u romanu su djevojka koja nasilno postaje majka i njen sin „mulac“ kako ga pogrdno nazivaju. Djevojka-čobanica je žrtva, koja traumu silovanja i jasan zločin teško proživljava,obilježena zločinom i nerazumijevanjem sredine. Njena pokornost i obespravljenost zatomila je izraze osjećaja, čak i boli. Ali nije samo ona žrtva, žrtva je i rođeno dijete iz tog prikrivenog zločina. Ni kriv ni dužan dječak je u skoro svim okolnostima kojima se našao, odbacivan od sredine, tražio ljubav i težio dokazivanju. Dok je mislio da grabi život u nadi boljeg sutra ustvari je bježao od života. Nerazriješene tajne su obilježile njegov život, ali i smrt.

Pomalo ne/realistično mirenje s činjenicama ne nudi rasplet situacije te ostavlja slobodu čitatelju da promišlja, postavlja pitanja i sam pronalazi odgovore stvarajući moguće scenarije za rasplet fabule. Može se reći da je ovo roman u kojem je potrebna potpuna angažiranost čitatelja da bi se izvukla poruka koju je namijenila autorica.

Poruka romana se otkiva u nama, čitateljima, našim shvaćanjima i stavovima, našem neosuđivanju i odbacivanjem predrasuda, jer samo tako možemo shvatiti surovost vremena i prostora koje je kao mokra vunena kabanica na čobanici preteška za hodanje kroz život. Osuđujemo li, ili razumijemo, želimo li pomoći, ili okrećemo glavu ovisi od našeg rasta. Nameće nam pitanje koliko smo veliki, ili mali pored ljudi oko sebe kada treba pružiti ruku, pomoći, učiniti nešto, ili bar razumjeti.“, istaknuli su, među ostalim, predstavljači.

Knjižnica je večeras bila urešena veoma lijepim slikama od strane slikarice Anđelke Hrkać.

„Posrijedi su slike u koje sam utkala sebe. Ove slike su moja impresija. Sve se vrti oko mene – mojih emotivnih stanja, nekih događaja i slično.“, istaknula je, među ostalim, slikarica Hrkać.