Markova izložba u kokošinjcu zadivila Hercegovinu i okolicu
- Napisao/la vecernji.ba
- Objavljeno u Zanimljivosti
- Ispis
- Pošalji e-mail
Uslijed najezde koronavirusa kada sve manje više u BiH i na području Hercegovine miruje i stagnira na segmentu kulture i organiziranja izložbi.
Marko Šaravanja, konceptualni umjetnik iz Mostara odlučio je se uhvatiti u koštac s umjetnošću koja stagnira i priredio je izložbu vlastitih radova ni manje ni više nego u kokošinjcu. Ovaj poseban konceptualni umjetnik htio je dokazati svijetu da unatoč pandemiji koronavirusa koja je pogodila širu oblast Hercegovine kultura mora provoditi na djelu pa makar i bez čovjeka kao pokretača kulture. Gledatelji su pozorni, kokoši, pijevci i ostali termiti su se naročito obradovali Markovim slikarskim ostvarenjima na platnu. Po Marku neke kokoši imaju posebni senzibilitet prema vrhunskim slikama i one pomno razgledavaju slikarska platna.
Inače, Marko Šaravanja rođen je 9. veljače 1987 u Sarajevu, diplomirao na Akademiji Likovnih umjetnosti Široki Brijeg, po struci je magistar grafike, profesor likovne kulture. Otvorio je ukupno 32. samostalne izložbe od kojih se posebno izdvajaju tri izložbe 'Prosvjetljenje, Emancipacija i Maestro' u Muzeju Književnosti i Pozorišne Umjetnosti 'Mak' u Sarajevu. Bavi se pisanjem i autor je tekstova koje je do danas pročitalo više od milion ljudi. Tri godine za redom bio najčitaniji bloger Balkana na najvećem portalu BUKA. Otvorio je 31 samostalnu izložbu 'Hercegovina' prošle godine za tradicionalnu manifestaciju 'Dani Berbe Grožđa' u galeriji fra Didaka Buntića u Čitluku...
Potom je Epidemija pogodila cijeli svijet. Izložba i promocija knjige koja sadrži najbolje tekstove su otkazani, sve je stalo i srušilo postulate i temelje staroga svijeta kakvog smo poznavali...Marko Šaravanja nakon svega toga odlazi u Kokošinjac iza svoje kuće, pogođen teškim vremenima i dramatičnim događanjima u samom srcu epidemije i radi ono što najbolje umije-prepušta se Umjetnosti. Izložba 'Kokošinjac' je simbol vremena u kojem se nalazimo. Zatvoreni kao kokoši, u svojim kavezima, bez vlastitog mišljenja, čekajući nekoga da nam otvori vrata i pusti nas u slobodu....
Izložba je to koja na prvi pogled djeluje smiješno, komično, šareno i šaljivo ali gledajući bolje, gledajući duže, gledajući pažljivije vidjet ćemo kako se nemamo mnogo čemu smijati na kraju zar ne?
Umjetnost će ipak preživjeti na kraju..
