Vakula: Ne pitaj kome zvono zvoni

svaki je čovjek dio kontinenta, dio Zemlje;
ako more odnese grudu zemlje - Europe je manje,
kao da je odnijelo kakav rt, posjed tvog prijatelja ili tvoj vlastiti,
smrt svakog čovjeka umanjuje mene, jer sam obuhvaćen u čovječanstvu.
I zato nikad ne pitaj kome zvono zvoni; Tebi zvoni."
John Donne

A je li nam "odzvonilo", vidjet ćemo... gledajući politiku, i kojekakva događanja, ne samo u Lijepoj našoj nego i kojegdje po svijetu, u kojem izgleda kako prevladava politika „u se, na se i poda se“, pri čemu je kolektivni duh na niskom nivou, optimizmu baš i nema mjesta, a analizirajući meteorologiju, globalno zatopljenje i klimatske promjene, varijacije, kako god ih tko voli nazvati – blizu smo da nam "odzvoni". Prema sve opsežnijim i pesimističnijim izvještajima vodećih svjetskih autoriteta na polju meteorologije – primjerice Svjetske meteorološke organizacije, IPCC-a, NASA-e i NCAR-a, stječe se dojam kako zvona na uzbunu itekako zvone.

A valja misliti i na djecu! I djecu naše djece!

Gotovo svakodnevno smo bombardirani mnogobrojnim, često i proturječnim vijestima o klimatskim promjenama i globalnom zatopljenju. Jedni samo odmahuju rukom, drugi brinu, po nekima možda i više nego što bi trebali...

Ekstremi sve češći i žešći

Nakon više od 150 godina svakodnevnih mjerenja obični bi smrtnik mogao pomisliti kako su se sve ekstremne pojave već dogodile i kako je mogućnost novih rekorda zanemariva. A oni nam se ipak događaju! I to ne baš rijetko. Evo, i ovih dana i tjedana, kada nakon jedne od najtoplijih prvih trećina godine proživljavalo jedan od najhladnijih dijelova svibnja u povijesti mjerenja. A prošlogodišnji je svibanj bio jedan od najtoplijih, gdjegdje čak i rekordan! I pritom ove godine imamo mjestimice rekordnu kišu, a ponegdje je bilo i rijetko vjetrovito… A nizove dana s ekstremno niskom i visokom temperaturom, vjetrom, količinom oborine, i najvišom dnevnom, i mjesečnom, imali smo i u drugim mjesecima... I imat ćemo… Čini se kako su vremenski ekstremi sve češći i žešći.

Što možemo učiniti?

Kamo sve to vodi, i tko je kriv? „Nije važno tko je kriv, kad se nešto desi“, pjeva se u nekoj pjesmi. Valja se pitati što može učiniti, ne samo cijelo društvo, nego svaki pojedinac, kako bi što manje djelovao na svijet oko sebe. Smanjiti onečišćenje, razdvajati i reciklirati otpad, ne trošiti energiju – svjetlosnu, toplinsku i drugu bez potrebe, ne juriti bez potrebe cestama, više pješačiti i koristiti javni prijevoz... samo su neke od sitnica koje život znači.

Koristi od vremenskih prognoza?!

A slične su sitnice i svakodnevne obične pojave u kojima meteorologija, posebice vremenska prognoza pomaže, ili barem može pomoći. Vesele me, i nakon 20-tak godina gotovo svakodnevnog rada, mnogobrojni pozivi za vremensku prognozu, što znači da ljudi prepoznaju njezinu važnost – od onoga što sutra odjenuti - štikle ili čizmice, kratke rukave ili jaknu, pa do toga kakvo će biti sljedeće ljeto, zima, kada je najpovoljnije vrijeme za godišnji odmor, ali i uložiti sredstva u navodnjavanje, dodatnu zaštitu i drugo... A u ona zlatna doba hrvatskog građevinarstva imao sam čak i pitanja oblika: „Oprostite, kakva će biti sljedeća zima.

Znate, ja vam uvozim cement, pa ako će sljedeća zima biti blaga kao prošla, uvest ću više jer će se moći više graditi. I zaraditi.“ O dugoročnim prognozama, razlikama u njezinim mogućnostima i pouzdanostima u odnosu na kratkoročnije prognoze već je bilo i govoreno i pisano, a i još će…

Meteorologija, i vremenska prognoza, unatoč kojekakvim komentarima, a mi Hrvati, čini mi se, skloni smo češćim negativnim nego pozitivnim ocjenama, pomaže u svakodnevnom životu. Naravno, događaju se i pogrješke. Uostalom, to je prognoza, koja ima svoju vjerojatnost ostvarivanja. Što je dan prognoze dalji, vjerojatnost njezina ostvarenja je manja. No, to ne znači da zanemarujemo klimatske prognoze, posebice ne kada doznajemo kako su neka od starijih predviđanja davala čak i manje poraste temperature od ovih koje doživljavamo, manje poraste razina oceana i mora te manje topljenje leda od ovoga što se događa u stvarnosti...

A možemo i onu khevenhilerovsku: „nigdar ni bilo da ni nekak bilo, pak ni vezda ne bu, da nam nekak ne bu“...

Unatoč tomu, preporučam i molim što manje negativno djelovati na svijet oko sebe, pratiti vremensku prognozu, posebice upozorenja na opasne vremenske pojave,ali pritom ne paničariti, ne uzbuđivati se, već razumno razmišljati i ponašati se, ne ići, primjerice, "luftićem" ili "štramacom" kad se najavljuje jak i olujan vjetar, ili ići u planinarske i druge pohode kad se prognozira nevrijeme, i još u neprimjerenoj odjeći i obući pa GSS i druge službe moraju pomagati i spašavati - nego prilagođavati svoje aktivnosti kako bi se izbjegle nepotrebne nevolje, materijalne štete, pa i nešto gore od toga...
I da...

Budući da meteo-rekorda i ekstrema ima i kad je ljeto i kad je zima,
i naizgled sve izraženije vremenske promjene smetaju mnogima,
čak postajemo siromašniji u biološkim raznolikostima,
a oceani i atmosfera zagrijavaju se kao da su u parnim kotlovima,
pri čemu je srednja morska razina sve viša – kao da je najjača plima;
i premda priroda teži ravnoteži - djeluje da nam klima se sve više klima,
svjesnim se ponašanjem pokušajmo oduprijeti sve češćim i žešćim ekstremima.