AVANTURIZAM NA HERCEGOVAČKOM BISERU Stanko je diplomirao arhitekturu u Splitu, ali zov Trebižata je bio jači

Od izvora u Peć-Mlinima do ušća Neretve u Strugama, Trebižat se proteže na ukupno 51 kilometar. Osim ugostiteljskih objekata i kupališta koji uz rashlađenje u vruće ljetne dane nude i svoje specijalitete, na Trebižat stižu i (avan)turisti iz cijelog svijeta. Na široko je poznat kanu safari, ali i vožnja drugim plovilima koje organizira Udruga “Tajna prirode”. Jedan od onih koji je prije gotovo dva desetljeća krenuo s vožnjama Trebižatom je Stanko Zlopaša. Za Hercegovina.info kaže kako je vrijeme malo poremetilo početak ove sezone iako su najave bile odlične.

FOTO: Stanislava Borovac

U Strugama se preuzima oprema i onda se gosti kombijem voze na polazište

Već godinama kanu safari na Trebižatu je poželjna destinacija turista iz cijelog svijeta koji svoje ture dogovaraju putem interneta. No, u posljednje vrijeme gosti iz jedne europske zemlje prednjače.

“Poljska i njihov ekonomski procvat se osjeti u svim sferama društva, pa tako i u avanturizmu i što se tiče stranih gostiju oni debelo prednjače. Mislim da je bilo više Poljaka nego svih stranih gostiju zajedno. S druge strane imamo i domaćih gostiju koji se “ne daju”. Dok su teži uvjeti, domaći ljudi se i teže odlučuju na vožnje. No, kroz sezonu oni to nadoknade pa se sve izbalansira u omjeru 50:50. Nijemci definitivno dolaze u manjem broju i to osjetimo, sjeverne zemlje i Britanija drže svoju konstantu, ali ponavljam Poljaci su broj jedan“, kaže nam Stanko.

Pitamo ga ima li to veze i s obližnjim Međugorjem.

“Sigurno da ima. Vjerski turizam privlači veliki broj Poljaka i to i nama pomaže. Gosti koji se tamo zadrže višednevno potraže i neke druge sadržaje u okolici. Za one koje zanima avanturizam mi smo tu najbliži, a izgleda i najčešći izbor. Hvala Međugorju i dobra se suradnja događa s okolnim sredinama”, ističe.

Domaći ljudi još uvijek u punom kapacitetu nisu prepoznali ljepote svog kraja.

“Kada bi od domaćih gostiju odbili dio onih tura koje su organizirale tvrtke za svoje djelatnike i team buildinge, mogli bismo onda reći da je manje od 10 posto ljudi koji su samoinicijativno ili obiteljski organizirali dolazak. Česta je situacija da ljudi dovedu svoje prijatelje, rodbinu i kumove koji žive u inozemstvu pa i takve grupe brojimo pod domaće. No, kada bi detaljno analizirali vidjeli bi da dijaspora čini jedan veći broj tih domaćih gostiju. Jučer smo upravo imali jedan bračni par. Gospođa je iz Sarajeva, a suprug joj je Španjolac iz Girone. Team buildinzi uvelike popravljaju prosjek.”

FOTO: Stanislava Borovac

Ljudi iz cijele BiH, a posebno iz Hercegovine još uvijek nisu svjesni kakve ljepote i mogućnosti imaju u svom okruženju. No, i to se polako počinje pomicati s mjesta.

“Tome je puno pridonijela pandemija. Stranci nisu mogli dolaziti, a domaći ljudi nisu mogli odlaziti izvan države na odmore. Tu smo osjetili porast broja gostiju iz Banja Luke, Tuzle, sjevernog djela BiH. Ljudi se upute na jednodnevni izlet ili prenoće u Mostaru i Međugorju i dođu kod nas. Provozaju se Trebižatom, Kravicom, Hutovim Blatom. S te strane možemo reći da nije svako zlo za zlo bilo. BiH ima mali broj stanovnika i tu ne možete očekivati neki nagli porast. Češće se vraćaju isti ljudi, nego što dolaze novi.”

FOTO: Stanislava Borovac

Vožnje Trebžatom organizira šest providera. Neki od njih nekada se zajednički organiziraju u čišćenju rijeke.

“Mi krećemo u travnju s pripremnim radovima, a bude i nešto organiziranih vožnji. Imali smo također i neke projektne aktivnosti, ali i čišćenje rijeke. Zbog jako visokih vodostaja, voda je donijela sa sobom svašta nešto s gornjeg dijela. Puno toga ne završi namjerno u rijeci. S druge strane dobar dio toga ljudi ne pokupi iza sebe, pa vjetar s plaže donese boce, vrećice i drugi otpad. Problem imamo ispod ušća Studenčice gdje imamo puno poljoprivrednog otpada. Tu su sustavi za navodnjavanje, ima puno najlona, raznih posuda i bočica, to je malo kritičnija situacija. No, generalno, s obzirom na veliki broj ljudi koji tu ljeti gravitira utisak je, ne samo moj već i gostiju, da je rijeka dosta čista i uredna pa se ljudi i iznenade. Istina, ne može se svaki dan držati sve totalno čisto, nekada to ovisi o broju ljudi i gužvi”, ističe naš sugovornik.

FOTO: Stanislava Borovac

“Trebižatu je velika sreća da nema industrijskih zagađivača. Ima to jednu branu i to je možda malo problem, ali bilo bi puno gore da ih ima više od toga. Bili smo svjedoci da je Udruga “Tajna prirode” u suradnji s Općinom Ljubuški potpisala Koaliciju za zaštitu voda i zabranu izgradnje novih minihidroelektrana. Neki veliki neprijatelji su eliminirani. Na nama ostalima je koliko ćemo čuvati, do kafića, kupača na plažama, nas providera. Svi mi na neki način malo zagađujemo rijeku i nadam se da ćemo biti svi dovoljno pametni da više čistimo i čuvamo kako bi sve bilo pozitivno“.

Ponuda se obogaćuje iz dana u dan.

FOTO: Stanislava Borovac

“U koroni smo imali više vremena pa smo odlučili ponuditi ljudima nove vrste izleta. Imamo vožnje na dasci. Vozimo standardne ture na Trebižatu od 8 i 12 kilometara (kreće s Matice i Božjaka i završava u Strugama) i te se ture vode već godinama. Tura s Kravice je svježe uvedena i ona iznosi 15 kilometara. Dio tura je spust na Neretvi što je možda naš i najatraktivniji izlet. Kravica je također novitet koji je naišao na jako dobre reakcije. Dosta ljudi ga je vozilo i imaju pozitivna iskustva. Zbog specifičnosti male Kravice nju vozimo posebnim vozila. Tu moraju ići čamci za napuhavanje zbog tog slapa koji je visok i potencijalno opasan za goste i opremu. Plastični kanui su kruti, ostvaruju veću brzinu. To je jedan novitet. Tu su i supovi. Sve u svemu zadovoljni smo kako sve funkcionira, a zadovoljni su i gosti. Naš krajnji cilj je što više obogatiti ponudu i produžiti boravak na vodi.”

FOTO: Stanislava Borovac

Organizatori safarija, pa tako i Stanko usko surađuju s ugostiteljima koji imaju svoje objekte na rijeci, upravo na dionici na kojoj se voze. Nerijetko se stane kako bi se uživalo u gastronomskim specijalitetima.

“Definitivno. Svaki duži izlet više igra ulogu i za sve ostale pružatelje usluga, nebitno o čemu se radi. Ljudi na dužim turama više stanu odmoriti. Treba težiti stoga da im se na kvalitetan način osigura sva moguća usluga i ugodniji boravak na vodi, kada je priroda ovdje već Bogom dana za takve aktivnosti kako se ne bi sve svelo na “sjedi, pojedi, popij”, nego da tu ima i malo dinamike.”

On smatra kako prostora za avanturistički turizam u Hercegovini ima jako puno, ali da je potrebno sve skupa sustavno bolje posložiti i podići na jednu veću razinu.

FOTO: Stanislava Borovac

“Ne da se može, nego se mora. Nije to moje mišljenje, nego mišljenje stručnih ljudi iz Hrvatske koji su dolazili ovdje pomoći oko svega. Avanturizam se kod nas još uvijek nije razvio i dogodio u mjeri kako se on dogodio u Hrvatskoj ili nekim drugim zemljama u okruženju. Razlog tomu je što nema dovoljno kvalitetnih lokalnih pružatelja usluga. Brojni su na nekoj amaterskoj ili poluprofesionalnoj razini gdje se ne zna koliko sezona točno traje, kada će završiti ni kakvo je primjerice radno vrijeme. Treba se tu malo otvorenije pristupiti, uzeti malo rizika. Prostora ima jako puno. Sve samo treba dobro sustavno posložiti. O dobrobiti stanovništva ne treba ni govoriti. Mi smo regija koja još uvijek proizvodi dosta domaće hrane i proizvoda na koje su ljudi već i zaboravili. To je ekskluziva koju mi imamo i koje nismo svjesni. Vrlo mali broj ljudi si to može priuštiti i to je također dio naše ponude. Gastro ponudu moramo što bivše vezati uz avanturizam, bilo to safari, zipline ili nešto drugo. Što prije to uvežemo, prije ćemo postati sve ozbiljnija turistička destinacija. Sve je na nama”.

Ovaj vid aktivnosti sa sobom nosi i određene rizike.

” Kažu da je avanturizam ništa drugo nego micanje samog sebe izvan granica udobnosti. Hoće li se dogoditi nešto to se ne može znati. Na svim destinacijama gdje se avanturističke aktivnosti organiziraju to se događa. Jednostavno velik broj ljudi stiže i nešto se dogodi da nije po planu. No, najviše ljudi stradava u prometu, najmanje se kontrolira, pa opet svi vozimo. Mi hvala Bogu do sada nismo imali nekih nezgoda, a imamo i adekvatnu opremu. Također, ne želimo riskirati nikada s vremenom. Jednom je stigla jedna rukometna ekipa iz Njemačke. Ti momci su bili mladi, fizički spremni i voljni za avanturu. No, ja sam znao da je rizik prevelik i nisam želio da se tura odradi, odgodili smo je. Sve ovisi od providera”. 

FOTO: Stanislava Borovac

Stanko je diplomirao arhitekturu u Splitu, imao je tamo i more za avanture i užitke, ali srce je vuklo Trebižatu.

“Na Trebižatu sam od svoje 15 godine od kada i radim. Prije deset godina smo se preregistrirali u Udruženje i tako funkcioniramo na taj način. U cijeloj priči sa mnom je i Stanislava Borovac koja živi punim plućima život pravog turističkog vodiča. Puno je tu truda i rada uloženo. Diplomirao sam arhitekturu nakon tri godine, ali dalje nisam ni imao namjeru nastaviti već sam se vratio onom što volim. Jednostavno sam shvatio da je ovo moj poziv, da ovo volim. Odlučio sam se baviti s ovim pod svaku cijenu bez obzira bilo profitabilno ili ne. Arhitektura je druga ljubav koja je sada već otišla u zaborav. No, Bogu hvala da sam mogao birati. Ljudi se zanimaju za više stvari, a na koncu radite ono što najviše volite, ako imate tu mogućnost”, zaključio je Stanko Zlopaša za naš portal.

Vožnju Trebižatom mi smo isprobali i doživljaj je fantastičan. Za one koji u sebi imaju avanturističkog duha i nemaju veliki strah savjet je jasan. Slobodno možemo reći kako su ova rijeka i sve aktivnosti na njoj pravi biser naše Hercegovine.