Podcijenjena, a moćna: Raštika je jedna od najzdravijih namirnica na svijetu

Mediteranska prehrana u samom je svjetskom vrhu najzdravijih načina prehrane, povezana sa značajnim zdravstvenim koristima, uključujući općenito nižu smrtnost, smanjen rizik od kroničnih bolesti poput bolesti srca, raka, dijabetesa, debljine, upalnih bolesti, Alzheimerove i Parkinsonove bolesti, može potaknuti bolji san, očuvati pamćenje i mentalnu bistrinu, ublažiti tjeskobu i depresiju…

Mnoge su namirnice u mediteranskoj prehrani osobito blagotvorne za zdravlje, a među njima je i jedna koja je još uvijek podcijenjena.
Raštika (rašćika, raštan, lat. Brassica oleracea acephala) smatra se jednom od najzdravijih namirnica na svijetu, i to ne bez razloga: siromašna je kalorijama, a iznimno bogata vitaminima i mineralima, ali još je uvijek podcijenjena u usporedbi s keljem, kupusom, blitvom ili špinatom.

Sjajna za žene

Raštika je izuzetno poželjna u ženskoj prehrani jer je bogata flavonoidom maempferolom. Istraživanja pokazuju da žene imaju 40 posto manje šanse za rak jajnika ukoliko unose dovoljne količine ovih flavonoida.

Tradicionalno se uzgaja u Hercegovini, Dalmaciji, osobito u Dalmatinskoj zagori i na otocima, dok je na kontinentu ima na zelenom djelu tržnica.

Da je to starinsko mediteransko povrće popularno u svijetu svjedoči i podatak koji navodi Turistička zajednica grada Dubrovnika. Navode kako je prestižni New York Times raštiku svrstao među najzdravije i najskuplje namirnice za koju će zbog njezinih iznimnih nutritivnih i ljekovitih svojstava obožavatelji izdvojiti i do sto dolara. Na američkim jelovnicima pravi bum doživjela je u posljednjih deset godina, a kao neizostavan dio jelovnika preporučuju je brojni stručnjaci. No pomalo zaboravljena raštika vraća se i u naše restorane.

Spas od gladi

Osim što je raštika bogata mnogim djelotvornim sastojcima za naš organizam i preporučuje se u svakom jelovniku, dio je i gastrokulture Mediterana i Jadrana. Raštika se na Mediteranu jede već dvije tisuće godina, a postoje zapisi koji pokazuju da su Grci u to vrijeme kultivirali i mnoge druge vrste kupusnjača.

Iz stare Grčke potječe i jedan mit o raštici. Jednom kad je Zeus morao protumačiti dva potpuno suprotna proročanstva, počeo se toliko znojiti, a gdje god bi pala kapljica znoja izrasla bi raštika. Zeus je krenuo jesti lišće što mu je prosvijetlilo um i od tada je raštika postala njegovo posvećeno jelo. Rimljani su također konzumirali raštiku, a o njoj su pisali Cenzor Marko Porcije Katon i Plinije Stariji. Smatra se i da su Rimljani odnijeli raštiku u Veliku Britaniju i u Francusku još u 4. stoljeću prije nove ere, odakle se raštika proširila po cijelom svijetu.

Tijekom 17. stoljeća donesena je u Sjevernu Ameriku, a zanimljivo je da je uzgoj raštike osobito raširen u Južnoj Karolini.

Može i sirova

Pravilna priprema raštike ključna je za očuvanje maksimalne količine hranjivih tvari. Kao i ostalo povrće, raštiku se savjetuje što kraće kuhati; najbolje pet minuta kuhati je a pari kako bi vlakna omekšala i kako bi se povećala njezina probavljivost, a istovremeno očuvali hranjivi sastojci. Raštika se jede i sirova.

U Dalmaciji se najčešće kuha s kaštradinom, ali se dobro slaže i s ribom. Često se stavlja u pesta ili druge umake. Prije konzumacije, listove raštike treba temeljito oprati pod mlazom hladne vode, ali ju ne treba natapati u vodi jer tako gubi vitamine topljive u vodi. Raštika će svježa ostati u hladnjaku i do pet dana. Čuvajte je tako da ju prozirnom folijom i maksimalno istisnete zrak. Tako neće uvenuti, požutjeti i izgubiti vrijedne sastojke.