Otkriće južne rute: Šverceri iz ljubuških sela s duhanom na leđima stizali do Dubrovnika, Stona i Orebića

Međutim, pravo otkriće je priča o svojevrsnoj južnoj ruti za koju smo slučajno čuli od Slavka Katića iz Neuma podrijetlom iz sela Hotanj u neumskom zaleđu. Zanimljivo je otkriće, a još interesantnija priča o nepoznatoj južnoj švercerskoj ruti. Naravno, kao i prema Bosni u ruksacima se nosio rezani duhan tzv. škija. Taj nimalo bezopasan put uz fizičku spremu iziskivao je nadmudrivanje sa snagama reda – žandarima i financima. U želji da se pobliže uputimo u taj tajanstveni put krenuli smo s gospodinom Katićem, u maslinik u kojem uz mlađa stabla ima i pomlađenih vrlo starih maslina.

„Ovo je maslinik obitelji Vuletić, a ova srušena gomila ili grudina kako se po naški kaže, bila je skrovište za duhan. O tome sam vrlo malo znao do prije dvadesetak godina. Ovo je dakle, maskirani, maštovito napravljeni bunker“, pokazuje Slavko na urušenu gomilu kamenja, „koji je služio švercerima duhana iz Ljubuškog kraja, pa i Brotnja na duhanskom putu prema Dubrovačkom primorju, Stonu i poluotoku Pelješcu“, kaže Slavko, te razlaže:

„Vidite ovaj prijevoj na Žabi, Vrtlo se zove, na sedamsto i nešto metara nadmorske visine, to je bio pješački prijelaz i duhanska staza, što je bilo poznato i tadašnjoj žandarmeriji.Krčeći maslinik početkom dvadesetog stoljeća, Vuletići su u dogovoru sa švercerima duhana, slažući kamen u grudinu napravili sklonište u kojeg je moglo stati do 300 kilograma križanog duhana. To je bilo maštovito i čvrsto napravljeno sklonište. Bilo je tako maskirano da ženska čeljad iz obitelji Vuletić, nije znala ništa o skloništu. Grudinu, mala vratašca, zatvarao je kamen od prilike veličine 25 sa 30 centimetara koji se uklapao u konstrukciju. Tko je i znao za sklonište trebalo bi mu vremena za otkriti ta kamena vratašca“, kaže Slavko i nastavlja:

„Pravljene su sačekuše i blokade, dočekivani su šverceri, ali bez uspjeha. Šverceri bi u dogovoru s domaćinom, obično iza brda zašli u tajno sklonište sklanjali duhan, a onda išli na konačište. Obično bi po večeri upadale žandarske patrole i vršile pretres. Radi pokrića šverceri bi kod sebe držali manje količine duhana uz izgovor da idu raditi na Pelješac ili Konavle. Gomila je na uzgoru bila do potresa u Stonu, 1996. godine. Potres je i ovdje bio jak tako da se narušila statika, pa se gomila urušila.

-Kada ste vi saznali za tajni sklonište?

-Ja sam za ovo saznao nakon Domovinskog rata pomažući obnovu maslinika. Domaćin koji je to ispričao nije znao gdje su tajna vratašca. Mene je priča zaintrigirala, pa sam počeo guliti bršljan s grudine, kojim je bila obrasla. Uspio sam ja, a ne domaćin, otkriti tajna vratašca iako ih je njegov „đed“ pravio“, naglašava uzosmijeh Slavko.

Čudna i neočekivana priča. S jedne strane sklonište je bilo i ostalo strogo čuvana obiteljska tajna, a u cijeloj priči novo je i saznanje da su zapadni Hercegovci južnom rutom prema moru, švercali duhan. Slavko je svoju priču potkrijepio i slikama koje nam je ustupio kao dokument za potvrdu cijele priče.

-To je bio vrlo poznat koridor, išlo se pješice rutom Podžablje, Drijen, Trnovica, Čepikuće i onda preko Trebinje na Osojnik kod Dubrovnika. Više se držalo ove hercegovačke strane granice, do na Osojnik. U Osojniku i na Grepcima je bio svojevrsne distributivni centar. Tu su švercere dočekivali Konavljani i Crnogorci i dalje nosili duhan. Drugi koridor je išao preko Dubravice za Ston i Pelješac. Ovdje u Podžablju, je bilo konačište i odmorište, tu bi se šverceri odmarali i sutradan u zoru, nastavljali dalje. Uglavnom po noći se radilo sve.

-Za pretpostaviti je da su dovde stizali za dan i noć, pa onda odmarali?

-Ovo je Podžablje, s drugu stranu Žabe oni su isto imali svoje domaćine, jatake s kojima su bili uvezani zato što je bio problem preći preko Neretve, jer je čuvan most preko Tersane, na Neretvi. Tu su žandari i filanci švercerima pravili zasjede, verzirani su bili i oni. Dosta puta su ih uvpjevali uhvatili, ali na ovom dijelu nikada šverceri nisu „pali“. Nikada se nije pričalo da su ovdje uhvaćeni, ni ovi domaćini nikada nisu bili otkriveni. U Podžablju, nitko nikada nije švercere izdao! Ženama i čobanicama je bilo zaprijećeno da i kad švercere vide, da ih nisu vidjele. Poštivala se data riječ, rekao bih besa.

Uglavnom, posve slučajno zahvaljujući Slavku Katiću, svojevrsnom kroničaru neumskog zaleđa, otkrili smo jugoistočnu rutu pretežito ljubuških švercera duhanom. To otkriće dopunjava saznanje zašto žitelji neumskog zaleđa i danas tako dobro pjevaju gangu da im i zapadni Hercegovci mogu zavidjeti. Uz zajedničku zemlju u Blatu (Hutovom) bili su povezani i preko šverca duhanom, koji se odvijao sve do šezdesetih godina prošlog stoljeća. Šverceri kad bi zanoćili s domaćinima bi uz razgovor sigurno i pjevali, naravno gangu. Malo prenapregnuto, ali ima osnova.