Stari zanat korparstva još živi u Posavini, iako mu prijeti izumiranje
- Napisao/la posavina.org
- Objavljeno u Zanimljivosti
- Ispis
- Pošalji e-mail
Korparstvo je u Posavini tradicionalan zanat, nekada posao od kojeg se moglo dobro živjeti, ili je pak bila odlična dodatna zarada brojnim domaćinstvima. Posavci su vrsni korpari, proizvode namještaj od vrbovog pruća gotovo umjetničke vrijednosti.
Posao se obavlja ručno pa predstavlja svojevrsni raritet jednoga kraja. Popularno pletenje korpi osobito je kao zanat bio rasprostranjen u Grebnicama, Domaljevcu, Matićima, Oštroj Luci i još nekim mjestima oraško-doaljevačkog područja, te u susjednoj općini Šamac (RS) pa i Gradačačkom području. Moderno vrijeme donosi neke nove proizvode, pa zanatu prijeti izumiranje, piše Posavina.org.
U Posavini se još organizirano bave korparstvom kao biznisom održavajući taj stari zanat živim Marko i Miljenko Lušić iz Grebnica, Marijan Josić , vlasnik tvrtke Duo u Domaljevcu i u Matićima tvrtka Marijana Živkovića „Matićanka“.
Obiteljska tradicija Ante Dominkvića iz Tolise duga je 150 godina a za 50 godina svojeg pletačkog poduzetništva, kaže nam, plasirao je stotine modela fotelja i ostalog namještaja. -Od 1978. godine bavim se korparskim poslom.
Počeli smo kao obiteljski posao ali danas to mlade ne zanima. Ja sam naučio plesti još kao dječarac koji tek treba krenuti u školu a danas niti jednog od moja četiri sina ne zanima pletarstvo. Otišli su svojim putem pa je jedan postao profesor, drugi smjera elektrotehnike, treći menadžer a četvrti otišao u Beč. Sada sam sam sa suprugom koja mi u svemu pomaže, kaže Anto.
Pletenim namještajem “Dominiković” opremljeni su mnogi kafići u Zagrebu, Orašju, Dubrovniku, Splitu, Sarajevu, pa i u europskim destinacijama. Tradicionalnu isporuku prilagodili su modernom vremenu pa danas posluju isključivo preko interneta. Rade samo po narudžbi samo ekskluzivne primjerke. Iz tvrtke “Dominiković” izašli su primjerci fotelja u kojima sjede brojne poznate osobe iz svijeta politike, estrade, filma - Mnoge javne osobe danas sjede u mojim foteljama, teško ih je pobrojati, a ja bih ipak izdvojio dame, Terezu, Severinu i Brenu, kaže nam kroz smješak uvijek vedro raspoloženi Anto kada razgovara o svojem omiljenom zanatu korparstvu.
Tradicija u spoju sa kvalitetom izrade dakle ima budućnosti, još samo da takvu prednost prepozna i bh tržište.
