Hercegovka poboljšava geodetsku infrastrukturu u Norveškoj

Tomić je diplomirala na Geodetskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a nakon završenog studija izabrana je na natječaju Norveškog sveučilišta o životnim znanostima za doktorandicu kako bi radila na ovom značajnom istraživanju.

U kontekstu svojeg istraživanja ističe kako će novi model geoida biti određen kombinacijom satelitskih i terestričkih podataka kako bi se postigla najveća moguća točnost. Tu je dosta važno, napominje Tomić, istaknuti korištenje podataka satelitske altimetrije koja se temelji na mjerenju visine vodenog stupca s visokom točnošću u odnosu na neki prethodno definirani referentni okvir. O izazovima, kao i planovima za budućnost, ova mlada znanstvenica govorila je za Večernji list.

Večernji list: Prošle ste godine izabrani za najboljeg kandidata na natječaju za doktoranda u Norveškoj. Možete li nam objasniti tijek procesa?

- Krajem svibnja prošle godine vidjela sam natječaj da Norveško sveučilište o životnim znanostima (The Norwegian University of Life Sciences – NMBU) traži doktoranda iz područja fizikalne geodezije. Uvjet za prijam kandidata bio je završen diplomski studij geodezije/geoinformatike ili neke od srodnih disciplina kao što su geofizika ili primijenjena matematika, popis objavljenih znanstvenih članaka te životopis i motivacijsko pismo.

U tom trenutku nisam imala objavljen ni jedan znanstveni članak, a i diplomski rad još je uvijek bio u fazi izrade. Ipak, htjela sam pokušati pa što bude, bude. Nakon nekih mjesec dana dobila sam poziv za razgovor te mi je na razgovoru rečeno da će najbolji kandidat biti odabran za dva do tri tjedna.

Naravno, taj proces se oduljio na više od dva mjeseca te sam napokon, dva tjedna nakon diplomiranja u srpnju, obaviještena da sam odabrana kao najbolji kandidat za tu poziciju.

Večernji list: Kako ste se osjećali nakon što ste saznali da ste odabrani?

- Naravno da mi je bilo drago i da sam nekih pola sata od čitanja tog sudbonosnog e-maila bila u blagom šoku, ali daleko od toga da sam vrištala ili plakala od sreće. Nikoga nisam ni nazvala, već sam samo proslijedila e-mail obitelji i prijateljima koji su tu vijest primili s puno većim oduševljenjem i srećom. Osobno nisam bila toliko svjesna što se sve time mijenja i kolika me avantura čeka pa vjerojatno zbog toga to nisam pretjerano emotivno doživjela.

Večernji list: Što vas je motiviralo da sudjelujete u natječaju?

- Na petoj godini fakulteta ozbiljno sam počela razmišljati o odlasku van, ponajviše zato što sam htjela proširiti vidike, kako u profesionalnom tako i u privatnom životu.

Najzanimljivije su mi bile zemlje njemačkog govornog područja (kao i svakom pravom Hercegovcu, naravno), premda ni jedna država zapadne i sjeverne Europe ne bi bila lošija. Kad sam naišla na natječaj za posao u Norveškoj, zemlji o kojoj nikada prije nisam razmišljala, nisam bila pretjerano entuzijastična, no ono što me definitivno najviše privuklo jest to što se u natječaju tražio doktorand iz područja fizikalne geodezije, koja mi je i prije bila zanimljiva, štoviše, diplomski rad bio mi je upravo iz tog područja.

Budući da je tematika mog diplomskog rada blisko povezana s tematikom doktorskog istraživanja, imala sam dodatnu motivaciju za prijavu.

Naime, u svom diplomskom radu imala sam zadatak napraviti model dubina Jadranskog mora iz podataka satelitske altimetrije, jedne od geodetskih tehnika opažanja Zemlje iz svemira. Podatke satelitske altimetrije koristim i sad, u okviru svog doktorskog istraživanja, za određivanje srednje razine mora te modeliranje Zemljina polja ubrzanja sile teže na moru, iz čega bi se poslije također mogao napraviti model dubina, ovog puta za područje Norveške.

Večernji list: Što je središnji cilj vašega istraživanja?

- Glavni rezultat mog doktorskog istraživanja trebao bi biti novi jedinstveni vertikalni referentni sustav za područje Norveške koji bi omogućio mjerenje dubina na moru i visina na kopnu u odnosu na jedinstvenu referentnu plohu (ploha geoida).

Tradicionalno se visine i dubine mjere u odnosu na dvije različite referentne plohe. Primjerice, u Republici Hrvatskoj visine se mjere u odnosu na srednju razinu mora, tzv. geodetsku nulu, dok se dubine mjere u odnosu na razinu srednjih nižih niskih voda (hidrografska nula). To znatno otežava obavljanje različitih znanstvenih i inženjerskih zadataka, posebice u priobalnim područjima, a moglo bi se riješiti uspostavom novog vertikalnog sustava.

Naravno da bi se takvo nešto moglo realizirati, potrebno je imati precizno definiran model geoida koji predstavlja matematički definiran oblik Zemlje, odnosno plohu konstantnog potencijala ubrzanja sile teže. Novi model geoida bit će određen kombinacijom satelitskih i terestričkih podataka kako bi se postigla najveća moguća točnost.

Tu je dosta važno istaknuti korištenje podataka satelitske altimetrije koja se temelji na mjerenju visine vodenog stupca s visokom točnošću u odnosu na neki prethodno definirani referentni okvir.

Na taj način moguće je dobiti veliki broj podataka koji se mogu iskoristiti u različite svrhe, kao što su određivanje oblika Zemlje, praćenje topljenja ledenjaka, praćenje promjene razine mora i vertikalnih pomaka Zemljine kore u obalnim područjima, modeliranje Zemljina polja ubrzanja sile teže, topografije morskog dna itd.

Međutim, zbog različitih smetnji u obalnim područjima dolazi do smanjenja točnosti altimetrijskih mjerenja te bi u tom slučaju bilo poželjno kombinirati altimetrijska mjerenja s, primjerice, mareografskim ili brodskim mjerenjima. Ako se u obzir uzme razvedenost norveške obale, može se s pravom reći da će to biti pravi izazov.

Večernji list: Koliko već dugo boravite u Norveškoj te možete li nam napraviti usporedbu nekih životnih navika u Norveškoj u odnosu na naše prostore?

- U Norveškoj živim već osam mjeseci i vjerujem da još nisam dobila potpuni doživljaj života ovdje, ponajviše zbog epidemioloških mjera koje su bile na snazi od siječnja pa sve do sredine svibnja. Međutim, mislim da sam uspjela steći neki opći dojam kakav je život tu. Uvriježen je stereotip da su Norvežani jako hladni i zatvoreni, što je jednim dijelom i istina, premda su u poslovnoj komunikaciji jako neformalni, pristojni te je svatko jednak i svačije je mišljenje jednako važno.

Osim toga, u Norveškoj je jako dobra ravnoteža između poslovnog i privatnog života, cijeni se svaki slobodan trenutak te su po tom pitanju puni razumijevanja – petkom poslijepodne, vikendima i praznicima ne šalju se e-mailovi niti se razgovara o poslu. Norvežani obožavaju boravak u prirodi, a čim padne snijeg, skijanje je glavna tema. Jako su skromni, jednostavni i ne vole se pokazivati ni razmetati.

Strašno su discipliniran narod kojem je zakon svetinja i svatko tko se pokuša na bilo koji način oglušiti o njega, osim kazne koja ga čeka, postat će i svojevrsni društveni otpadak jer su “hobiji” poput varanja, korupcije, rada na crno i slično u potpunosti neprihvatljivi za norveško društvo.

Večernji list: Kakvi su vam planovi za budućnost? Razmišljate li o povratku u Bosnu i Hercegovinu?

- Za sada sa sigurnošću jedino mogu reći da bih nakon završetka doktorskog studija željela još neko vrijeme provesti u inozemstvu. Otvorena sam za sve moguće opcije i htjela bih što više toga iskusiti i naučiti dok sam još mlada, tako da se u idućih nekoliko godina uistinu ne vidim u Bosni i Hercegovini, ali nakon toga, ako mi se pruži dobra prilika, tko zna!

Večernji list: Diplomirali ste na Geodetskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Koliko su kvalitetni prostorni podaci ključni pri projektiranju?

- Prostorni podaci su, iako to ne primjećujemo, svuda oko nas te su nužni ne samo za projektiranje već za funkcioniranje modernog društva.

Nerijetko pri izradi raznih projekata dolazi do komplikacija zbog neusklađenosti prostornih podataka, ponajviše katastarskih čestica čije se stanje u katastru razlikuje od onoga u zemljišnim knjigama.

Takve stvari znaju oduzeti puno previše vremena i živaca, pogotovo ako podaci nisu dostupni na jednom mjestu. Na svu sreću, danas se sve više pozornosti pridodaje poboljšanju kvalitete i dostupnosti prostornih podataka. Na taj se način stvari značajno pojednostavljuju, a podaci postaju dostupni u samo nekoliko klikova mišem, bez potrebe fizičkog obilaska raznih institucija.