Hercegovački maslinari u New Yorku

Škegro je dobio zlatnu i to četvrti puta uzastopno, a Čule srebrenu medalju. Ukupno je stigla 1.171 prijava iz 29 zemalja, a Bosna i Hercegovina se s jednim zlatom i jednim srebrom probila na 23 mjesto iza teritorijalno golemog Egipta koji je imao po dva zlata i srebra. Dok smo se dali u potragu za nositeljem zlatnog odličja na um nam pade poslije Prvog svjetskog rata tugaljiva pjesma mladih Hercegovki koje su zbog odlaska mladića u Ameriku pjevale, „Kralju Petre jabuke ti gorke, vrati moga lolu s Nevijorke“. Ovoga puta posve druga priča:

„Četiri godine za redom dobili smo znatnu medalju za naša ulja, od 2017-te do ove godine“, kaže gospodin Škegro, te na opasku da su prošle tri prošle nekako nezapaženo, uz osmjeh dodaje „Tiha voda brjegove roni“. Nastavljajući priču o nagrađenom ulju, Škegro kaže:

„Naše nagrađeno ekstra djevičansko maslinovo ulje „Krš“ mješavina je više sorti – pendolino, leccino, istarska bjelica, cipressino, levantinka, lastovka i naravno oblica. Moram istaknuti da je oblica neopravdano došla rekao bih na loš glas, moje iskustvo je drugačije – u nagrađenom ulju mislim da je bilo oko 40 posto ulja oblice. Imamo oko 300 stabala maslina koja rastu uz vinovu lozu, odnosno oko vinograda. Možda je i u tome neka tajna, imam dojam da maslina i loza u nekoj vrsti simbioze daju vrhunsku kvalitetu. Naše iskustvo je takvo, e sada je li tu igraju neku ulogu idealna ekspozicija, tlo ili nešto treće, ne bih znao uglavnom jako smo zadovoljni rezultatima“, kaže Škegro, te na upit što za njega osobno znače medalje s jedne od najprestižnijih manifestacija u svijetu nastavlja:

„Kad sam ulje slao nisam ništa posebno očekivao, ali priznanja uvijek gode, satisfakcija su za uloženi trud, rad i odricanje, tako da predstavljaju satisfakciju i meni i mojoj obitelji, a i cijeloj regiji, čiji sam dio“.

Valja reći da se obitelj Škegro svojski trudi izmijeniti krajolik, radeći i sadeći lozu i masline na padina Buturovice, brda iznad Ljubuškog. Stigli su kao u maslinarstvu i vinarstvu do samog vrha. Upravo na vrhuncu zapadno od Sitomira najvišeg vrha Buturovice, ove zime zasadili su vinograd s oko 6.500 loza, te maslinik od oko 300 maslina. Na osnovu ovoga primjera može se reći da su nagrade odličan stimulans za ulaganje, odnosno dalji razvoj. Kao i drugi hercegovački maslinari ni Mirko Škegro nema problema s plasmanom ulja, dio proda na domaćem tržištu, a dio izveze. Govoreći o tom segmentu gospodin Škegro kaže:

„S dobrom robom, s dobrim proizvodom oko plasmana nikad nema problema, tako je i s našim uljima. Kvaliteta je očita, samo treba nastaviti u dosadašnjem smjeru, podizati nasade i unapređivati proizvodnju“, kaže Škegro, te na upit što bi onima koji tek započinju savjetovao – saditi lozu ili masline?

„To je stvar svakog pojedinca. Treba raditi ono što misli da je bolje. Može i kombinirati, ali jedno je sigurno i masline i loza, traže rad i ljubav, bez toga ne ide“.

Da prostora u maslinarstvu ima puno pokazuje primjerice podatak da Bosna i Hercegovina samo iz Hrvatske uveze maslinova ulja u vrijednosti od oko 530.000 eura! Inače, ocjenjivanje maslinovih ulja u New Yorku jedno je od najprestižnijih u svijetu, nosi devet bodova, kao i ocjenjivanje u Londonu, a samo jedan turnir (ocjenjivanje) u Španjolskoj ima deset bodova. Na ovogodišnjoj manifestaciji od 1.171 prijave njih 502 osvojilo je zlatnu, a 288 srebrenu medalju. Za osvajanje zlata ili srebra potrebno je preći određeni bodovni prag, za svaku kategoriju, skoro 400 ulja nije uspjelo, pa su otuda dvije medalje iz New Yorka, veliko priznanje ne samo dobitnicima nego i hercegovačkom maslinarstvu u cjelini.