Oglasila se Udruga "Duga" Ljubuški povodom objavljivanja fotografija vezane djece u Pazariću

Njihov status prenosimo u cijelosti:

EMOCIJE NA PAPIRU... naša mama️

TKO SMO MI U STRAŠNOJ PRIČI ZLOSTAVLJANJA DJECE U PAZARIĆU?
DOBRO, ZLO ILI NITKO?

Kao što sve bajke imaju sličan početak: "Živjeli jednom jedan kralj i kraljica...", tako su i sve moje priče bile sličnog početka: "Ja sam majka djeteta s poteškoćama u razvoju. " No ova priča je malo drugačija... ili je možda drugačiji samo početak. Ona počinje ovako: „Ja sam Nitko! Osjećam se kao Nitko!“

U ovoj priči bitan je samo On, bitni su samo Oni, ona nemoćna bića svezana za krevet ustanove u kojoj im je sve uzeto... dan, radost, život, poštivanje, dječje pravo, sve uzeto, sve davno reklo zbogom.
U

što vjerujemo, zašto živimo, čemu se radujemo, što nas čini velikima? Zašto smo na ovom svijetu?

„Vjerujemo u Boga“, mnogi će reći. „Živimo da pomažemo drugima.“ „Radujemo se kad su drugi sretni.“ „Veliki smo onda kad ispunimo ciljeve života... velika kuća, skupi auto, večere i prijatelji.“ „Na svijetu smo jer je Bog htio da budemo tu.“ Kako to prekrasno zvuči! Kao dobro naučena definicija koju malo tko koristi.

„Je li Bog htio da budemo tu i sjedimo prekriženih ruku?“ pitam vas ja.

"Ali što jedan mali čovjek može napraviti?" Koliko sam samo puta sam čula tu rečenicu i onu: "Kriv je sustav!"

„Tko je sustav?“ pitam vas. Zar nije sustav jedan mali obični čovjek koji ima jedan jedini cilj, biti bitan sam sebi, vidjeti sebe, svoj cilj, svoj interes... pa onda još jedan takav čovjek, pa još jedan, pa još jedan... I to vam je, gospodo draga, sustav.

Onda se pitam: Zašto živiš, čovječe? U što to vjeruješ?

Ta mala nemoćna bića koja su na zemlji radi tvoga spasenja, ti si, ludi čovječe, svezao, odgurnuo, zlostavljaš, ubijaš u njima nadu da su bitna, da su voljena, da imaju pravo na život.

Njihova ruka ti bi trebao biti, njihovo oko, njihov um... Ti moraš biti On i Oni da dotakneš kraljevstvo, da budeš ono za što se predstavljaš, da te Bog primijeti.

Oni su tu da te spase. Imaš priliku, a odbacuješ je.

Ludi čovječe, što ti je bitno i otkud ti pravo? Ludi čovječe, zašto živiš, što misliš da ćeš ponijeti sa sobom kad budeš umirao?

Do kada ćemo šutjeti, do kada odlaziti na "bolja" mjesta, do kada se iseljavati, do kada micati i oči zatvarati, do kada ćemo biti sebični i misliti da se nas to ne tiče?

On i Oni možda ne mogu otići, ne samo zato što su vezani, nego zato što ih nema tko povesti, nema im tko pružiti ruku... Sve ruke oko njih su prekrižene, sve oči zatvorene. Možda ne žele otići, možda se žele boriti, imati pravo na ljubav, njegu, igru, obrazovanje, imati pravo na život.

Nisi li ti tu, dobri čovječe, koji vjeruješ u Boga i koji želiš pomagati, da vidiš ove strašne slike? Nisi li tu da progovoriš i da se boriš za one koji se ne mogu sami boriti? Postoji način. Uvijek postoji način ako se ima volje, ako si, dobri čovječe, ono za što se prodaješ. Digni svoj glas, podrži prosvjed. Ako si u fotelji, nazovi i provjeri kako se ovim užasima može stati u kraj, ispričaj tužnu priču prijatelju, djetetu, pokaži mu kako ne smije živjeti, kakav ne smije postati, kako ne smije zatvarati oči nad strahotama, pošalji podršku osobama koje se bore da ovaj užas prestane, sve učini... samo nemoj šutjeti.

Moj tata je znao reći: "U ljude moraš vjerovati. Ne postoje, kćeri, loši ljudi. Postoje samo dobri i manje dobri ljudi.“

Ne znam, tata... Ovako mi dušu iskidati i srce izvaditi, ovakve strahote činiti, ne mogu ni dobri ni manje dobri ljudi. Mogu samo oni zli, sebični gadovi. Teško je nakon 40 godina mijenjati vjeru u ljude, ali ako ove strašne slike prestanu biti strašne za tri dana i ova nesretna djeca budu bačena u zaborav kao i sve strašno što se dogodi... žao mi je, tata... ali tada za mene više neće biti ni dobrih ni manje dobrih ljudi. Bit će samo oni zli. I oni koji su baš Nitko, kao i ja sama... jer ne vidimo pored očiju, ne čujemo pored ušiju... jer smo Nitko i ništa više. Eto, ako ništa drugo, ma kako to vama teško palo, bar smo, gledajući ove strahote, otkrili tko smo... M.M