Drago iz Ljubuškog tri godine jeo travu da preživi, obišao svijet, a danas živi sam bez mirovine [VIDEO]

Iako je desetljećima radio u Austriji, Njemačkoj i na američkom brodu, danas živi sam, obrađuje svoju zemlju i nema mirovinu.

U reportaži novinara Marija Brkića za Glas Hercegovine svoju je životnu priču ispričao Drago Hrstić iz Gornjeg Graba kod Ljubuškog, čovjek koji je tijekom života prošao brojne zemlje svijeta, radio najteže poslove i preživio iskustva koja nikada neće zaboraviti.

Tri godine gladi: „Dijete nema što jesti“

Prisjećajući se djetinjstva i razdoblja radnih zadruga, Drago je ispričao kako je još kao dječak morao raditi na zemlji i brati pamuk.

„Nikad u životu mi nije bilo teže nego tada. Dijete nema što jesti“, prisjetio se.

Posebno teško bilo je razdoblje od tri godine tijekom kojih njegova obitelj gotovo nije imala hrane. Glad je bila toliko velika da su, prema njegovim riječima, morali jesti i travu kako bi preživjeli.

Jedna od najpotresnijih uspomena vezana je uz nekoliko šaka kukuruza koje je potajno uzeo od oca i posadio na obiteljskoj zemlji.

Ustajao je u četiri sata ujutro kako bi posadio kukuruz, nadajući se da će njegova obitelj napokon imati što jesti.

Kada je kukuruz niknuo, otac je posumnjao da ga je upravo Drago posadio. Krajem studenoga uspjeli su ga obrati, a neposredno prije Božića od njega su pripremili kruh i puru.

„Skuhali kruh i puru, najeo se!“, ispričao je Drago, prisjećajući se kako ga je otac upozoravao da ne pojede previše nakon dugotrajnog gladovanja.

U Austriji pronašao zlato, a poštenje mu promijenilo život

Nakon odsluženja vojnog roka u mornarici Drago je otišao u Austriju, gdje je u početku teško pronalazio posao.

Jednoga dana na snijegu je pronašao zlatni nakit i sat, čiju je tadašnju vrijednost procijenio na 300 do 500 maraka.

Umjesto da pronađene dragocjenosti zadrži, odlučio ih je odnijeti u policiju.

Taj pošteni postupak, kako kaže, promijenio mu je život. Policijski službenik pomogao mu je pronaći posao na kojem je kopao rupe za električne stupove.

Drago tvrdi da je za samo devet mjeseci rada zaradio čak 33.000 maraka, što je u to vrijeme bio iznimno velik novac.

„Mogao sam u Ljubuškom napraviti neboder!“, kazao je kroz smijeh.

Zarađeni novac dao je roditeljima, a potom otišao u Njemačku, gdje je godinama radio na građevinskim poslovima.

Na Pacifiku preživio strašnu oluju

Nakon povratka iz Njemačke Drago se školovao za kuhara i konobara u Makarskoj, a zatim se u Trstu prijavio za posao na američkom brodu.

Četiri godine plovio je svjetskim morima i obišao brojne zemlje, ali jedno putovanje iz 1984. godine posebno mu je ostalo urezano u sjećanje.

Tijekom plovidbe iz New Yorka prema Japanu brod je na Tihom oceanu zahvatilo snažno nevrijeme.

Prema njegovu svjedočenju, valovi su dosezali visinu od čak 35 metara, a brod je pretrpio velika oštećenja.

„Isto kao papir kad baciš na vodu! Nosalo nas“, opisao je dramatične trenutke.

Drago se prisjetio i jugoslavenskog broda Dunav, koji je, prema njegovim riječima, prošao pokraj njih neposredno prije nevremena, a potom potonuo. Tvrdi i da je tijekom iste oluje potonulo ukupno 17 brodova.

Posebno pamti kapetana Franu Orebovića, koji ga je u jednom trenutku zabrinuto pitao hoće li se potopiti.

„Nećemo, nećemo, Frano, nemoj plakat“, odgovorio mu je Drago.

Unatoč dramatičnim okolnostima, nastavio je obavljati svoj posao konobara i posluživati članove posade.

Brod je naposljetku stigao u Japan, no to iskustvo ostavilo je toliko snažan dojam na Dragu da je odlučio prestati ploviti.

Obišao svijet, a danas živi sam bez mirovine

Nakon povratka u Hercegovinu 1984. godine Drago više nije odlazio raditi u inozemstvo.

Danas, u 83. godini života, živi sam u rodnom Gornjem Grabu kod Ljubuškog. Unatoč godinama provedenima na radu u Austriji, Njemačkoj i na brodu, kaže kako nema mirovinu.

Svoje dane provodi obrađujući zemlju, uređujući okućnicu i uzgajajući voće i povrće.

U njegovu vrtu rastu grah, blitva, špinat, smokve, trešnje, višnje, šipci i druge kulture. Dio uroda prodaje, a ponosan je na sve što je tijekom života napravio vlastitim rukama.

Iako je obišao svijet, preživio glad, radio teške poslove i suočio se s golemim valovima oceana, na kraju se vratio u svoj rodni kraj.

Na pitanje o životu i svemu što je prošao, Drago je izgovorio riječi koje možda najbolje opisuju njegovu sudbinu:

„Zato što sam svakome gledao pomoći, a sebi nisam baš.“

Životna priča Drage Hrstića svjedočanstvo je jednog vremena, teškog odrastanja, rada i odricanja, ali i čovjeka koji je, unatoč svemu što je prošao, ostao vezan uz svoju rodnu grudu.

VIDEO Glas Hercegovine – reportaža Marija Brkića