Ljubuški književnik Ivan Bradvica objavio osamnaestu knjigu "Neka, mene mi, neka me!"

IVANE, NEKA TE!

Brojni aforisti, ali i publicisti i filozofi su pokušali na kratki i krotki način opisati dubinu i
debljinu, oštricu i košticu aforizma, i opet čekamo onoga koji će to još bolje, točnije i ljepše uraditi.
Internetska tražilica navodi da je Alberto Grandi kazao: ‘Bog voli zatvoriti veliko u malo; svemir u
atom, drvo u sjeme, čovjeka u embrij, leptira u crva, vječnost u trenutak, ljubav u srce, sebe samoga
u nas.’ Možda se upravo i u tom opisu krije snaga i moć aforizma, koji će i u suši proklijati novim
izvorom koji procuri iz pera pravog pisca. A više od desetak tisuća takvih okušaja ispisao je svojim
osmislicama Ivan Bradvica, koji nam podastire novih više od tisuću i petsto aforističkih uvoda i
uboda, ovom svojom ukupno osamnaestom knjigom, kojom doseže svoju svojevrsnu punoljetnost.
Kriste blagoslovi aforiste da istine budu čiste. - moli se autor, možda i zato što
mu zbroj rođendanskih brojeva iznosi 33 (Isusove godine života). Pisanjem sam se
dovoljno izdojmovio o životu. - priznaje Ivan i nastavlja: Glede života je puno toga
rečeno, ne i sve. I kako nikada neće biti rečeno sve, aforist raspreda po nosivim
trezorima prošlosti, hotimice piše mrđalice, kako jednom nazva osmislice, aforizam
vidi kao dron, jer on nadomješta priču; odbacuje suvišne riječi. U njihovu pisanju
koristi se svim stilskim streljivom, igra se homonimnim značenjima pridjeva i priloga
(Gore nije loše kao dolje.), u kolopletu riječi neizostavne su brzalice (Brzac brzo
odbrzi.). Osmislicu ČOVJEK je napisao u akrostihu, a u onoj naslovljenoj Dlanovljani
pet je novi kovanica.

Autor zagovara pjesnički imunitet kojim ima pravo na svoj dojam pa osim općih istina o
svjetovnim manama posvjedočuje i vlastite poglede na suvremeni život i visoko tehnologizirani i
razhumanizirajući svijet. Temeljni smisao život mu je ljubav koja je pokretačka snaga svega (Bogat
novcem cijeni novac, bogat duhom cijeni duh, bogat ljubavlju cijeni život.). Primjećuje inflaciju
riječi i recesiju dobrih djela, domoljublje mu je važna okosnica svjetonazora (Daj, dano će ti biti na
onom svijetu.), a kako se bolji dio Hrvatske ne bi zatirao poziva na hrvatstvo koje se volontira, a ne
masno naplaćuje, žali što nam Croatia često izgleda kao Crojuga.
U ovoj zbirci, više nego u ranijim, inženjer graditeljstva Ivan Bradvica prihvatio se gradnje
semantičkih mostova između pojmovlja, u svojoj kovačnici novih riječi iz poetiziranog mijeha
razbuktao je jezikoslovnu žeravu kroz koju se tale novogovorne iskrice. Nije pohrvaćivao strane
riječi, tuđice i sve češće anglizme već je tim plamom razbuđuje zaspale ili nikad probuđene riječi iz
iskona, iskovao je naš pjesnik više stotina složenica koje će otežati razumijevanje jer će čitatelj
morati pomno čitati te riječi i tražiti gabarite koje je autor njima htio odrediti. Zbog toga će biti i
otežano prevođenje ove zbirke na druge jezike, čak i slične južnoslavenske, u kojima je valjda
manje ovakvog neobičnog zaljubljeničkog čeprkanja po slatkom materinjem jeziku i njegovim
idiomima. 'Srpski i hrvatski, naime, mogu biti dva jezika samo kod stvarno velikih pisaca.' - zapisao
je Miljenko Jergović, što bi mogla biti pohvala i Ivanu Bradvici, koji je ispisao zapravo jednu veliku
satiričnu poemu izvorno oblikovanih promišljaja, ostajući vjeran praksi da svaki ima i svoj naslov te
ih poreda abecednim redom.

Zavirimo u raj tog aforističkog rječilišta i istaknimo neke novorođene izraze, kojima će
vrijeme potvrditi hoće li se primiti za jezik naše svakidašnjice. Među njima je primjerice glagol
isebiti; pridjev oazno; mali izbor predloženih imenica za uporabu: bezmanist, bliskoljublje, centici i
podeurići, crtobris, činjeničar, čuvaduh, ćutoseb, dobroćutac, dodvorac, domovitelj, domovjer,
držodosebac, duhopomak, duhosamoizgaralac, interesirnica, goloduh, guštator, iskazodušac,
istinopotvrditelj, izgubljeničar, izjadajnica, iznadsebac, izmrcvaraonica, izsrcica, jadaskrivalci,
knjigovlje, kokodakočnjak, komplicirant, misaoniranje, nagovorstvo, poluzrnac, sazrijaš, sebilaž,
skretomisao, sutrobrigac, svačijica, sveukupnica, udohovljavanje, umoljub, vragovija, životosvezac,
živožitak...

Iz ove kolajne osmislica svaki čitatelj može izvući svoje aforističke favorite, među njima će
kladionice možda staviti i ove britke i duhovite opažaje: Ideologiziranje je neprijateljstva
stvaranje.; Apsurd je traženje nevjernika da mu se vjeruje.; Bankar onovčuje unovčeno.; Blago
onom tko vjeruje u bolji dio sebe.; Diktator je opijen sobom.; Bez životnih doba, život nisi proba.;
Tko se nema, nema ništa.; Javna hulja mulja.; Manja glupost ne podnosi veću.; Žena se kiti kitom.;
Genijalac uči od sviju i svega da bi živio svoj život.; Dobro došao je tko pristojno troši
gostoprimstvo.; Nezadovoljan nalazi što ne traži.
Nepristojno je o aforizmu, koji teži jednoj presnažnoj riječi, pisati više kartica teksta pa mi
samo preostaje preporuka: Ivane, neka te!

Mladen Vuković