Posjetili smo Ljubušaka koji se nakon 40 godina vratio kući: Čisti 8 km rimskog puta i nada se hodočasnicima

Motiva za održavanje ovog starog puta je nekoliko – od želje da se od zaborava i propadanja očuvaju stari putevi kojima su stare generacije nekada pješačile u školu, do toga da ova staza, uz malo truda i dorade, ima potencijala za postati dijelom hodočasničke Camino rute.

Selo koje izumire

Bio je to i povod da ekipa portala Jabuka.tv posjeti Lipno – selo koje, otkriva nam Miljenko, danas broji tek nešto više od stotinu stanovnika, a nekoć je vrvjelo životom.

Iako priroda u Lipnu očarava, a u vožnji po dolasku primjećujemo mnoge kuće koje su još uvijek lijepe i uredne, okružene prelijepom prirodom, mnoge od njih danas su – prazne.

Njih ima duplo više. Tamo ljudi ostaju, ima mladih, kod nas ništa, kaže nam Miljenko.

40 godina u Zagrebu

Za razliku od užurbanog mnoštva, Miljenko u Lipnu živi drugačijim ritmom – onim koji prate priroda, tišina i tragovi prošlosti.

No, nije uvijek bilo tako. Miljenko je, naime, 40 godina živio u Zagrebu.

Vrlo perspektivan radnik, po struci pogonski inženjer, od 1980. do 2000. godine radio je u Končar alatima – tvrtci koja se bavila preradom lima i plastike, a u to vrijeme bila je jedna od najboljih u Europi. Već 2000. godine okušao se i u online radu, konstruirajući 3D alate za njemačko tržište. Radio je i u tvrtci Nikola Tesla, otvorio i svoj obrt, a zatim radio kod privatnika.

Nedostajalo mu je pet godina do mirovine kada se 2016. godine iz Zagreba vratio u rodno Lipno da bi preuzeo brigu o ostarjelim roditeljima, a potom tu i ostao.

Ubrzo nakon povratka, rodila se ideja o čišćenju i uređivanju Rimskog – Poprikog puta, što je bio i povod našeg dolaska.

Prapovijesna ilirska gradina u Lipnu

No, prije odlaska na Popriki put, s Miljenkom smo nakratko posjetili prapovijesnu ilirsku gradinu. Do nje stižemo stazom kroz gustu šumu kojom danas rijetko tko prolazi. Miljenko nam putem objašnjava da je riječ o prostoru na kojem su boravili Iliri, a koje su kasnije porazili i potjerali Rimljani.

>Naš sugovornik na ovom lokalitetu je napravio i postaje. Ovuda često prođe sam, ali i rado dovodi zainteresirane – nedavno je ovdje poveo prijatelje iz Melbournea i Zagreba.

Gradina je 302 metra nadmorske visine, a Lipno je 100 metara niže. Odavde se nekada Lipno vidjelo kao na dlanu, ali je sada šuma izrasla, objašnjava Miljenko za portal Jabuka.tv, a pokazuje nam usput i ostatke grobne keramike Ilira koja je ovdje pronađena.

Unatoč žarkom lipanjskom suncu, vrućini i sparini, naš domaćin nije štedio truda da nam kroz sat vremena hoda pokaže bitne dijelove svog sela kojim su nekad kročili Iliri i Rimljani te da nam objasni svoje zamisli zašto je važno od zaborava očuvati i ponovno oživjeti ove stare puteve.

Rimski put

Stižemo konačno i do Rimskog puta koji zadnjih godina Miljenko sam čisti i održava. Radi se o starom putu dužine 8 kilometara kojim su starije generacije, uključujući i Miljenka Nakića, godinama pješačile jer drugog puta i nije bilo.

Osim toga, ovim putem išli su ljudi na konjima, magarcima, ne samo iz Lipna nego i iz Brotnja, dogovarali su se i razni poslovi, pa je u to vrijeme ovaj put bio izrazito živ, dok je danas sve opustjelo.

Došao sam na ideju da očistim i učinim prohodnim taj put jer sam tuda išao u školu u Lipno i u Vitinu. Cesta koja vodi do moje kuće je napravljena tek 1965. godine, a prije toga je nije uopće bilo, kao ni ceste za Grljeviće. Pamtim taj put još kao dijete, to je bio jedini put do moje kuće, ali i prema Vitini gdje sam 4 godine išao u školu, objašnjava nam Miljenko.

Objašnjava nam da je Lipno bilo centar rimskog puta (Zaleđe Splita – Mostar), te dodaje da se u selu nalazi i rimski bunar koji je zatrpan.

Hercegovački Camino

Naš sugovornik vjeruje da bi Popriki put, uz malo truda oko uređenja, mogao i trebao postati dijelom hodočasničke Camino rute koja se uključuje na Imotski, ili Camina od crkve svetog Jakova u Međugorju do šibenske katedrale svetog Jakova. Smatra da bi to bi bio “najzanimljiviji Camino”, tj. da prolazi rutom Međugorje – Čerin – Hamzići – Lipno, zatim rimskim putem do Šiljevišta (rodne kuće sluge Božjeg Petra Barbarića) i dalje po već ranije ustanovljenoj ruti.

Smatra da je trenutna ruta, tj. prvi dan Camina, (Međugorje – Ljubuški – Kravica – Imotski) nelogična jer se hodočasnici zaustavljaju na pojedinim turističkim atrakcijama koje nemaju veze s Caminom, čime im se radi dodatna reklama i promocija, koje im ionako ne manjka. Istovremeno, stare staze poput “Poprikog” puta izumiru i odlaze u zaborav.

Zašto se ne bi išlo rutom Čerin – Lipno – rimskim putem, stazom prema Šiljevištu časnom slugi Božjem Petru Barbariću koji bi trebao biti prvi blaženik iz Hercegovine? Šiljevište je od Međugorja udaljeno 25 kilometara, tu se može napraviti pauza i dalje se  uključiti na Klobuk i dalje.

Kad je riječ o Petru Barbariću, njegovi su bili rodom iz Blatnice kod Čitluka. Ovo mu je bio najbliži put do bake i djeda, ovuda je konjem išao i napajao se na bunaru u Lipnu. On je budući prvi blaženik iz Hercegovine, ovuda je nekada prolazio pokraj moje kuće – i da ja ništa ne pokušam napraviti po tom pitanju?, priča nam Miljenko.

Napominje kako školski centar u Travniku (mjesto gdje je pokopan) nosi ime Petra Barbarića, dok i prostor rodne kuće i kapelicu u Šiljevištu kod Ljubuškog vode ljudi iz Travnika.

U Travniku ga doživljavaju kao sveca – i Muslimani i Srbi i Hrvati, kaže nam Miljenko, potkrepljujući tvrdnje da nema smisla da Camino koji prolazi Hercegovinom u svoju rutu nema uključeno zaustavljanje na takvom mjestu kao što je rodno mjesto čovjeka za kojega je u tijeku proces beatifikacije u Vatikanu i koji će, po svemu sudeći, uskoro postati prvi blaženik iz Hercegovine.

Nekada je “Popriki” bio mjesto susreta ljudi, a Miljenko vjeruje da bi, uz malo sredstava i mehanizacije koja bi na nekoliko mjesta uklonila kamenje, ova staza mogla poslužiti kao šetnica, staza za bicikliste, a možda jednog dana i hodočasnička staza.

A hoće li Miljenkove ideje naići na plodno tlo i njegov Popriki put ponovno oživjeti u punom kapacitetu i možda uskoro opet biti staza kojom će, baš kao i nekoć, prolaziti ljudi, – tek nam preostaje za vidjeti.

No, ono što ovaj Lipnjak već godinama tiho i uporno radi – bez velike pompe, bez pomoći institucija – već sada nije samo priča o održavanju zarasle staze nego i važna priča o borbi za očuvanje identiteta i baštine u jednom kraju koji polako ostaje bez ljudi…