Maja Bošnjak: Tjelesna aktivnost od životne je važnosti te je neophodno kontinuirano govoriti i pisati o njoj
- Napisao/la Antonela Marinović Musa / Bolji Ljubuški
- Objavljeno u Ljubuški
- Ispis
- Pošalji e-mail
Međunarodni dan sporta, koji se obilježava svake posljednje srijede u mjesecu svibnju, podsjeća nas na važnost sporta i rekreacije u našem svakodnevnom životu.
Tijekom ovog dana, u mnogim gradovima i općinama organiziraju se sportski događaji i natjecanja, a mnoge organizacije i škole provode edukacije o zdravom načinu života te promoviraju sportske aktivnosti među mladima. Želeći dati medijski doprinos ovome danu, razgovarali smo s Majom Bošnjak, fitness trenericom i nekadašnjom ljubuškom rukometašicom koja je čak sedam puta birana za najbolju sportašicu u ovom gradu.
Zašto je, po vašem mišljenju, važan Međunarodni dan sporta? Hoćete li i Vi na neki poseban način obilježiti ovaj dan?
Koje su najvažnije prednosti bavljenja sportom i redovnom rekreacijom za tjelesno i mentalno zdravlje pojedinca?
Tjelesna aktivnost donosi broje prednosti, a ovo su najvažnije od njih: jačanje kostiju i mišića, bolji san, brži metabolizam, prevencija mnogobrojnih bolesti, bolji tjelesni izgled, oslobađanje hormona sreće (dopamin)… Vježba održava „čistu glavu“, uči nas disciplini, povećava prag boli i izdržljivost, što nam pomaže da se bolje nosimo sa životnim izazovima. Zar treba još nešto za poticaj? Uvijek mi je najveći izazov objasniti da je kontinuitet i disciplina na prvom mjestu – tek tada dolazi motivacija!
Nekoć ste se bavili rukometom i postizali izvanredne rezultate, a danas ste okrenuti fitnessu i svakodnevnom radu sa svojim klijentima. Možete li navesti neke od najčešćih izazova s kojima se suočavate kao trenerica i kako ih prevladavate?
Izazova uvijek ima! Nije lako vježbati po vrućinama u zatvorenom prostoru, stoga izlazimo van u ranim jutarnjim satima kako bismo odradili treninge. Pokušavam razumjeti rekreativce, ali isto tako im prenijeti da je važno vježbati i po vrućinama. Izazov je i zadržati klijente, biti uvijek „u trendu“ i prilagođavati treninge različitim fazama života.
Koje sportove ili tjelesne aktivnosti preporučujete za različite uzraste, uzimajući u obzir specifične potrebe, tjelesne mogućnosti i zdravstvene ciljeve pojedinaca u različitim dobnim skupinama?
Primjerice, trening za 17-godišnju djevojku u pubertetu i ženu od 47 godina u menopauzi ne može biti isti, jer hormoni rade različito. Dobar trener mora prepoznati te razlike i prilagoditi vježbe sukladno njihovim mogućnostima. Žene do nekih 40 godina mogu raditi što hoće, a to uključuje teretanu, trčanje, hodanje… Ženama koje su, pak, starije od 50 godina preporučujem da se baziraju na vježbe snage, pilates, vježbe s vlastitom težinom te na vježbe sa slobodnim utezima.
Kako vidite ulogu ženskih trenerica u svijetu sporta i fitnessa?
Što se tiče ženskih trenera, po mom mišljenju, često nas podcjenjuju. U našem društvu je, možda, sramota da žena bude trener muškarcima ili da se ne smatra dovoljno kompetentnom u odnosu na muške trenere. Iako se nisam htjela boriti s tim, fokusirala sam se na žensku populaciju. Edukacija i stalno učenje nikada ne prestaju – svijest o treninzima, nutricionizmu i fizioterapiji je ključna.
Možete li podijeliti neku inspirativnu priču o svom radu ili o svojim klijentima?
Jedna od najdirljivijih priča za mene je ona koju sam proživjela s klijenticom čija je dijagnoza multipla skleroza (MS). Liječnik joj je rekao da više neće moći obuti štikle niti trčati. Krenuli smo s treninzima lagano i s upornošću, dan za danom… Bilo je suza i frustracija, ali nismo odustajali. I na kraju, stiže jedna od njenih fotografija – cijeli dan u štiklama na jednoj svečanosti! To je itekako velik dokaz da uz trud i upornost sve možemo!
Kakav je vaš pogled na važnost edukacije i stalnog usavršavanja u oblasti sporta?
Ako želiš ići u korak s vremenom i biti jedan od boljih, moraš ulagati u sebe, slušati, gledati i učiti od drugih. Uzmi ono što ti najviše odgovara. Pri tome, važno je biti i psiholog, jer radimo s ljudima koji se često suočavaju s različitim problemima. Čak i nakon 12 godina rada u fitnessu i dalje učim i ne odustajem od usavršavanja. Ako želiš živjeti od ovog posla, moraš biti primjer i živjeti ono što radiš!
Razgovarala: Antonela Marinović Musa / Dnevni list