Objavljena knjiga "Neobična običnost" književnika Ivana Bradvice

"Mladalački stihovi najčešće završe u zagubljenim bilježnicima ili košu za smeće, međutim onome koga posjeti kasna muza, tomu ne preostaje ništa nego da piše.

Kasnoj muzi prigovora nema! Bradvica je po struci inženjer građevine, profesionalno se bavio stručnim i istraživačkim radom na temeljenju objekata u Institutu
građevinarstva Hrvatske sve do umirovljenja. Objavljivao je stručne i znanstvene radove iz područja geotehnike. Poeziju je počeo pisati u zrelim godinama te je
objavio više knjiga: Smisao života ,(2005.) Pjesma graditelja (2007.), Misterij realnosti
(2009.), Iskre uskrsnuća (2011.), Pjesma nade (2013.), Tragovi izvanzemaljca
(2015.), Draga riječ (2018.), Bez povratka (2021.) i dr.

Osim pjesama piše i aforizme.
Upravo o aforizmima je riječ u novoj Bradvičinoj knjizi Neobična običnost.
Knjiga sadrži preko dvije tisuće aforizama s naslovima, poredanih po abecednom redu. Bradvičini su aforizmi osim po naslovima također i po stihovanoj strukturi i
naglašenoj akustici svoga izričaja često nalik poetskim minijaturama. Bradvica je domislio i vlastiti naziv za aforizme – osmislice. Osmislice Ivana Bradvice možda nisu
uvijek dobro pogođene, kao što inače zna biti slučaj kada su knjige aforizama u pitanju, no uvijek nose prepoznatljivi pečat svoga autora. Karakteristična su obilježja
Bradvičine aforistike: tvorba često vrlo smjelih aforizama, česta uporaba aliteracije te forme na granici aforizma i epigrama. To ukazuje na činjenicu da je Bradvica u
aforistiku dospio iz područja poezije.

Kada mu osmislica uspije, Bradvica je svjež i originalan pjesnik i aforist. Istodobno kroz igru riječima dolazi i do neke važne spoznaje životu i svijetu, odnosno, kako sam kaže, Osmislice – uspješnice su
misaoni alat za osobnu uporabu.
Malu priručnu tipologiju Bradvičinih aforizama mogli bismo ograničiti na pet profiliranijih tipova aforizama ili, možda je bolje držati se autorova termina, osmislica.
Prvi tip osmislica su one zasnovane prije svega na efektu zvučnih figura, u prvom redu aliteracije, kadšto ujedinjene s etimološkom figurom, na primjer: Aljkavost je
uspjehu trula kost. (Aljkavost); Priroda je ćudljiv gazda vazda. (Priroda); Glavni ne glavinja. (Glavni); Izkaljužanac kaljužarima stranac. (Izkaljužanac); Kolumnisti umni
postumno nerazumni. (Kolumnisti); Ološalija je animalna anomalija. (Ološalija) i dr.

U forsiranju spomenutih figura autor ponekada zanemari zaokružiti aforistički smisao osmislice, ali one i u tome slučaju funkcioniraju kao zanimljive, često i začudne igre
riječima.
Drugi tip osmislica su kratke pjesničke tvorbe kamuflirane u prozni oblik premda se po rimi mogu razaznati granice stihova, na primjer: Bukaro, smrekova posudo, za
vino piće, s kojom sam se osjećao kao nebesko biće, otkako te zamijeni staklo, keramika, plastika, papir, nemam mir, mirisa i topline odabir, ostala si samo moje
djetinjstvo, prirodno jedinstvo, uspomena stara što nostalgiju stvara. (Bukara); Kao dijete sam upoznao pčelinjak, pčele trutove maticu i njihove probleme, a sad
doživljavam ljudinjak koji ludi, koji ne zna da radost zajedništva budi. (Ljudinjak); Moja naprtnjača spoznaja sve više jača, teže se korača, natrag vuče, kao da je bilo
jučer, dok je bila prazna spreman sam bio za događanja razna, sada više nije tako, nositi je nije lako, rasterećivati se ne da, onaj tko je sa strane gleda, jedva išta u njoj
vidi, misli da je laka, a ja poput novog starog đaka prvaka teglim dalje kud me škola života na novi ispit šalje, radi slobodnih ruku, dok pružene prste prema blaženstvu
neba, neznanja tuku. (Naprtnjača); Što bi dao da imaš što si imao: djetinjstvo, snove, bajke, basne, optimizam, zdravlje, što stvarnost je pregazila i vrijeme sutrašnjice
snom nostalgije zauvijek ukrasila. (Nostalgija) i dr. Takvim se pjesmama ne može poreći stanovita duhovitost premda u njima deklamacija kadšto guši poeziju, a
forsiranje poezije aforističku oštricu.
Treći tip osmislica Ivana Bradvice jesu one koje se oslanjaju na začudni učinak neologizama. Obilna uporaba novotvorenica inače je jedno od glavnih obilježja
Bradvičina stila te se, logično je, javlja u mnogim njegovim osmislicama, no u ovaj tip osmislica ubrojit ćemo samo one kojima je neologizam središnja figura. Takve su
osmislice: Činjenice nisu nebitnice. (Nebitnice); Nogomet je nogovještina. (Nogomet);
Priroda je osvembrižnica. (Osvembrižnica); Samac je svrbosebečešac. (Svrbosebečešac); Žutarenje, površnjarenje, naslikavanje, tabloidarenje je niskostrastarenje, površnjarenje, naslikavanje, tabloidarenje je niskostrastarenje.
(Žutarenje) i dr. Uspješnost ovakvih osmislica u prvom redu ovisi o uspješnosti, efektnosti novotvorenice na koju se oslanjaju.
Četvrti tip osmislica u ovoj knjizi zasnovan je na nekoj antitetičnosti kao što je uostalom to i inače čest slučaj u ovome žanru. Ovdje treba napomenuti da je i sam
naslov knjige osmislica, Neobična običnost, također anitetičan. Navest ćemo nekoliko primjera i ovoga tipa osmislica: Brza glupost je opasnija od sporije. (Glupost); U ciklusu života mikro postaje makro pa mikro. (Ciklus); Bio sam Diogen sad sam
Cijelogen (Cijelogen); Nečovjek Čovjeka rasčovječuje. (Čovjek); Kad pitom podivlja, gori je od divljaka. (Divljanje); Kome starci da se dive do li potomcima koji mudro žive. (Divljenje). Peti tip osmislica u knjizi jesu one koje ne računaju na efekt neke
jezične igre, nego se oslanjaju na snagu i točnost misli koju izriču i obično su dane u formi apodiktične tvrdnje: Svakom živom biću se možeš neizmjerno diviti. (Divljenje);
Duh je neuhvatljiv. (Duh); Hrabar hoće. (Hrabar); Idila je okruženje bez mržnje. (Idila) i dr.
Ovom se na brzu ruku domišljenom klasifikacijom, naravno, ne mogu obuhvatiti sve osmislice u knjizi, iznimke uvijek postoje, a one obuhvaćene pak često sadrže
elemente dvaju ili čak triju gore predloženih tipova. Stoga je možda svrsishodnije pozornost skrenuti na iznimno uspjele primjere aforistike, koji ponekad mogu ostati
nezamijećeni u velikoj količini manje uspjelih. Aforizam je iznimno zahtjevna forma, svaki uspješni aforizam svojevrsni je bljesak jednog manjeg otkrivenja, takvih je
otkrivenja jako teško nanizati u velikom broju, zato je knjiga aforizama uspješna ako iz nje ostane desetak aforizama za pamćenje. Takvima se svakako mogu držati sljedeći: Uspjeh je guglati pa ne oguglati; Najsigurnije imanje je ono u umu;
Učahuren eksplodira; Aždaje iz međunožja tvorevina je božja; Brak je klackalica dvaju svjetova; Starac ima cilj što kasnije stići na cilj; Sve ima dno, dno sve drži, na
dnu se stvara, na dnu odmara, dno je prapočetak, na dnu je i završetak; Tko ima mjeru, nikom je ne nameće; Iz dana u dan napredujem prema nebesima; Gornji
oblaci jaše donje i dr.
Knjiga osmislica Ivana Bradvice svakako je zanimljiv i dobrodošao prilog žanru koji je u našoj književnosti posljednjih desetljeća podosta potisnut i koji je svoj procvat imao  tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina prošloga stoljeća. Tomu su svakako
doprinijele promjene društvenopolitičkih i kulturnih okolnosti, kao i recentni trendovi u literaturi, to jest književne mode. Prednost knjiga aforizama jest u tome da im se
uvijek iznova možemo vraćati čitajući pomalo jer nema imperativa čitanja do kraja budući da takve knjige nemaju pravoga početka ni pravoga kraja, nego je svaki
aforizam zaokruženo djelo ili kako reče jedan aforist: Aforizam je roman koji je napisao lijenčina. Ivan Bradvica svakako nije lijenčina jer je napisao knjigu aforizama
opsegom ravnu osrednjem romanu. Čitajući je, ako je vjerovati autoru gornje definicije aforizma, pročitat ćemo cijelu biblioteku. Vrijedi se upustiti u taj pothvat.", istaknuo je Damir Pešorda