U nedjelju promocija nove knjige „Pobijeni, a žive“ autora fra Ivana Borasa

Pogovor za knjigu napisao je prof.dr.sc. Ante Čuvalo.

Fra Ivan Boras, osim svećeničke misije i redovnih župnih obveza, objavio je nekoliko vrijednih knjiga o župama u kojima je služio. Moglo bi se reći da se, medu ostalim, usavršio u istraživanju i obradi župnih podataka. To svjedoče objavljeni naslovi: Da se ne zaboravi – žrtve II. svjetskog rata i poraća župe Kočerin (1999.), Statistika župe Humac godine Gospodnje MMX (2010.), Statistika župe Veljaci (2021.) Ovi su umrli, a žive – Žrtve Drugoga svjetskog rata i poraća te Domovinskog rata župe Humac (2022.). Otkako je imenovan (2022.) za župnog vikara u Vitini, objavio je knjigu Statistika župe Vitina (2023.) koja po pojedinačnim selima i prezimenima detaljno predočava sadašnje brojčano stanje u župi. Knjigu koju imate u ruci, Pobijeni, a žive – Žrtve Prvoga, Drugog svjetskog rata i poraća te Domovinskog rata župe Vitina, njegova je, dakle, druga knjiga o ovoj župi, odnosno o žrtvama iz vitinske župe u cijelom prošlom stoljeću.

Autor i njegovo najnovije djelo zaslužuju svaku pohvalu, poglavito iz tri temeljna razloga. Osim što je knjiga stručno pripremljena i obrađena, u prvom redu autor se potrudio istražiti sve relevantne župne knjige pa su njegova saznanja temeljena prvenstveno na dokumentima, a potom na ostalim objavljenim izvorima, kao i na usmenoj predaji. Vezano uz to, ova knjiga dopunjuje (i ispravlja) već objavljena djela koja donose podatke o žrtvama Drugoga svjetskog rata i poraća u Ijubuškom kraju. Nadalje, važno je istaknuti da se u ovoj knjizi nalaze i podaci o žrtvama iz Prvoga svjetskog rata, Domovinskog rata, ubijenim duvandžijama i drugim osobama iz ove župe (pa i podrijetlom iz ove župe) koje su nasilno izgubile život, ali žive u našim sjećanjima i molitvama.

Ova, kao i druge fra Ivanove knjige o žrtvoslovlju, znanstvena su djela, ali su istovremeno pisana s dubokim osjećajem ljubavi prema istini i onima koje do unatrag tri desetljeća nismo smjeli ni spominjati, a kamoli o njima pisati. Bili su ne samo pogubljeni, nego i zanijekani – kao da nisu ni postojali, ali njihovi najbliži nisu ih prestajali čekati. Sjećamo se kako bi naše bake, strine i majke znale reći „kleti” Franjo, „kleti” Stipe… Za njih oni nisu bili pokojni. Nisu ih oplakali i pokopali. Za grobove im se ne zna. Živjela je nada da će se ipak jednog dana vratiti. Prošlo je vrijeme, znamo da su pokojni, ali fra Ivanova knjiga svjedoči da su i dalje živi, ne samo u dvorima nebeskim, nego i u našim srcima, u obiteljima, pa i u našoj župnoj zajednici. Oni su tu i ostat će s nama. Poginuli su, većinom pobijeni, a žive!

Ova knjiga navodi da su u vitinskoj župi tijekom prošlog stoljeća pale 474 žrtve. U Prvom svjetskom ratu njih 79, a u Drugom čak 363, u Domovinskom 21 i ostalih 11. Samo u Drugom svjetskom ratu, posebice tijekom komunističkih zločina u poraću, život je izgubilo 10 % župljana. Za bivšu državu i komunistički režim kao da nisu ni postojali. Oni su „nestali”. Zapravo, nestala je država i njezin režim, a njihove žrtve su tu, s nama su!

U vitinskoj župi, odnosno u njezinim selima, ne postoje spomenici ratnim i poratnim žrtvama (osim u zaseoku Brljica u Vitini). Knjiga fra Ivana Borasa dostojan je spomenik svim žrtvama župe Vitina. Premda nije isklesan špicom i macom nego slovima, ostat će trajan kao da je od živca kamena. Župljani ove župe i njihovi potomci, bilo u domovini ili svijetu, ostat će fra Ivanu zahvalni za ovo djelo, za uloženi napor i ljubav za pokojne i žive župljane župe Vitina – piše u pogovoru ove knjige prof.dr.sc. Ante Čuvalo.