Majka iz Ljubuškog: Dijagnoza autizma nije smak svijeta, nego vrata koja vode u drugi svijet

Za portal Jabuka.tv, majka dječaka Mirka koji ima autizam, Ljubušanka Tanja Rozić ispričala je svoje iskustvo, svoju bol kada se susretne s nerazumijevanjem okoline, snagu koja je potrebna u svakodnevnom životu, ali i bezrezervnu ljubav koju osjeća prema svom djetetu.

Sasvim je prirodno da nam kroz glavu prođu razne misli i strahovi kada se susretnemo s nečim nepoznatim. Kada je otkrila autizam kod svog djeteta, za Tanju je to bio strah od nemoći.

Strah da sam ostala sama sa svojim djetetom. Strepnja i briga 24 sata iako mi dijete nije bilo životno ugroženo. Strah da neću moći biti “prava” mama, priča ova hrabra majka.

Iskreno i bez ikakvog uljepšavanja, opisala je neugodne situacije s kojim se susretala, a bilo ih je dosta.

Tad gledano, kao bez razloga, srce ti se lomi, okrećem se oko sebe i vidim druge koji nas gledaju osuđujuće. Ni oni ne uviđaju “autizam”, vide majku koja nije odgojila svoje dijete…I val boli se ponovno širi još dublje i para mi utrobu. Ponovno dobivam potvrdu da sam “loša” majka, prepričava svoje iskustvo.

Tanja kaže kako ipak s vremenom te nelagodne situacije prerastu u “vještinu snalaženja.”

Shvatila sam da je to autizam, da iza njega stoji moje dijete koje čeka da ga spasim bezuvjetnom ljubavlju koju ima samo majka djeteta sa posebnim potrebama, poručila je.

Kao i svako ostalo dijete, ističe Tanja, dijete s autizmom treba gledati kao individuu, a kako kaže, zajedničko im je jedino da odstupaju po svom unutarnjem svijetu.

Jedno će dijete sve učiti kroz brojeve, datume, zbrajanje. Drugo će učiti tako da će sve mirisati, treće da će pričati ali ne na materinjem jeziku. Četvrto će učiti fotografijom i tako u nedogled…A u konačnici kada postigneš nešto, ta ljubav se ne može opisati riječima, naglašava Tanja, za portal Jabuka.tv.

Naglašava kako je djeci koja su u spektru autizma potrebna podrška koja je kompleksnija i vrlo ju je važno znati pružiti, te kako taj zadatak iziskuje cijelog čovjeka i mnogo vremena.

Uz to, neka djeca imaju i zdravstvenih problema, problema sa probavom, epilepsijom, pa takvo stanje za roditelje/odgajatelje iziskuje konstantnu pažnju, bez radnog vremena i odmora, a koliko je to teško i zahtjevno, to znaju samo roditelji, dodaje.

No, to su samo neki od problema sa kojima se roditelji djece s autizmom susreću. Osim što se svakodnevno suočavaju s različitim diskriminacijama, tu je i nedostatak adekvatne podrške od institucija.

Kod nas je sve to još na skromnom nivou. Jedna od novina je inkluzija u školi i asistenti, bez mogućnosti da sa završetkom školovanja prerastu u osobne asistente u društvu, inače životu. Odrasli nakon škole nemaju više prava da imaju podršku, da sudjeluju u društvu. Tu je kraj puta inkluzije, gdje život drugoj djeci tek počinje, objašnjava.

Također, kaže kako djeca s autizmom nemaju dovoljan kapacitet za terapije koje su neophodne.

Sat u domu zdravlja i sat u centru je kap vode u moru. Tako da su i terapije dostupne u onom obujmu koliko roditelj može isfinancirati, ističe Tanja.

Roditeljima koji su tek otkrili da im dijete ima autizam poručuje da dišu, da nisu sami i da dijagnoza autizma nije smak svijeta, nego vrata koja vode u drugi svijet.

To je svijet velike avanture, koji mi svi skupa možemo učiniti lakšim, boljim i veselijim, poručuje ova inspirativna žena.

Dodaje kako jedan sat u tjednu s ostalim divnim i hrabrim majkama organizira druženje odnosno “autistični kutak” u jednom malom kafiću u Ljubuškom.

One su kao i ja svaki dan na izmaku snage, ali jedna drugu vučemo naprijed i zajedno koračamo kroz vrata u drugi svijet koji nam je Bogom poslan, zaključuje Tanja Rozić za portal Jabuka.tv.

Za djecu s autizmom se kaže kako su “sami u svom svijetu”, te kako gledaju na svijet na drugačiji način. Ali, na kraju krajeva, svi mi gledamo na svijet drugačije.

Stoga, pružite im ruku tako što ćete ih pustiti da vam pokažu svoj svijet, kako bi svi skupa shvatili da je različitost dar koju trebamo njegovati.

Poklonite im ljubav, podršku i prihvaćanje, jer samo ono što dajete ćete i dobiti zauzvrat. I idući put kada vidite dijete koje nekontrolirano vrišti ili se baca na pod, nemojte u istom trenutku osuditi, pokušajte razumjeti jer nikada ne znate s čime se netko bori u životu.