Ljubuški – Grad s visokim potencijalom za još veći razvoj turizma u Hercegovini

Na njegovim raznim lokalitetima se mogu naći ostaci iz gotovo svakog razdoblja ljudske povijesti, kao i mjesta za odmor i izlete, kako u ljetnim tako i u zimskim danima.

Krški hercegovački reljef, plodna polja, brojne pritoke i izvori pitke vode krase ovaj grad.

Malo tko da nije čuo za vodopade Kravicu i Koćušu koji predstavljaju glavnu atrakciju ovoga grada. Ali Ljubuški ima još mnogo lokaliteta koja vrijedi posjetiti i o njima ponešto naučiti.

U Ljubuškom se nalazi i Humačka ploča, jedan od najstarijih spomenika pismenosti u Bosni i Hercegovini, koja se čuva u muzeju humačkog franjevačkog samostana. Ploča je duga 68 cm, široka 59 cm, debela 15 cm i teška 124 cm. Vjeruje se da potječe iz 10. stoljeća, piše vrisak.info.

Nekropola Bijača

Nekropola sa stećcima se nalazi na Bijači, pored ceste Ljubuški – Vid, u neposrednoj blizini naselja Donja Bijača.

Nalazi se na listi 30 srednjovjekovnih nekropola stećaka koje su 2016. godine proglašene Svjetskom baštinom UNESCO-a. Također, proglašena je i za Nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine.

U Ljubuškom je na 7 nekropola registrirano je 214 stećaka, od čega je 88 ploča, 78 sanduka, 1 sanduk s postoljem, 9 sarkofaga, te 48 ploča i sanduka koji nisu pojedinačno opisani. Od 176 opisanih nadgrobnih spomenika, polovica je ploča, polovica sanduka, dok je sarkofaga relativno malo, ali su umjetnički kvalitetnije ukrašeni od ostalih. Od 176 primjeraka 81 je ukrašenih.

Većina spomenika pripada XIV. i XV. stoljeću, pojedini primjerci, međutim, mogli su nastati i znatno ranije, možda čak u XII. stoljeću.

Nekropola na Bijači broji 33 stećka. Pripisuju se obitelji knezova Rupčića. Dobro su obrađeni i očuvani. Najbrojniji su motivi povijene lozice s trolistovima, potom križevi i štitovi s mačevima, a onda slijede ostali: vrpce, arkade, predstave pojedinačnih ljudskih figura i scene kola i lova i ima posebnu likovnu vrijednost.
Problem za ovu nekropolu i njezinu ugroženost je neposredna blizina saobraćajnice.

Stari grad Ljubuški

U srednjovjekovne spomenike kulture ubraja se i Stari grad Ljubuški.
Tvrđava, koja se pripisuje Hercegu Stjepanu Kosači, prvi put se spominje 21. veljače 1444. godine pod imenomLubussa.

Kula je podignuta na 396 metara nadmorske visine, na krševitom položaju vrha Buturovice. S tvrđave se vidi dužina i širina Grada Ljubuškog, dok se unutar zidova vide ostaci raznih građevina: stražarnica, ambara, pekare, barutane, a locirane su i 4 čatrnje, od kojih se danas na terenu mogu raspoznati tri.

Prije 1477. grad je pao u turske ruke i postaje pogranična tvrđava s jakom posadom. Turci su tvrđavu preuredili u vojnu nastambu, sa svim pratećim objektima. Nakon 1835. godine, ljubuška tvrđava gubi svoju obrambenu i stratešku ulogu.

Ova tvrđava imala je žitnicu, vodospremnik, zatvor, zapovjednikov stan te u blizini nastambe za vojnu posadu. Grad su u 17. stoljeću popravljali dubrovački majstori. Početkom 19. stoljeća grad je izgubio vojni značaj i ubrzo počeo propadati. Ova tvrđava danas predstavlja jednu od najvećih turističkih atrakcija na području općine Ljubuški i cijele Hercegovine.

Staro Hardomilje

Kada prošetate starim Hardomiljem, možete zamisliti kako su ljudi nekad prije živjeli. To staro selo se nalazi u brdu oko Lovreća na 235 metara nadmorske visine, a smješteno je u jugozapadnom dijelu općine, na desnoj obali Trebižata. Na jugu graniči s Bijačom, na istoku sa Zvirićima, na sjeveru Hrašljanima i Humcom, a na zapadu Teskerom.

Staro Hardomilje je uglavnom napušteno, tek na ponekoj kući se može vidjeti upaljeno svijetlo kao znak da tu netko živi.

Omiljeno je mjesto za šetnje mještanima Hardomilja, a nedjeljom se na brdu održava i sveta misa.

Pored starih kuća i povijesnih priča, staro Hardomilje nudi i jedan od ljepših pogleda na Grad Ljubuški.

Rijeka Trebižat

Po bogatstvu vodenih tokova, Ljubuški prednjači nad ostalim mjestima u Hercegovini.

Glavni tok predstavlja rijeka Trebižat, koja u najvećem dijelu protječe kroz Ljubuški.

Svojom dužinom od 50 km, od izvora u Peć-Mlinima (Grude) do ušća u Neretvu u Strugama (Čapljina), Trebižat je poznat kao troimena rijeka, kao Tihaljina, zatim Mlade, te u konačnici Trebižat.

Njezine obale zimi predstavljaju najljepša mjesta za izletišta i šetnje, dok ljeti obiluju kupačima i turistima.
Temperatura vode iznosi ljeti od 24 do 28 stupnjeva, što mještanima stvara idealne uvjete za kupanje.
U vodama Trebižata puno je brzaca, virova i slapova, te salmonidne ribe.

Kupališta

Već smo spomenuli kako Ljubuški obiluje vodenim tokovima. Ovaj kraj krasi rijeka Trebižat na kojoj se nalaze vodopadi Kravica i Koćuša, te nekoliko kupališta koja su omiljene destinacije lokalnih stanovnika ali i stanovnika ostalih hercegovačkih općina.

Čeveljuša, Božjak, Tegaševac, kao i kupalište Baščine, inače smješteno u blizini humačkog samostana, su u ljetnim mjesecima prepuni gostiju. To su hercegovačka mora za žitelje Ljubuškog.

Baščina – more za stanovnike Humca, a i šire. Kažu da se pri prvom susretu sa Baščinom gradi neraskidiva veza s ovim mjestom i nešto što vas vuče da dođete opet. Za kupanje možete birati Provaliju, Crno, Jaz, Pjene i Bililo. Svaki dio za sebe je poseban i ugošćava različite vrste kupača.

Vrelo u Vitini

Pored mnogih ljepota i zanimljivosti u Ljubuškom, u Vitini, ispod jedne litice brda Zelengore, izvire rječica Vrioštica. Bistra i hladna voda Vrioštice se kreće oko 12 C, odakle Ljubušaci dobivaju vodu za piće.

Uz vrelo je izgrađeno je manje akumulacijsko jezerce ispod kojeg se nalazi manji park, koji presijecaju kanali s čistom tekućom vodom, a preko njih su mostovi za šetnju. Također, i ovo mjesto u Ljubuškom je omiljeno izletište mještana i turista.

Još jedna zanimljivost je da je 2006. godine, prilikom kopanja vodovoda u Vitini, Vrioštica izbacila nekoliko primjeraka Čovječje ribice koji su dosezali do 32 cm duljine što Vitini daje još jedan dodatni značaj . Stoga, Vitina ima endemske primjerke Dinarske faune.

Uz mještane, u ovoj maloj idili uživaju i još neka živa bića. Riječ je o patkama, uz mošusne patke tu se nalaze i divlje koje su se, zahvaljujući ljudima koji ih hrane, udomaćile na vrelu.

Od kulturnih resursa u Vitini se nalaze stećci kod Mladih kraj Mosta , ostaci Ranokršćanske bazilike u Docima, Kapetanovića dvorac s Kulom u Vitini, Crkva Sv. Paškala i Džamija Ali-bega Kapetanovića.

Izvor Klokun

Na 1 km zapadno od glavne ceste Ljubuški – Grude, u naselju Klobuk, nalazi se izvor Klokun. Na jednoj livadi, na ravnoj površini izbija vrelo čija je jačina oko 4m3/1 sek, gotovo bez godišnjih oscilacija.

Točnije, radi se o izvoru koji izbija na tlu koji predstavlja svojevrstan fenomen. Teče relativno kratko, nakon sedamdesetak metara svoga toka ulijeva se u rijeku Trebižat. Upravo se na tom mjestu, nizvodno, rijeka Tihaljina mijenja ime u Mlade, a po legendama koje su prisutne u ovoj priči, Klokun pomlađuje rijeku Tihaljinu čime ona dobiva spomenuto ime.

Ljubuški je, doista, raznolik grad kad su u pitanju turistički lokaliteti koje nudi. Uz sve navedeno s Vrlosinja, najvišeg planinskog vrha na području grada visokog oko 959 metara, se vidi i Jadransko more.