Ljubuški

Gradonačelnik Markotić primio zapovjednike 51. domobranske pukovnije HVO Stjepan Radić

Povodom uručenja braniteljske zahvalnice 51. domobranskoj pukovniji HVO Stjepan Radić – Ljubuški za doprinos u obrani Bosne i Hercegovine od agresije JNA i srpskih snaga, za doprinos opstojnosti hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini te za sudjelovanje u sastavu hrvatskih snaga u operacijama koje su bile i od vitalnog značaja za teritorijalnu cjelovitost Republike Hrvatske, koju je nedavno dodijelilo Ministarstvo hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, u zgradi Gradske uprave u petak je upriličen sastanak sa zapovjednicima ove pukovnije.

Glazbom povezani: Ljubuški domaćin prijateljima iz Velenja

Četrdeset djelatnika Glazbene škole „Fran Korun Koželjski“ iz Velenja boravilo je u Ljubuškom u okviru nastavka višegodišnje suradnje dviju glazbenih škola, koja je od 2019. godine iznjedrila brojne zajedničke aktivnosti, razmjene i prijateljstva.

Marela iz Zvirovića već 12 godina živi uz koze: „Volim sve životinje, ali one su moja ljubav“

Već 12 godina Marela Dugandžić iz Zvirovića kod Čapljine svoj život dijeli s kozama. Ono što je počelo s jednom ili dvije koze danas je preraslo u stado od oko 40 grla, a za Marelu kozarstvo nije samo posao – to je ljubav i način života.

Ekipa Glasa Hercegovine posjetila je Marelu na njezinu imanju, gdje uz pomoć supruga i djece brine o burskim kozama.

„Volim sve životinje, ali koze su moja ljubav“, kaže Marela, kojoj su se burske koze prvi put svidjele tijekom boravka u Americi. Prva grla nabavljali su iz Srbije, Slovenije i Mađarske, a danas gotovo svaka koza na njezinu imanju ima svoje ime.

Marelin dan počinje dok većina ljudi još spava. Ustaje oko pet sati, obilazi i hrani životinje, a potom odlazi na posao u školu u Zvirovićima i Prćavcima. Nakon posla ponovno se vraća kozama, a dan joj često završava tek oko 20:30 ili 21 sat.

Veliku potporu pružaju joj suprug i djeca, koji također sudjeluju u brizi o životinjama.

„Ja ovo volim. Moji su zadovoljni, a kao prvo – ja sam sretna“, kaže Marela.

Briga o četrdesetak koza zahtijeva mnogo vremena i rada. Treba pripremiti sijeno i hranu, voditi ih na ispašu te svakodnevno brinuti o njihovu zdravlju. Marela im priprema i posebnu mješavinu kukuruza, ječma, zobi, vitamina i soli.

Ipak, na sve te obveze ne gleda kao na teret.

„Ako ujutro ustanem s voljom i idem njima, meni to nije teško. Da to ne voliš, ne bi to mogao raditi“, poručuje.

Uz životinje odrastaju i njezina djeca. Znaju pomoći oko koza, a naučili su i musti. Marela i suprug odmalena ih nastoje uključiti u život na imanju i prenijeti im vrijednosti uz koje su i sami odrasli.

Na imanju obitelj proizvodi i velik dio hrane za vlastite potrebe – imaju meso, mlijeko, sir, jaja i povrće.

Marelina priča pokazuje jednu drukčiju Hercegovinu – onu u kojoj se ustaje prije svitanja i vrijedno radi, ali se sreća pronalazi u jednostavnim stvarima, obitelji i ljubavi prema životinjama.

„Volim sve životinje, ali koze su meni nešto posebno.“

Ekipa Glasa Hercegovine zahvalila je Mareli i njezinoj obitelji na srdačnom dočeku, iskrenom razgovoru i gostoprimstvu.

Pretplati se na ovaj RSS feed
 
index Instagram400x230 youtube