Ornela Vištica: “Ono čemu istinski trebamo težiti je mir u duši”

Ljubav prema glumi je oduvijek živjela u meni, a postala sam svjesna tog osjećaja kad sam se susretala s osmijesima ljudi u publici. Moji prvi nastup kojeg pamtim je Moj pijetao ilitiga pivac, u Ljubuškom na školskoj priredbi, kada mi je mama šivala odijelo. Zatim su uslijedili nastupi u osnovnoj i srednjoj školi, mala dramska trupa u Mostaru i razni književni susreti kao i večeri poezije.

SVAKI PUT IMA USPONA I PADOVA, TEŽAK JE I LAGAN U ISTO VRIJEME. KAKAV JE BIO VAŠ PUT PREMA USPJEHU?

Svugdje u svakom poslu ima uspona i padova, ali ono što je važno je nakon tog “pada” se dignuti i krenuti dalje. Duboko vjerujem kako svaki disciplinirani i vrijedan rad uvijek daje rezulatat i nagradu, te uspjeh.

MOŽE SE REĆI DA VAS JE PUBLIKA UPOZNALA I ZAVOLJELA PRVO KROZ TV SERIJU “LARIN IZBOR”. JESTE LI OČEKIVALI TAKO BRZ RAST POPULARNOSTI?

Često kažem kako me ta popularnost, zahvaljujući ulozi Karmen, zatekla. No, zahtjevan tempo mi nije dopuštao da previše razmišljam o popularnosti.

GLUMILI STE U MNOGIM TV SERIJAMA KOJE SU BILE ZAISTA GLEDANE U HRVATSKOJ I BOSNI I HERCEGOVINI, ALI I ŠIRE. IMALI STE MNOGE GLAVNE, ALI I SPOREDNE ULOGE. KOJI OD TIH PROJEKATA, ODNOSNO ULOGA JE BILA NAJLAKŠA, A KOJA NAJTEŽA?

Svakoj ulozi pristupam sa strašću, entuzijazmom i kroz svaku želim nešto poručiti. Bilo je težih dramskih situacija i stanja za snimanje, kao i lakših. Lijepo je nakon svake dramske situacije i stanja napraviti pauzu kako bi se tijelo i glava odmorili.

S KOJOM ULOGOM DO SAD SE MOŽETE BAREM MALO POISTOVIJETITI?

U svakoj ulozi sam ostavila dio sebe.

GLEDATE LI VI NEKE SERIJE, NPR. TURSKE I IMATE LI OMILJENU TV SERIJU KOJU REDOVNO PRATITE?

Smatram kako turci imaju izuzetno kvalitetnu kinematografiju danas, no volim gledati britanske serije. Nedavno sam pogledala The Crown na Netflix-u i uživala sam, kako u kadru, tako i u glumačkim gravurama.

U SVOJE SLOBODNO VRIJEME PIŠETE I POEZIJU, A OD MALIH NOGU STE VEZANI ZA PJESMICE KOJE STE UČILI NAPAMET I IZVODILI IH ISPRED OBITELJI. JE LI TO POMOGLO U OSLOBAĐAJU OD TREME PRED NASTUP ILI IPAK OSJEĆATE TREMU I DAN DANAS?

Dakako da u odrastanju kod djece, smatram kako je važna bilo koja aktivnost i kako javni nastupi pomažu ka oslobađanju treme, razvijaju maštu i potiču na društvenost. I danas pred izlazak u kazalištu osjetim mali adrenalin koji me prati godinama.

KOJI SU VAM OMILJENI PISCI I PJESNICI?

Kao dijete sam obožavala H.C Andersena, u jednoj fazi sam jako voljela čitati Emila Zolu, Sheaksperae, ruske klasike, De la Barcu, Ivu Andrica, Mesu Selimovica, Matosa i Krlezu. Od pjesnika volim Vesnu Parun, Šimica, Dizdara, Desanku Maksimovic, Jirin Sotola…

NEDVOJBENO JE DA POSJEDUJETE UNUTARNJU, ALI I VANJSKU LJEPOTU? KOJA OD TIH LJEPOTA JE VAŽNIJA U GLUMAČKOM POSLU, ODNOSNO U KARIJERI?

Smatram kako je ljepota površina dubine, kako i u poslu, tako i u životu.

JESTE LI IKAD POŽALILI ŠTO STE IZABRALI UPRAVO GLUMAČKI POZIV?

Gluma je moja ljubav i moj poziv.

DA NISTE GLUMICA, ŠTO BISTE BILI, KOJOM PROFESIJOM BI STE SE BAVILI?

Bila bih vjerojatno profesorica književnosti, s obzirom kako sam upisala kroatistiku, no prijemni na akademiji dramske umjetnosti je bio presudan za mene.

UPRAVO ZBOG SVOJE LJEPOTE I GLUMAČKOG USPJEHA MNOGIM DJEVOJKAMA STE UZOR. PREDSTAVLJA LI TO ČAST ILI TERET ILI PAK OBOJE?

Drago mi je što to sve češće čujem i za mene je to čast i nadam se kako neću iznevjeriti ljude koji me prate i podržavaju.

USPJEŠNI STE, ALI I VEOMA SKROMNI, JEDNOSTAVNI I JEDINSTVENI. KOJE OSOBINE VOLITE KOD DRUGIH LJUDI I KOJE PRVE PREPOZNATE?

Danas nije lako biti jednostavan, trudim se da ne izgubim skromnost i da čvrsto ostanem na zemlji. Kod ljudi volim iskrenost, profesionalnost i odgovornost. I volim kad su ljudi svoji i samostalni.

IMATE LI NEKI STRAH, ČEGA SE BOJITE?

Bojim se ljudske zloće.

GDJE SE TRENUTNO NALAZITE I ČIME ISPUNJATE VRIJEME?

Trenutno sam u Zagrebu i pripremam se odigrati Gruntovčane u mom matičnom kazalištu Kerempuh i za kraj kazališne sezone.

VI STE NAŠA HERCEGOVKA IZ MOSTARA. JE LI TO IKAD PREDSTAVLJALO PROBLEM U KARIJERI?

Nije mi to predstavljalo problem, jer sam se trudila do sad da svaku priliku i poslovnu ponudu odradim najbolje što mogu i sve što je pozitivno i lijepo za podijeliti prenesem o gradu u kojem sam rođena.

ZA VRIJEME RATA ŽIVJELI STE U LJUBUŠKOM, ALI STE I KASNIJIH GODINA ČESTO DOLAZILI ZA VRIJEME LJETNIH MJESECI. NEDOSTAJE LI VAM ČEVELJUŠA I KAKVO VAM JE DJETINJSTVO BILO U LJUBUŠKOM?

Djetinjstvo pamtim kao vrijeme igre, smijeha, puno djece, kupanja na slapovima, rijeci Trebižat, Čeveljuši, Kravici, igri po prašnjavoj cesti, drenjinama, kupinama… Nismo bili djeca mobitela, nego djeca igre.

ŽIVOT NAKON KORONE?

Vjerujem kako ćemo iz ove situacije izvući najbolje i kako ćemo poučeni ovim iskustvom nastaviti biti odgovorni i prema drugima i prema sebi. S obzirom da volim putovati vjerujem kako će to ponovno biti moguće s novim poukama po starim i nekim novim rutama kako i ovdje, tako i u inozemstvu.

VAŠ TRUD SE ISPLATIO, USPJELI STE I RADITE ONO ŠTO VOLITE. ZA KRAJ, VAŠ SAVJET SVIM MLADIM OSOBAMA, KAKO DA SE NOSE SA DANAŠNJIM TEMPOM ŽIVOTA I KOJI JE, PO VAMA, NAJJEDNOSTAVNIJI RECEPT ZA USPJEH?

Budite svoji i pronadjite u svakom danu razlog za izreku La Dolce Vita. Uspjehom se ne treba opterećivati jer on dolazi kao nagrada za rad, a ono čemu istinski trebamo težiti je mir u duši.

HVALA VAM NA IZDVOJENOM VREMENU ZA NAŠ PORTAL

Hvala i vama što ste me pozvali na intervju i lijep pozdrav svim vašim čitateljima.