So(la)kovnik: Milijunaši iz predgrađa

Shenzhen Mindray Li Xiting iz kineske provincije Anhui, nastanjen u Singapuru, svakog je dana od izbijanja pandemije bogatiji za 37 miliona i 700.000 dolara ili, prema kursu Centralne banke Bosne i Hercegovine, 67.784.600 maraka. Slovima: šezdeset sedam miliona, sedamsto osamdeset četiri hiljade i šesto maraka. Pa tako puta broj dana u mjesecu i onda puta broj mjeseci od otkrivanja Covida-19.

Piše: Emir Imamović Pirke / Bljesak.info

Taj Shenzhen Mindray Li Xiting suvlasnik je kompanije „Shenzhen Mindray Bio-Medical Electronics“ koja se bavi proizvodnjom respiratora i pokriva dvadeset posto svjetskog tržišta. Prije nego će u Li Xitingovoj domovini ljudi početi masovno kašljati, njegova je firma vrijedila četiri milijarde i 300 miliona dolara. Danas košta tri puta više, odnosno trinaest i pol milijardi dolara! Onih američkih.

Toliko o boljem svijetu koji će doći, o vremenu u kojem radikalna manjina neće profitirati nauštrb većine, o dobu pravednije raspodjele dobara, zdravstvu kao javnom dobru i tako dalje i tako redom.

Što se Li Xitinga tiče, jedno mu se ne može prigovoriti: respiratori iz njegove kompanije, naime, rade. Dobro, malo su skuplji nego prije – tako funkcionira zakon potražnje i ponude, može i obrnuto – ali ko god ima para može ih kupiti, pa utikač uključiti u utičnici, a cijev za zrak u pacijenta i eto.

Fikret Hodžić iz Srebrenice, nastanjen u sarajevskom prigradskom naselju Stup – formalno, to je dio grada, suštinski je na kraj svijeta – novinar, poljoprivrednik i komšija načelnika Štaba civline zaštite Federacije BiH, Fahrudina Solaka, odlučio je da Li Xiting naše marke vidjeti neće. Vlasnik firme „FH Srebrena malina“ kupio je, umjesto respiratora, rekvizitu iz američkih televizijskih serija o doktorima iz službi hitne medicinske pomoći i usput nešto sitno zaradio. To sitno je, u najboljoj varijanti, samo milion maraka. Za te pare Li Xiting ni mail ne provjerava.

„Ovo je respirator koji se uglavnom koristi kao emergency, tačnije koristi se u hitnim slučajevima i hitnim kolima. Isti se ne koristi na odjeljenjima intentivne njege. Kada se pogledaju preporuke za tretiranje Covid-19 pacijenata, neophodno je da postoji Volume and Pressure Control opcija na respiratorima. Još je bitnije spomenuti da se respiratori sve više i više isključuju iz tretmana Covid pacijenata, jer je smrtnost preko 85 posto. Bitno je spomenuti da je trenutna zauzetost respiratora u BiH ispod 10 posto, a samo u FBiH postoji preko 200 respiratora i 200 anestezioloških mašina koje se mogu koristiti kao respiratori. Samim tim, postavlja se pitanje zašto trošimo pare na respiratore? Interesantno je da navedeni respirator nije FDA odobren, samim tim je zabranjen u SAD-u“, rekao ja za „Oslobođenje“ Almir Badnjević, direktor „Verlaba“, laboratorije za ispitivanje kvalitete medicinskih uređaja.

„Ne znam o kakvim se ventilatorima radi, jer, iskreno, mi na klinici nikada nismo koristili ovakve uređaje. Mi imamo visokosofisticirane Dregerove respiratore. Ono što sam uspio u kratkom vremenu vidjeti na internetu je da se ovi ventilatori mogu koristiti i kao transportni i kao stacionarni uređaji. Međutim, sigurno je da nisu visokog ranga, poput Dregerovih, odnosno onih koje mi imamo. Možda se ovi ventilatori mogu koristiti za neke lakše slučajeve, međutim za teška stanja u kakvim budu pacijenti koji obole od koronavirusa, sigurno je da je da su bolji i pouzdaniji visokosofisticirani uređaji“, kazao je za spomenuti dnevnik anesteziolog Ismet Suljević.

Tako je, dakle, Hodžić doskočio Kinezu: dao je naših deset i pol miliona maraka za nešto što nikome ne treba ni u ova, bolesna vremena.

Impresivna je biografija podrinjskog poljoprivrednika uredno održavane bradice: napisao je knjigu, među mesarima, frizerima i vulkanizerima postao poznat kao voditelj zabavnih emisija TV Hayat, te pokrenuo prodaju majica „sa motivima genocida u Srebrenici“ i nagradnu igru u kojoj je trebao pobijediti autor slogana sa najviše likeova na društvenim mrežama! Granica između kulture sjećanja i kulture švercanja pokazala se, eto, mekom poput pamuka.

Stranka demokratske akcije već, evo, trideset godina demonstrira nevjerovatan talenat da krive ljude postavlja na ona mjesta kojima ne bi smjeli prići. Tako je i zato je odabir malinara za uvoznika sofisticirane medicinske opreme zapravo prirodan. Ako je mlinar mogao biti glavni ratni logističar, električar postati hotelijer, Seka Izetbegović direktorica nekada najuglednije zdravstvene ustanove u državi, a njen muž bilo šta, onda je sasvim prirodno da Solak upravlja Civilnom zaštitom i da Fikret Hodžić kupuje respiratore.

Zahvaljujući spletu okolnosti i medijskoj upornosti, onaj što je trebao izvući kolateralnu korist mogao bi lako postati kolateralnom žrtvom, zajedno sa svojim komšijom sa Stupa. Sada je samo pitanje procjene Šefa koji je u sličnim situacijama svoje kadrove branio ratnim angažmanom. Njihovim, naravno: on je, naime, držao liniju fronta u trezoru nekada Narodne, danas Centralne banke Bosne i Hercegovine.

Ako je, a jeste, Izetbegović Asima Sarajlića amnestirao jer je branio BiH, Husu Ćesira zato što je bio borac, neće biti nikakvo čudo da i Solaka sačuva zbog ratnih godina, a Hodžića zbog srebreničkog porijekla, bez obzira na izgubljene milione koji bi bili jednako bačeni da je potonji umjesto nekorisnih respiratora kupio pokvarene kalorifere, te usput malo zaradio i malo se rastalio, kako to već ide u svetom spletu interesa - jačem od svake krize i važnijem od svakog konstitutivnog naroda, plus Sejdić i Finci.

Iz naše pozicije gledano, svijet u kojem Shenzhen Mindray Li Xiting svakog dana od izbijanja pandemije zarađuje 37 milijuna i 700.000 dolara ne izgleda idealno, ali svakako izgleda bolje od ovoga u kojem smo zatečeni, zatočeni i opljačkani od sitnih lopova velikog patriotskog naboja.