Nismo gospodari svijeta

Tko ili što je uredilo naš Dom, naš Planet da na njegovom svakom koraku buja život u neizrecivom broju nezamislivih oblika flore i faune – u njihovoj očaravajućoj ljepoti. U to ne ćemo ulaziti, kao što ni putnici na nekom extra luksuznom brodu koji krstari morima i oceanima ne razmišljaju tko je napravio i tako bogato i lijepo opremio taj brod.

Dobar gospodar, već u rimskom pravu spominje se kao načelo –da se nešto čini pažnjom dobrog gospodara ili domaćina.

A narodi, kao poludjeli, grade nuklearno oružje, bore se i otimaju se za svoju vlastitu smrt. Tko više, tko jače, tko moćnije...!? Nuklearno oružje ne može više nikoga obraniti, njime se više ne može nikoga pokoriti ili osvojiti, a da time ne uništi sama sebe. Ono je danas najveći i najopasniji balast krivo usmjerene znanosti i poremećenih društvenih, a posebno političkih moralnih vrijednosti, i kao takvog cijeli ga svijet treba odbaciti čim prije.

/ Shvatili neki da u svemiru tome / samo jedna je Zemlja, mati nam svima. / No, bezbroj je onih koji o tome / ne misle nikad, ni javom, ni snima. / (MP Filozofija čovjeka)

A evo, sve je iznenadila kao grom iz vedra neba, nova pošast ništa manje opasna od atomskog oružja ili nuklearnih elektrana. To je korona virus koji je došao iz Kine i pokorio i zarazio cijeli svijet, poput Jahača apokalipse koji predstavlja smrt, hametice ubija na sve strane i po svim državama mnoštvo ljudi. Vrlo je opasan jer je nevidljivi neprijatelj. Njegove žrtve se broje u stotinama tisuća, a vjerojatno će biti i na desetke milijuna, bude li udarao u valovima, cijelom čovječanstvu se ne piše dobro.

Ni cjelokupnoj znanosti svijeta nije uspjelo proizvesti niti najmanji novi oblik života, ali je ljudima uspjelo uništiti i za trajno izgubiti brojne biljne i životinjske vrste. Zbog ponašanja čovjeka, umrla su i zauvijek s planeta nestala brojna bilja i životinjska bića – nestala su s naših njiva, naših proplanaka i livada, naših šuma i planina, iz naših dvorišta, ali jednako tako i onih u rijekama, jezerima, morima i ocenima.

Postoji bezbroj dokaza da čovjek nije gospodar svijeta. Nama je samo dato da smo igrači svog životnog puta, igrači života, kao na travnjaku nekog igrališta. Nakon utakmice , napuštamo to igralište, jer nismo njegovi gospodari ili vlasnici. Ili još bolja usporedba ako na pozornici nekog raskošnog kazališta odigramo dobru ili lošu predstavu, mi opet nismo gospodari tog kazališta. I to bez obzira da li smo odigrali na pozornici, u toj predstavi neku pozitivnu ili negativnu ulogu. Našom smrću završavamo tijelom u zemlju, a dušom u nebu. U svakom slučaju ostavljamo naš Planet Zemlju, drugim ljudima, nekom drugom narodu, nekim drugim generacijama.

Zasad, naša ljudska umnost ili ako hoćete i glupost, u ovom dijelu svemira ima spoznaju da smo jedina živuća bića uključujući u to i našu floru i faunu, I da ne uspijevamo našim dogledima, ili našim svemirskim letjelicama, u svemirskim razmjerima, pronaći ili dokučiti, neke druge svjetove i život u njima, jer taj iskorak je toliko sitan da je jedva vrijedan razmatranja, kamo li dosegnuti beskrajnu tajnu ljepotu nekih drugih svjetova.

U svemirskom omjeru, taj odlet, izrazio bi se tek djelićem milimetra. Pače, nismo ni gospodari svog vlastitog života. Što god činimo na ovoj zemaljskoj kugli, u konačnici samo škodujemo prirodnom savršenstvu. Edenski vrt (Prema Bibliji, Eden je rajski vrt, raj zemaljski, tj. vrt na Istoku kojega je zasadio Bog raznim biljem i napunio stvorovima iz faune. Bog je postavio čovjeka u Edenski vrt da ga obrađuje i čuva)..

Neka sila, nazovimo je duhovnom, prati svaki pokret naše ruke, ukratko svaki djelić našeg tijela i našeg života. Prati i bilje flore, jednako tako svako žiće iz faune i to sve bez obzira da li je na površini Zemlje ili pod zemljom, ili leteće u zraku, ali i sve živuće u vodama rijeka, jezera, mora i oceana i to, tko zna što još ima vidljivog ili nevidljivog. Svuda buja život čudesne raskoši i ljepote.

Svako živuće biće, bilo u flori ili fauni, gotovo da je svako remek-djelo u izgledu, ljepoti, savršenstvu kreacije, funkcionalnosti, čudesnim mirisima i sl. Razumno ljudsko biće može se samo diviti toj kreaciji, ali se mora i sa svime odnositi s najvišim poštovanjem, i respektom jer u to stvaralaštvo uključen je vrhunski intelekt u njihovoj kreaciji i dizajnu, naprosto neshvatljiv ljudskoj duši, ljudskom intelektu ili da ne kažem “znanosti”. A da posebno ne govorim o kemiji koja je u to ugrađena. Svako biće ili bilje pojedinačno u sebi ima više biokemije u strukturi nego najveća kemijska tvornica i svi najugledniji biokemijski instituti.

/ Kažu da Zemlja nije naša, našeg domstva ,/ već pripada i - generacijama svima. / Posudili je od budućeg nam potomstva / i zdravu, čistu dužni je predati njima! / (MP Filozofija čovjeka)

Čovjekova znanost još nije uspjela stvoriti ni najmanju amebu, a kamo li na primjer dvadeset i sedam tisuća različitih predivnih vrsti orhideja. Ili čudesnu ljepotu lepeze paunovog repa. Čudesnu strukturu maslačka, crvenog maka. Predivni miris zumbula , jorgovana, mirisa ruža, ružmarina i sl.

A da ne govorim o odnosu Sunca i Planeta Zemlje, kiše i suše, hladnoće i topline, kisika ili ne znam kakvih još sastojaka bez čega život ne može opstati. Groma i munje, rotacije mjeseca oko Zemlje, vrtnju Zemlje oko svoje osi i sunca, nagibe Zemlje prema Suncu koja omogućuje što veću njenu površinu da umjereno svijetli i grije što više njene površine.

Mi nismo i ne možemo biti gospodari svijeta, a time ne i tog čudesnog stvaralaštva čovjeka, bilja i bića u fauni, i flori. Naš život je potrošna roba, a Boga interesira samo čistoća duše, a ne tijela, po onome što kaže sv. Pavao; Tko ulaže u tijelo, ulaže u raspadljivost, a tko ulaže u duh, ulaže u život vječni..

Često sam puta slušao zašto Bog k sebi uzme nekog plemenitog čovjeka, neko prekrasno dijete i sl. a neće uzeti k sebi razbojnike, psovače, lopove, nemoralne ljude i sl. Često sam puta na ta pitanja odgovorio riječima – jeste li ikada u proljeće izišli na neki proplanak sav rascvjetao. Vi biste zacijelo ubrali najljepše cvjetove (a ne bodljikave i smrdljive) i tako napravili prekrasn buket od različitog cvijeća čudesnog ugodnog mirisa. Isto tako se Bog ponaša, uzima k sebi plemenite i čiste duše, a one zaprljane grijesima i nedjelima prepušta Sotoni.

Postoji beskrajno mnogo dokaza da istinski nismo vlasnici ovog Svijeta, a nema niti jednog dokaza da jesmo vlasnici Svijeta. To je dokaz da smo samo umišljeni ako mislimo da jesmo gospodari svijeta.

Počeli smo se igrati Boga, ali uzaludan Vam trud pjevači, protiv Boga nikada nećete dobiti bitku i pobjedu.

Koronavirus, sa brojnim indicijama, ali i nekim dokazima je nastao u Laboratoriju u gradu Wuhanu. Da nije tako, Kinezi ne bi nekoliko mjeseci to skrivali od cijelog svijeta, već bi ga hitno obavijestili o smrtnoj opasnosti.

Ta ateistička zemlja, ali i brojni instituti u zapadnom svijetu igraju se Boga. Žele poput Boga nešto živo kreirati, ali to uvijek zavrtši po zlu. S Bogom se ne igra kao s pikulama malog Marka.

/ Što bi kazati, o nama mogli reći, / oni iza nas, što još nerođeni brode. /- Sebični bili, sve sebi htjeli steći, / ni čiste nam nisu ostavili vode. / Ni čiste vode, ni morskog sjaja plava, / ni zraka čista, ni blagost Sunca što zrači... / (MP Filozofija čovjeka).

Napomena; Ovu temu (evolucija ili kreacija) opširno sam proučavao i obradio u mojoj neizdanoj knjizi Knjiga Života (220 stranica). Bez mogućnosti da tu knjigu, kao i brojne moje druge knjige, zbog nedostatka sredstava ne mogu izdati.

Posebno naglašavam da se kod mene nalazi golemi fundus mojih autorskih umjetnina, pravo basnoslovno nacionalno bogatstvo - novog i dosad potpuno nepoznatog slikarstva. Riječ je o umjetninam koja su u organizaciji HAZU trebale biti trajno smještene u velikom unikatnom muzeju u gradu Kninu. Ali to nije došlo do realizacije. Nitko od onih, koji mogu pomoći, koji su na visokim pozicijama, kao ni kulturne i znanstvene institucije i političari u RH ne čine ništa da se ta ugrožena umjetnost sačuva od potpune propasti. (Najskromnije što tražim je to da se taj golemi fundus umjetnina odloži u skladište neke kulturne institucije, ali ni to ne uspjevam.

Da to, basnoslovno bogatstvo, ne bi propalo, spreman sam, teškog srca, potpisati veliku Darovnicu nekoj stranoj državi, najvjerojatnije Austriji. Bolje i tako nego da to sve propadne. Kad to pukne u javnost, tada će svi reći – nismo znali, ali će biti kasno.