Dujmović: Za virus jugoslavenstva Hrvati nisu pronašli cjepivo do dana današnjeg

Za specijalne operacije odavno je regrutiran ministar obrane Aleksandar Vulin kojega je zasmetala analiza hrvatskih medija koji, uspoređujući načine na koji se države bore s koronom, ističu da je glavni epidemiolog u Srbiji nitko drugi negoli srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić. I doista, s obzirom na to da nas ovdašnji mediji koji narkomanski ne mogu bez Srbije redovito izvješćuju što se tamo događa, nemoguće je ne vidjeti da u Srbiji nema press konferencija glede bolesti stoljeća, niti tamo struka vodi ovu borbu. Nego predsjednik države osobno! Što nekima djeluje diktatorski, a zapravo je tragikomično, piše Tihomir Dujmović/Direktno.hr

Što je Srbija, kako stvari tamo funkcioniraju, koliko stoljeća smo jedni od drugih zapravo udaljeni, najbolje svjedoči izjava dr. Branimira Nestorovića, poznatog srbijanskog pulmologa, čovjeka iz najužeg Vučićevog tima u borbi s koronom. Dakle, vjerovali ili ne, dr. Nestorović je u nizu svojih bisera rekao na početku korona užasa ovo: “Ne mogu vjerovati da je narod koji je preživio sankcije, bombardiranja i svakakva maltretiranja, da će se prepasti najsmješnijeg virusa u povijesti čovječanstva koji postoji na Facebooku! Estrogeni tu definitivno štite  žene, žene imaju jako blagi oblik… Praktički od ovog virusa ne umiru… Prema tome što se tiče žena, slobodno mogu u shopping u Italiju… Čujem da će sad biti veliki popusti u Italiji jer nitko živ tamo sad neće ići, dakle, pripremite sad muževe za shopping…”.

To je rekao dakle izvjesni dr. Nestorović na jednoj prigodnoj press konferenciji dok je iza njega bio srbijanski predsjednik Vučić koji je inače više puta biranim rječima govorio o dr. Nestoroviću, ističući da spada u sam vrh ne samo srpske medicine negoli i ključnog zdravstvenog tima koji Vučiću pomaže u ovoj krizi. “Ja sam recimo na ovom sastanku bio protiv naručivanja maski i testiranja. Mislim da je to posve besmisleno”, drugi je u nizu bisera koje je ugledni srbijanski pulmolog, i Vučićev čovjek od povjerenja, izgovorio o korona virusu. Dakle, ništa više i ništa bolje ne govori o Srbiji u korona krizi, od ove nevjerojatne izjave koju je još početkom ožujka dao ovaj legendarni stručnjak. A ta izjava dana na samom početku krize meni je intrigantna samo u kontekstu ovdašnjih jugonostalgičara. Naime, zamislite sad da smo u Jugoslaviji i u zajedničkom lječničkom timu imate Vilija Beroša i Krunoslava Capaka i ovog idiota! Zamislite zajednički dogovor oko obrane od korona virusa. Zamislite taj užas i kaos! E, tako bi nam bilo, da se nismo isčupali iz tog željeznog zagrljaja. Nije loše povremeno usporediti te relacije…

Patološka, gotovo ljudožderska mržnja prema Katoličkoj crkvi

Jedna druga nostalgija iz istog filma stigla je ovih dana na dnevni red, radi se o staroj patološkoj mržnji komunističke ljevice i njihovih mentalnih nasljednika prema Katoličkoj crkvi. Glede incidenta u Splitu posve je razumljivo da je policija morala uredovati, naravno da je sve moralo završiti s kaznenim prijavama jer se svako nasilje mora osuditi, a počinitelja kazniti, to je izvan diskusije. U pravu je i Capak kad kaže da ako se mogu Papa i hrvatski biskupi držati preporuka civilnog stožera, onda se to očekuje i od ukupnog svečenstva. U pravu je tim prije što se tih preporuka drži tisuću i pol župnika širom Hrvatske! Sve to dakle stoji, sve je na prvu loptu jasno, ali medalja ima dvije strane, a mi onu drugu stranu medalje gotovo nikada ne pogledamo. A treba nam uvid u tu drugu stranu medalje, je je ovo “never ending story”…

Naime, nakon pojave “svastike” u Splitu, koja nota bene nikad autorski nije otkrivena, čovjek ne može ni na jedan incident u Splitu gledati –plošno. Nikad više! Nema nikakve dvojbe da su tamošnji lijevi aktivisti iznimno umreženi i aktivni i na sve incidente u tom kontekstu valja gledati s povećalom! Kao što nema nikakve dvojbe da taj radikalni lijevi aktivizam svoje korijene vuče iz komunističkog vremena. Komunisti su pak mrzili sve koji nisu kao oni, ali nikoga kao Katoličku crkvu. Stoga povijest bilježi da su u Hrvatskoj nakon dolaska na vlast ubili 660 svećenika što je svojevrsni komunistički nacionalni rekord u likvidaciji svećenika. Naime, u Slovačkoj koja je isto tako dobila komunističku vlast 1945., ubijeno je 14 svećenika, a u Poljskoj koja ima 40 milijuna ljudi ubijeno je 240 svećenika.

Ponovit ću, u Hrvatskoj na manje od pet milijuna ljudi: komunističke vlasti su ubile 660 svećenika! Nema zemlje u svijetu koja je u odnosu na svoj broj stanovnika izvršila ovako masovnu likvidaciju svećenika! Taj nesrazmjer brojki s drugim zemljama govori o patološkoj, gotovo ljudožderskoj mržnji, koju su hrvatski komunisti pokazali prema Crkvi i bez ove statistike o popratnim temama koje nas zanimaju danas, nije moguće ozbiljno razgovarati. Jer ta je mržnja dijelom prenesena i u ove generacije, a ta nesnošljivost prema Crkvi vidi se od prvog dana 1990. godine. Zašto je to sad važno? Zato jer je to bio stari bijes! Bijesna lica novinarke i njenih prijatelja što su na Uskrs na silu htjeli ući u Crkvu to najbolje govori. Mržnja, ta stara nesnošljivost prema Crkvi, kao da curi iz tih pogleda.

Poanta je bila?

Dakle, te slike novinarskog nasilja gdje se njih petero upire otvoriti (na silu!) nota bene zatvorena vrata crkve, sve to bez bilo kakve zaštite od korone, najbolje ilustrira stari bijes, stari lavež i staru nesnošljivost. Jer, što idete ustanoviti? Da crkva krši normu i tako posredno pomaže u širenju korone? OK. Ali vlast to zna. No svjesna delikatnosti i trenutka i protagonista, okreće glavu od toga. Ali, zato ste tu vi, lijevi aktivisti, sa starim puškomitraljezima da kažete: e, nećete! Neće bit’ mise! Ne damo ni vama na vlasti da to tolerirate, a ne damo ni vama u crkvi da imate misu! I to je ta druga strana medalje: sve to naime s koronom ima jako malo veze! Jer, ako se radi o koroni, ne mislite li da vas pet bez bilo kakve zaštite dok se naguravate oko crkvenih vrata radite isto – ne pridržavate se mjera?Jer, vas je doduše “zakonskih” pet, ali njih je unutra samo 13! A poanta priloga bi trebala biti ukazivanje na kršenje zakona i posljedični strah od širenja zaraze, zar ne? No da je to poanta ove akcije, kolegica bi došla s maskom i rukavicama pred crkvu kao i njenih pet pomagača. Zamolila za izjavu svećenika, kulturno pitala nekog od ljudi koji su na misi, zašto to radite i prilog s istim sadržajem donijela u redakciju. Ali, bez onog bijesa! Bez starih očnjaka! Ali, ne!

OK. Je li tema bila prokazati da Crkva ne poštuje zakon i time ne čuva ljude od virusa? Dakle, je li baš to bila tema reportaže? Ne bih rekao, jer ako se želi javnost upozoriti baš na taj segment, imamo more drugih, većih i gorih primjera o čemu reportaža nema. Pravila o čuvanju od korone krše se svakodnevno na stotinu mjesta. Neki dan u Saboru Zekanović spominje jednu tvrtku u Međimurju gdje u jednoj smjeni radi 300 ljudi(!), spominje građevinske firme gdje deseci radnika rade na istom prostoru. Ako želimo javnost upozoriti na moguće propuste u zaštiti od korone, ne bi li javni interes trebao tamo poslati novinarske kamere? Ako pričamo o koroni! Pogledajte parkove, pogledajte Jarun, Maksimir, Bačvice i sve slične toponime, zavirite u priručne kafiće na benzinskim crpkama, pogledajte malo bolje tržnice, a prokrstarite po rubnim dijelovima grada pa ćete vidjeti da se na svim tim mjestima krši karantena.

Uz malo ustrajnosti našli bi brzo neki “ilegalni” kafić koji radi. Ali nema kamere niti detaljnih VAR snimki na tim pozicijama! Jer, to nije centralna tema! Ideja je bila prokazati Crkvu i domobransku vlast staviti pred svršen čin, napasti Crkvu, sotonizirati svećenika i pribiti Crkvu na stup srama. Jer, taj sjaj u očima je sve izdao! I prokazao! To se vidi po nasilju kojim su otvarana crkvena vrata, to se vidi po medijskom tretmanu iste te Crkve, to se vidi po višednevnim napadima i na vlast koja je tolerirala nekoliko misa koje su tamo održane. Jer, mi, lijevi aktivisti, smo pravi gospodari Splita i mi ćemo određivati što će se tolerirati, to je prava poruka. To je druga strana medalje!

Ponovit ću, ako tisuću i pol župnika širom Hrvatske poštuje zabranu održavanja misa, nema opravdanja da se to ne poštuje u Sirobuji. No puna istina je i to da je župnik ovdje dopustio ulazak tek 15-orici vjernika, postavio ih na razmak točno onakav na kojem sjede zastupnici u improviziranom Saboru u zgradi INA-e i jedina je ambicija bila na uskrsne dane pokloniti se Gospodinu. Zato su i vlast i stožer okrenuli glavu, jer tu prave, realne ugroze nije bilo. Ne više negoli u improviziranim uvjetima Sabora! Ili procesije na Hvaru! Zato ih je bilo samo 15, zato su vrata Crkve bila zatvorena, zato nikoga vani i nije bilo. Dok nije došla kolegica sa svojim momcima.

Sto puta se nasjedne istim trikovima!

Što je još druga strana medalje? Recimo to da novinarska ekipa nije imala pravo ući u Crkvu ako joj je to bilo zapriječeno, o čemu govori zakon o nepovredivnosti crkvenih prostorija. Još je manje imala pravo bez dozvole snimati u istoj toj crkvi. A njih petero koji se guraju ispred crkvenih vrata kršeći osnovne mjere zaštite, došli su izvijestiti naciju kako Crkva krši iste te osnovne mjere zaštite od korona virusa!? Nema nikakve dvojbe da se odluke vlasti ne smiju kršiti. Ali ta zapijenjenost drugarice i njenih drugova, taj bijes spram Crkve, taj stari komunistički lavež protiv Crkve i to paralelno prozivanje institucija, sve je to virus koji je došao iz Titovog šinjela. Korona virus jugoslavenstva za koje Hrvati nisu pronašli cjepivo do dana današnjeg!

Čelnik HND-a ide tako daleko da traži čak i očitovanje gradonačelnika Splita(!), ali je smjerno prešutio kada je prije koji tjedan novinarka N1 televizije po Kalinićevom iskazu kočijaški izvrijeđala istog tog Pavla Kalinića. Izvrijeđala ga je, kako ističe Kalinić, i opsovala retorikom koju možete čuti jedino na kolodvoru iza ponoći. Da je novinarka uistinu “reagirala na neprimjeren način” priznao je čak i Tihomir Ladišić u priopćenju koje je N1 izdala, braneći se da to ipak nije bilo u eteru?! Znači može, ako nije u eteru? I to HND ne smeta?

Niti je Hrvoje Zovko i njegova tankoćudna medijska duša inače puna empatije prema žrtvama nasilja imao potrebe reagirati kad je vrijeđan Pavle Kalinić. Koja dvoličnost! Niti je i jedan mainstream medij detaljnije konstatirao ovaj skandal! Ali su svi preuzeli VAR snimku drugarice! Da se razumijemo: nitko ne može podržati nasilje prema novinarki i o tome nema zbora, ali je jednako jasno da ona nije imala prava snimati unutrašnjost Crkve bez dopuštenja. O tome se isto tako šuti. Sve nakon toga već je viđeni scenarij jeftine klopke koje su aktivisti postavili isčekujući nasilni odgovor kako bi ga kao epohalnu VAR snimku poslali urbi et orbi! Sto puta se prodaju isti trikovi i sto puta se tim trikovima nasjedne!