Koronavirus nisu stvorili ni Trump ni Kinezi, stvorila ga je pohlepa. Evo kako su ljudi zapravo ‘uzgojili‘ opaki virus koji je blokirao svijet

Nitko, međutim, pojavu virusa koji izaziva bolest nazvanu COVID-19 nije povezao s ljudskom pohlepom. A upravo je ona odigrala ključnu ulogu u nastanku i širenju opakog virusa koji je blokirao svijet, piše Slobodna Dalmacija.

Ne vjerujete? Pa krenimo redom.

Epidemija se, kao što znamo, rodila u Wuhanu. Na jednoj od tzv. mokrih tržnica na kojima se trgovalo egzotičnim divljim životinjama: cibetkama, zmijama, štakorima, šišmišima, vučićima, krokodilima, dikobrazima...

Tamo se, u potpuno nehigijenskim uvjetima, u kavezima naguranima jedan na drugi, u zagušljivom prostoru u kojemu se miješaju krv, izmet i hrana rodio novi koronavirus. I sa životinje – zmije ili šišmiša – prešao na čovjeka.

Kineske vlasti dobro su znale da mokre tržnice ne zadovoljavaju ni zakonski minimum da bi mogle biti otvorene. Rođene sedamdesetih godina prošlog stoljeća, nakon što je u Mao Ce tungovoj Kulturnoj revoluciji umrlo 36 milijuna ljudi, u vremenima kada je trebalo hrane, a nije je bilo ni za lijeka.

No i kada se stanje popravilo, mokre tržnice nisu zabranjene.

Tu sada na red dolazi ljudska pohlepa.

Meso divljih životinja nije jela sirotinja. Nego bogataši. Ono je astronomski skupo i običan čovjek s prosječnom zaradom ga sebi jednostavno ne može priuštiti. Svaki put kada su vlasti htjele zabraniti tržnice na kojima se ono prodavalo, netko je nekoga u vrhu "podmazao". Partijska vrhuška je pokleknula. I sve se nastavilo po starom.

Svima je bilo dobro. I bogatunima koji su uživali u egzotičnim specijalitetima. I ljudima koji su te životinje lovili. I onima koji su ih na mokrim tržnicama prodavali. I onima koji su žmirili na "divlji zapad" koji je na njima vladao.

Sve dok se 2003. nije pojavio SARS. Rođen na jednoj mokroj tržnici u Foshanu na jugu Kine, usmrtio je 774 ljudi. No ni nakon toga krvavog pohoda mokre tržnice nisu trajno zabranjene. Niti su uvjeti na njima poboljšani. Lobi bogatih i bahatih bonkulovića i ovoga je puta bio jači.

Pohlepa je, kao što se malo po malo otkriva, imala presudnu ulogu i u širenju koronavirusa po Europi.

Jer kako drukčije nazvati ono što se dogodilo u Ischglu, luksuznom skijalištu u austrijskom Tirolu, koje je nastavilo normalno raditi i nakon što je postalo jasno da se njime širi epidemija?

Prvi slučaj zaraze zabilježen je 6. ožujka. Island je alarm odaslao dan ranije, kada je shvatio da koronu na njihov otok "uvoze" skijaši koji su zimovanje proveli upravo u tom skijalištu. No Ischgl je normalno nastavio s radom. Barovi, restorani, hoteli…nitko se nije želio odreći svoje zarade. Vlasti su šutjele, skijaši uživali, a priča o koronavirusu o kojemu je brujio čitav svijet sa vrhunaca Tirola nije izgledala nimalo opasno.

Cijelo to vrijeme supernositelj – jedan norveški konobar koji je radio u apres ski baru – širio je virus stotinama ljudi. A oni su ga širili dalje. I po skijalištu, i kada su se vratili u svoje matične zemlje. Tako je virus došao u Norvešku, raširio se Danskom i Švedskom, užasnuo Njemačku.

Tek 14.ožujka skijalište je zatvoreno. No šteta je nesaglediva. Virus se proširio Tirolom. Zaraženi su liječnici, menadžeri, inžinjeri, vlasnici tvrtki... Svi odreda ljudi više platežne moći, maskote bogate Europe, koji su virus sa sobom rasijali po cijelom kontinentu.

U startu, koronu su u zapadnim zemljama doista prvo dobili bogati. Ljudi koji su tijekom zime putovali po sjeveru Italije. Odlazili na talijanska i austrijska skijališta. I posjećivali mondena zimovališta, nimalo svjesni da smrtonosni virus sa tih putovanja donose svojim domovima.

Vremenom, epidemija se proširila na niže socijalne slojeve. A tek treba vidjeti što će napraviti kada zahvati siromašnije zemlje Azije i Afrike. Koje su za sada, upravo jer većina ljudi u njima nema toliko novaca da investira u skupa putovanja, ostale više-manje pošteđene. A kako epidemija u njima može izgledati najbolje je pokazao slušaj Irana. Gdje je stopa smrtnosti - rekordna.