Kolega Mile Kraljević pojasnio zašto je Ljubuški sportska i civilizirana sredina

Pobjeda domaćina, osim što je zaslužena, vrlo je bitna da se neke stvari u bosanskohercegovačkom rukometu i razjasne. Izviđač je u dvadesetak dana dva puta slavio protiv, u bosanskim medijima, razvikane Gračanice i tako pokazao da prva pobjeda u četvrtfinalu Kupa BiH nije slučajnost.

Pobjeda mladih skauta protiv iskusne Gračanice izborena je nekoliko dana nakon blamaže u Gračanici u uzvratu Kupa gdje su domaći navijači na razne načine vrijeđali „ljubušku dicu“ koja ni u primisli nisu kriva za nešto što se dogodilo prije nekoliko godina. Tom i takvom pritisku podlegao je i kapetan Gračanice koji je bez ikakva razloga udario igrača Izviđača Jozinovića. Kad se tomu pridoda i sramotno suđenje Kulovića i Škaljića koji su svojim odlukama gotovo dotukli mlade skaute, onda našim mladićima nije bilo lako „hladne glave“ dočekati Gračanlije.

Srećom, u klubu i u momčadi su uoči utakmice stalno naglašavali da je utakmica u Gračanici prošlost i da treba gledati naprijed, a ponašanja u Gračanici nek idu njima na čast.

Utakmica između Izviđača i Gračanice bila je i pobjeda rukometa u cjelini za koju je zaslužno nekoliko faktora. Prvo, igrači i jedne i druge momčadi igrali su borbeno, ali fer i korektno kako i doliči pravim sportašima. Znali su se izdići iznad svih otežavajućih okolnosti, osobito domaćini koji su i na polju korektnosti i fair-playa ostvarili još jednu pobjedu. Drugi bitan faktor su bili suci, braća Amar i Dino Konjičanin nisu slučajno najbolji bosanskohercegovački sudački par što su zorno pokazali i na ovoj utakmici. Da će utakmicu držati pod kontrolom pokazali su na isteku druge minute kad su na dvije minute isključili domaćeg igrača Dragana Šoljića, ili kapetanu skauta Ivanu Miličeviću udijeliti izravni crveni karton u 39.minuti više zbog neopreznog, a manje zbog nesportskog prekršaja. Vidjeli su gotovo sve, sudili su tako autoritativno i nepristrano da mogu služiti kao primjer. Osobito nekakvim Kulovićima i Škaljićima koji bi se morali crveniti od srama kad vide ovakvo suđenje. Treći i ništa manje bitan faktor su bili i navijači, i domaćina, ali i malobrojni gosti.

Osim što su, rekli bismo očekivano zbog događanja u posljednje vrijeme, prilikom izlaska izviždani gostujući igrači, što u Ljubuškom inače nije slučaj, cijelu utakmicu su bodrili svoju momčad bez uvreda i ružnih povika, a bilo ih je blizu tisuću.

Ljubuški je još jednom pokazao da je sportska i civilizirana sredina kojoj su iživljavanje raznih strasti i vrijeđanje strana stvar, te da je bodrenje svojih iznad svega.