Kakav smisao imaju adventske zornice?
- Napisao/la Vlč. Vladimir Trkmić/Direktno.hr
- Objavljeno u In medias res
- Ispis
- Pošalji e-mail
Znamo da su mise zornice vrlo raširene u vjerničkom puku, pogotovo u sjevernim krajevima Hrvatske. Što je to zornica? Zornica je rana jutarnja sveta misa u vremenu došašća. Slavi se najčešće u 6 sati, prije izlaska sunca.
A došašće, ili advent vrijeme je duhovne priprave za Božić. Advent službeno po crkvenom kalendariju počinje na prvu nedjelju došašća, a završava na Badnjak, pred sam Božić. Advent, dakako, ne traje tako dugo kao na ulicama i trgovima Grada Zagreba.
Advent u Zagrebu obuhvaća čak i božićno vrijeme, jer traje sve do sveta Tri Kralja. Lijepo je da se te dane ljudi okupljaju na trgovima i ulicama grada Zagreba, ali se ne smije smetnuti s uma da je to konzumeristički, potrošački advent, koji nema vjerskog obilježja duhovne budnosti i priprave za Božić. Rane jutarnje svete mise tijekom došašća imaju pokornički značaj.
Kako? Pa, tako da valja ustati vrlo rano da se stigne u crkvu. Neki to vrlo rado čine prije odlaska na posao. Poznajem niz ljudi koji redovito idu na zornice, a potom na posao. Svako liturgijsko vrijeme u crkvenoj godini ima svoje pjesme, pa tako i došašće.
Hrvatske adventske pjesme imaju marijansko obilježje. Neke od poznatijih pjesama su: ”Padaj s neba”, ”O Marijo, ti sjajna zornice”, ”Poslan bi anđeo Gabrijel”, i ”Visom leteć ptice male”. U tim pjesmama se iskazuje štovanje B. D. Marije, i izražava se radost skorog dolaska Božića.
Zornice na selu
U mnogim župama, filijalama i selima su sačuvane i njegovane zornice sve do danas. Znamo da obično do nedjelje Krista Kralja, ili do prve nedjelje došašća završe gotovo svi poljodjelski radovi. Zato advent, ili došašće na selu dolazi kao vrijeme smiraja velikih radova. Ljudi se posvećuju sebi, osobnoj duhovnosti. Završile su mise zahvalnice za plodove zemlje, a sada se valja posvetiti sebi i rastu u osobnoj duhovnosti. Nekada su cijele obitelji išle na misu zornicu u župnu crkvu. Još u mraku mogla su se primijetiti svjetla lampaša, kasnije baterija kako osvjetljavaju seoske puteljke prema župnoj crkvi.
Čuo se jako, jer je bila još noć, razgovor ljudi koji su sustizali, ili prestizali hodajući jedni druge. U crkvi je dakako bilo svečano. Nisu dolazili samo stariji ljudi. bilo je tu mlađih osoba, čak i djece koja su potom ostala u župnom središtu čekajući početak nastave. Nakon napornih jesenskih poslova, ubiranja plodova, pravi lijek za dušu bile su mise zornice. Zašto? Redovitost susretanja vjernika sa Božjom riječi, molitva, ispovijed, činjenje dobrih djela, pomaganje siromašnima u župi oplemenjivalo je duše seljaka. Kuhano vino, ili kava nakon mise zornice bila je prigoda za razgovor, za izmjenu misli, za šalu i druženje.
Zornice u gradu
Zornice u gradu sa na neki način drugačije, nego li na selu. Tu se ljudi manje međusobno poznaju. Pripadaju istoj župi, ali ponekad ne znaju ni ime onoj drugoj osobi pokraj sebe. Zato su pojedini župnici u gradskim sredinama uveli vrlo lijepi običaj da se nakon zornice časte, piju isto tako kuhano vino, kavu, pojedu kakav kolačić uz razgovor. Crkva i jest zajednica sa težnjom interakcije među svim članovima jedne župne zajednice.
Već ovih dana čuo sam kako je jedan gospodin rekao: ”Trudit ću se da budem prisutan barem na 75 posto zornica”.
Zornice su žrtva, treba rano ustati da bi se bilo na jutarnjoj misi u 6 sati. Nije to lako za one kojima je dugačak radni dan. Tu žrtvu prikazuju pojedinci za svoje obitelji i na molitvene nakane sveopće crkve. Zornice imaju svoj smisao, ako se shvati u onom duhu kako su zamišljene, da budu žrtva, pokora i pripravljanje duše za Božić. To se ne može doživjeti na večernjim šetnjama po trgovima i ulicama gdje vlada blještavilo, gdje je cilj uživati samo na tjelesan način. Gdje hranimo svoje oči i tijelo raznim delicijama svojstvenim za to doba godine.
ZLATNIH KRILA
Zlatnih krila anđela si, Bože, k meni poslao.
Anđeo me svetom riječi Majkom Božjom prozvao.
Hvala, Višnji, tebi hvala, za tu milost toliku,
a u suzi u mom oku čitaj ljubav veliku.
POSLAN BI ANĐEL GABRIJEL
Poslan bi anđel Gabrijel
od Boga u grad Nazaret
k jednoj poniznoj Djevici,
i k pravoj Božjoj službenici.
Kad Mariji on doteče,
ponizno joj ovo reče:
oj zdravo puna milosti,
Djevice, kruno svetosti.
Veselje sad će početi,
sina ćeš Božjeg začeti,
Bog Duh će Sveti s tobom bit
i ove riječi ispunit.
Sina ćeš ti poroditi,
Isus će se nazivati,
a plod tvoj bit će Božji Sin
i pravi Bog i Gospodin.
Iz ove dvije adventske pjesme jasno je da advent ima marijansko obilježje, da su važni događaji iz povijesti spasenja koji su se dogodili prije utjelovljenja i rođenja Isusa Krista. Tijekom došašća slaveći mise zornice družimo se s B. D. Marijom koja će privoljeti da se u njoj utjelovi, a potom rodi Spasitelj svijeta Isus Krist. Zato redovito ići na zornice znači upoznavati otajstva spasenja, o njima meditirati, moliti da nas ta liturgijska okupljanja duhovno pročiste i obogate.
Naši stari bili su materijalno siromašni, ali su više duhovno, negoli mi danas živjeli za katoličke blagdane. Sve ih je to što se događalo radovalo, a danas kao da je sve postalo standardizirano, svedeno na adventski vijenac koji se kupi kao ukras za stan ili kuću. I to je to. Zato vratimo, pokušajmo ponovno oživjeti slavljenje jutarnjih zornica po našim selima i gradovima. Jasnu pokorničku pokoru u došašću poručuje pjesma ”Visom leteć“: „ Grijehe svoje oplačimo, dušu lijepo očistimo, srca gore, evo zore.“
VISOM LETEĆ
Visom leteć ptice male
našem domu zapjevale:
srca gore, evo zore.
Kore one lijene ljude,
dozivlju ih, od sna bude:
srca gore, evo zore.
Grijehe svoje oplačimo,
dušu lijepo očistimo:
srca gore, evo zore.
Kraj nek bude svakoj zloći,
Sin će Božji k nama doći:
srca gore, evo zore!
Već ga nosi mila Mati,
ona će ga nama dati:
srca gore, evo zore!
Zdravo, puna svih milina,
kličimo joj iz nizina:
srca gore, evo zore!
A svaki dan osim pjevanja pjesama možemo moliti molitvu:
Molitva u adventu
Veliki, milostivi Bože, tvoje je budućnost naša sadašnjost,
tvoj slavni dan naš je cilj, tvoja istina naša je sigurnost,
tvoje oproštenje naš život.
Gospodine, mi ti zahvaljujemo.
Ne daj da bezbrižno živimo svoje dane,
već da budemo svjesni tvojega dolaska,
da se vježbamo u odgovornosti za ljude i stvari,
koje si nam povjerio.
Neka u nama vlada budnost i pozornost,
da surađujemo u oblikovanju tvojega svijeta,
da odstranimo glad,
da nadvladamo bolesti,
da budemo graditelji mira.
Daj nam dobre misli za izgradnju zajednice,
da se međusobno poštujemo
i budemo spremni za plodnu suradnju.
Budi uz ljude
koji su u našoj zajednici žalosni
ili radosni, i podsjećaj nas na naše krštenje.
To te molimo u pouzdanju
u tvojega Svetog Duha,
kojega si nam obećao po svojem Sinu
Isusu Kristu. Amen.