U Međugorju i Podmilačju opet 100.000 hodočasnika. Zar i to nije čudo?

Zato su ovih dana, a osobito noću, uz ivanjske krijesove, vjernici pješačili do tamošnjih crkava. Ispunjavali su svoje zavjete. Mnogi od njih pješačili su i desetke kilometara.

U Podmilačje i Međugorje, kao dva najveća bosanskohercegovačka hodočasnička zavjetnička mjesta, u ovih su se nekoliko dana slili deseci tisuća vjernika. U Podmilačje idu na zavjet svetom Ivi, a u Međugorje Gospi.

Podmilačje je najstarije i najveće nemarijansko svetište na Balkanu, a Međugorje jedno od najvećih marijanskih hodočasničkih mjesta na svijetu. Podmilačje zato mnogi nazivaju “bosanskim Jordanom” i “bosanskim Lourdesom”. Do pojave Međugorja, po broju hodočasnika, bilo je to najposjećenije svetište u BiH. U njemu su zabilježeni brojni slučajevi čudesnog ozdravljenja.

U kronici župe od 1959. do 1973. zapisana su 42 slučaja. Deseci njih o kojima narod govori nisu evidentirani. Posebnu skupinu koja dolazi u Podmilačje čine duševni bolesnici. I s tog mjesta mnogi ponesu vodu. Naime, uz svetište se nalazi i Izvor sv. Ive s ljekovitom i čudotvornom vodom. Uz katolike, na zavjet dolaze i pravoslavci, muslimani, Romi… Uz tu interkonfesionalnost i multikulturalnost u svetištu u Podmilačju pokora se često izvršava pod teškim fizičkim naporom. Vjernici, klečeći na golim, krvavim koljenima, obilaze oko crkve, čemu često prethodi dugotrajno pješačenje bosih nogu.

Jednako je i u Međugorju. U njemu je do prije dva desetljeća zaprimljeno oko 450 dokumentiranih prijava o čudesnim tjelesnim ozdravljenjima. Tamo se čuvaju mnogi dokumenti koji govore o ozdravljenjima za koja medicina nema objašnjenje. Sličnih je primjera u posljednje 43 godine bilo na stotine. Dogodila su se i brojna obraćenja. Mnogi su posvjedočili da im je duhovno zvanje rođeno u Međugorju. Deseci milijuna hodočasnika prošli su kroz “hercegovački Lourdes”. Smatra se da je podijeljeno više od 50 milijuna pričesti. Na misama je svih ovih godina koncelebriralo čak milijun svećenika.

Od tih statističkih brojki impresivniji su plodovi Podmilačja i Međugorja. Vjernici tamo odlaze sa svojim zavjetima uvjereni kako će oni biti uslišani. Zato je važno što je Vatikan prije pet godina župama i biskupijama dopustio službeno organiziranje hodočašća u Međugorje. Do tada se to moglo samo u privatnom obliku. Uz to, papa Franjo tamo ima svog apostolskog vizitatora zaduženog za pastoralnu skrb hodočasnika koji putuju na molitvu. No za službeno priznanje još će trebati vremena.

Podmilačje, koje se smjestilo na magistralnoj cesti između Banje Luke i Jajca te postoji od XV. stoljeća, tijekom povijesti je proživjelo mnoge nevolje. Nije uništeno ni u osmanlijskom pohodu 1463. ni u padu Jajca 1528., a tamošnja stara gotička crkvica nije razrušena ni u XVII. stoljeću za vrijeme Bečkog rata. Najveći ožiljci u Podmilačju ostali su od 90-ih godina, kada ju je srpska vojska do temelja srušila. Ona se opet, poput Feniksa, izdignula iznad Vrbasa i pod svojim svodovima i jučer okupila desetke tisuća onih koji su došli svetom Ivi da im usliši molitve. S takvim zavjetima u Međugorju su se molili hodočasnici iz cijelog svijeta.

Zar i to nisu čudesni plodovi tih hodočasničkih mjesta!? Osobito što je najstarije svetište na Balkanu, “bosanski Lourdes”, (p)ostalo mjesto bh. multikonfesionalnosti, a 43 godine mladi “hercegovački Lourdes” najveće interkonfesionalno mjesto. Ta mjesta okupljaju sve vjere i cijeli svijet. I sve je to u Bosni i Hercegovini. Za takvo čudo nikakvo službeno priznanje nije ni potrebno.