|RUDI TOMIĆ| Tko ima medij taj vlada i državom

Onaj tko stalno ili povremeno prati dnevni tisak i druga tiskana izdanja u Hrvatskoj vjerojatno ne zna da su u vlasništvu  Srbije (izuzev Hrvatskog Tjednika);

također vide da je u tisku i na malim ekranima ''uklesano'' ime Milorada Pupovca sa fotografijom, da  ljudi znaju  o kome je  riječ. Postigao je vrhunac svojih nastojanja. ''Prstom dodiruje nebo''. (Cic. Ad Att. II, I, 7.)

Pupovčev zadnji (neka bude i novissime) članak u  zagrebačkom  srpskom ''Večernjem listu'' (18.5.2024.), s naslovom: ''Pavelićev režim počinio je najveću izdaju u povijesti hrvatskog naroda.'' (WOW!) Pupovac zna da  Krivo prikazivanje ne dokazuje ništa, osim obmanjivanja.  Naime, među najvećim zločincima u svijetu nigdje nema imena Ante Pavelića, a na mnogim listama zločinaca nalaze se imena  Aleksandra  Karađorđevića, Draže Mihailovića i Milovana Đilasa, Pupovčevi mentora.

Pupovac kaže: ''To je bio dan (10. travnja 1941. rt) kad su izdane vrijednosti u koje vjeruju hrvatski i srpski narod, a to je ideja  zajedničkog života i slobode za koju su se generacije Hrvata i Srba i drugih južnoslovenskih naroda borile kroz stoljeća.  Ustaški režim i pokret bio je i ostao simbol razaranja ideje slobode i zajedništva na najgori mogući način, politikom istrebljenja, protjerivanja i prisline asimilacije.'' (V.L. 18.05.2024. O kakvoj stoljetnoj  borbi za ideju zajedničkog života Srba i Hrvata  Pupovac govori, kad u srpskom  proročanstvu stoji: ''Do našeg ili njihovog istrjebljenja.''

Dobrica Ćosić, prozvan od Srba ''srpski otac nacije'', ideolog zla i genocida nad Hrvatima, Albancima, Bošnjacima i brojnim drugih zločina koje su Srbi počinili u ratovima  '90-tih godina prošlog stoljeća. Bio je  književnik, srpski akademik i bivši predsjednik SR Jugoslavije. Umro je  2014., te je kao veliki zločinac doživio visoke godine života.

Nakon toliko laži  stari lisac Pupovac piše o 10. travnju 1941. u svibnju, uoči obljetnice jedne od navećih tragedija hrvatskog naroda: Bleiburška tragedija za koju su odgovorni njegovi sunarodnjaci četnici u partizanskim odorama.

Ova dva susjeda (Hrvati i Srbi) ne mogu se usporediti sa bio kojim susjedima u svijetu. Petar II Petrović Njegoš dao je najbolji odgovor: ''Da se u jednom loncu kuhaju ne bi se pomješali.''

Pokušavali su  Vlatko Maček i Milan Stojadinović da se otupi oštrica između ova dva naroda. Milan Stojadinović se  čak sastao sa Antom Pavelićem 1954. godine u Argentini, da se nekako dođe do kompromisnog rješanje između susjeda, što  nije uspjelo, jer je velika stoljetna ''provalija'' između  Balkanske  Srbije  i Europske  Hrvatske.

10. TRAVNJA 1941. godine, bio je najznačajniji datum u  povijesti hrvatskog naroda, jer  toga dana je Eugen Kvaternik proglasio Nezavisnu Državu Hrvatsku!  To je činjenica kojoj ne treba pojašnjenje.

Nije moguće boriti se protiv prirode koja nas je odredila da budemo susjedi, ali priroda nije ništa odredila za ponašanje susjednog stanovništva, nego to , na žalost, ovisi o ljudima, a ljude vode interesi - sebičnost, a ne ideje dobrog susjestva.

Pupovac je htio izumiti ''vruću vodu'', pa se dobro opekao s glupšošću, misleći da će steći neki ugled u posredovanju dobrosusjednih naroda. ''U ulagivanju zla čovjeka ima zasjeda.'' (Phaed I, 19, I.)

Tko vlada medijima taj vlada i državom

Ako ozbiljno uzmemo pravilo u ovom podnaslov onda se loše piše Hrvatskoj. Igor Žeželj vlasnik je i tvrtke Adria Media Magazin, stoga obje firme  u svom vlasništvu imaju 41 medij. Adria Media Zagreb je 100% u vlasništvu srpske Adria Media Grupe na hrvatskom medijskom prostoru.

''Stanković je evidentno s razlogom postao ikona političkih i društvenih intervjua u Hrvatskoj.'' piše u večernjem.hr.  Naime,  Aleksandar Stanković je urednik i voditelj TV emisije ''Nedjeljom u 2''  od 2000. godine do danas. Aco skoro četvrt stoljeća - svake nedjelje,  bljuje  za vrijeme nedjeljeg ručka, te stoga je u srpskom večernjaku proglašen ''ikonom u Hrvatskoj''. Fuj!

Nama je najlakše optužiti Stankovića, ali latinska poslovica kaže: ''Kakva svinja takva mast, kakav narod takva vlast''. Dakle, Stanković ne  bio  mogao činiti ono što čini da Hrvati imaju de facto vlast u svojim rukama. Prema pravilu: Tko vlada medijima taj vlada i državom. Dakle,  Hrvatska je 100% u vlasništvu Srbije. Što će na ovo reći predsjednik države i predsjednik Vlade i je li njihova šutnja potvrda iznesene čijenice u ovom osvrtu.