‘Udri’ na Hercegovce po zagrebački

Volio bih da mi netko navede još neki takav slučaj u svijetu. Mrze se pojedine socijalne, vjerske, nacionalne, seksualne skupine, ali unutar sebe kao Hrvati, nitko. Englezi i Irci, Kubanci i Amerikanci, Židovi i Arapi…

Opet se otvorila “Pandorina kutija”. Nisu više rukometaši i tenisači. Otkad procuri vijest da je mons. Kutleša novi zagrebački nadbiskup, krenu “kuka i motika” na Hercegovce opet. Dotepanci, kamenjari, lopovi, kriminalci… Možda “jadni” Kutleša i ne bi rekao da je Hercegovac jer Duvnjaci vole biti autonomni, ali što ćeš, već su ga “ugledna” pera nazvala “ERO-s S ONOGA SVIJETA”, “ERO-zija S ONOGA SVIJETA”… Sve u svemu opet problem “Herc” pripadnika u “Zegeju”.

Pričam ljetos na moru (Makarsko primorje), sa ženskom osobom srednjih godina, kaže da je liječnica, tek ulazi u more, pita me odakle sam? Kažem iz Mostara, ona samo odvratno odmahne rukom uz izraz gađenja i kaže: “A jooooooj Bosna”… Rekoh: “Gospođo, nisam iz Bosne, iz Hercegovine sam.” Ona kaže: “To je isto!”, i ode… Kako može biti isto Trinidad i Tobago? Ali eto… Isti dan mi osoba iz Zagreba ekonomistica koja ima firmu, a kojoj su svi u obitelji liječnici razlaže teze-kako oni nama daju pare, a mi smo druga država i ne plaćamo porez u Hrvatskoj. Pošto je ekonomistica pitam je koji porez plaća ona da ga ja ne plaćam? Ne znade odgovoriti. Naravno samo porez na plaće koje i ne primamo u RH. I PDV i sve druge poreze plaćamo kao i oni koji tu žive. Čak su mi i stan proglasili da je za odmor pa plaćam 3000 kuna poreza. To ona ne plaća. I, zamislite, brani me profesorica Ekonomskog fakulteta iz Beograda koja kaže: “Pa, gospođo, dajete svom narodu”- i šokirana me pita, je li ovo moguće?

Nedavno sam pročitao takav osvrt na jedan tekst da bi ga nominirao za top ludilo ovoga svijeta. Naime, jedan hrvatski dnevni list piše, kako se uskoro očekuje otvaranje grandioznog objekta na koridoru Vc u BiH – mosta Počitelj. Autor piše da je investicija na razini Pelješkog mosta i nešto stvarno grandiozno. Na to naša “filozofkinja” piše osvrt čija je poanta “da lako je njima praviti kad im mi iz Hrvatske dajemo “noFce”. Na prvu bi čovjek rekao koje “budaletine” pa i Hrvatskoj je Pelješki most platila EU!, ali veći je problem u što je netko uvjerio te naše sunarodnjake.

Tko je pratio i čitao zapisnike sa suđenja ubojicama pokojnog premijera Đinđića u Srbiji, kad se obrađivala medijska priprema tog atentata, spominjao se lik i djelo Ive Pukanića koji se Đinđiću navalio na kosti s nekih 50 članaka gdje ga je blatio i povezivao s Canetom Subotićem. Svjedok, govoreći o liku i djelu pokojnog Pukanića, reče: “Ivo Pukanić je osoba postavljena od obavještajnog podzemlja u Hrvatskoj da sotonizira Hercegovce“. Aferim! I jesmo sotonizirani ….

Postojala je neka priča koja se vrtjela i obrtala po medijima da jedan institut iz Sarajeva, čini mi se Adila Zulfikarpašića, negdje 1999. izdade neki program kao (bošnjačko)”Načertanije” – kako rascijepati hrvatsko nacionalno biće i zavaditi Hrvate iz Hrvatske i ove iz BiH. Kao priča je ta da ove u Hrvatskoj treba hvaliti i biti u dobrim odnosima s njima, a prikazivati im preko svojih ljudi koji rade u medijima u RH, sunarodnjake iz BiH kao “crne vragove” koji su krivci za loše odnose dvije države.

Sve u svemu, pobrkalo se i zbrkalo svega nečega u tom pripetavanju nas ovdje i matice nam države. Naša predsjednica bivša, odabra za svoj prvi predsjednički posjet BiH ćevape Kod Želje na Baščaršiji, bivši predsjednik i bivša premijerka postadoše omiljeni bošnjački lobisti i naprimaše se nekakvih nagrada po Sarajevu i Istočnom Mostaru.

Ali danas, ipak, možemo zahvaliti našoj matičnoj državi i premijeru što dobismo i ovu malu, ali nama veliku promjenu Izbornog zakona.

Dokaz više da mi ne možemo bez Hrvatske ništa, ali teško može i ona bez nas. Malo nas je više nego Splita grada, ali smo vrijedni i punimo i ovaj proračun u velikoj većini. Uvidjelo se, također, da Hrvati odavde ne odseljavaju u Hrvatsku (pa se zagorsko-prigorski plebs ne treba plašiti), već idu u treće zemlje – u prvom redu Njemačku i Irsku.

A mi ovdje, Hercegovci? Imali smo mi naših “bisera”! Kao da se utrkujemo razmišljati kontra Hrvatske u svemu. Primali smo bisere koje je Hrvatska s gađenjem gledala i slavili kao našu avangardu, kao legende, a nas su po njima procjenjivali. I dan-danas.

Poštovani mons. Kutleša, izdržite, molimo za Vas, pa makar i ne bili Hercegovac!