Istina o 'fašističkoj' Hrvatskoj i Izetbegoviću koji je u ratu više bio u RH nego u BiH

No, činjenica je da je bošnjački dio državnog vrha, a i vjerski vrh Bošnjaka, odlučio povjerovati u drastičnu varijantu izjave. I ne vjeruju demantijima hrvatske predsjednice. A bogme i ne žele vjerovati!

 

To dokazuje potpuna histerija i napadi na Hrvatsku i Hrvate koji sada rezultiraju apsurdnim optužbama. Spomenuto je čak i nikada sagrađeno odlagalište radioaktivnog otpada na Trgovskoj gori kojim Hrvatska želi otrovati Bošnjake i sve Bosance. Pa, Trgovska je gora u RH, ne misle valjda da su Hrvati imuni na radijaciju. Pa onda bošnjački član Predsjedništva Džaferović kaže da je politika Hrvatske prema BiH fašistička. Vjerski čelnik muslimana u BiH Kavazović dramatično upozorava Bošnjake da im se sprema zlo te najavljuje da se neprijatelji pripremaju za “nove zločinačke ekspedicije”.

Tzv. hrvatski član Predsjedništva BiH Komšić zadovoljio se uvredom naše predsjednice i tvrdnjom da je nestabilna ona, a ne BiH. I onda se cijelom tom konvoju priključio i Hamdija Abdić Tigar, jedan od zapovjednika iz 5. korpusa Armije BiH iz Bihaća, koji na primjedbu Hrvata da bi se mogli sjetiti i biti zahvalni na tome koliko im je Hrvatska pomagala u ratu sada mrtav-hladan kaže: “Vraga su oni nas spašavali”. Kakvi susjedi! Taj Abdić zadnji je koji bi se sada trebao bahatiti.

 

Vojnici iz njegove postrojbe, naime, u ožujku 1995. u nepoznatom su smjeru odveli generala HVO-a Vladu Šantića, nakon čega mu se gubi svaki trag. Abdić je osumnjičen da je bio nalogodavac ove likvidacije, no pušten je na slobodu, a slučaj Šantić ostaje nerasvijetljen. No, taj Abdić Tigar zanimljiv je i po tome što okreće ćurak naopako pa sada tvrdi da su upravo oni s Olujom krenuli junački na teritorij RH i oslobodili sve do Plitvica i šire, a da su mogli ući i u Karlovac. Rekao je i to da se Zagreb branio u Bihaću i da bi bez njihove borbe Hrvatska završila na granicama Virovitica – Karlovac – Karlobag.

No, sad je stvarno došlo vrijeme da si konačno kažemo tko je koga oslobađao i spašavao. Činjenica je da su Hrvati uvijek govorili Bošnjacima iz Bihaća – svaka čast na otporu koji su pružali agresorima iz dvije srpske vojske, no dosad nije bilo problema s priznavanjem da bez stalne logistike iz RH koja je trajala od 1992. do 1995. ne bi uspjeli. U to vrijeme, 1992., bio sam stacioniran na aerodromu Lučko i svjedočio sam noćnom transportu oružja, streljiva, lijekova, hrane, zračnom mostu koji je opskrbljivao bihaćki džep helikopterima i zrakoplovima. Nekoliko je pilota tu i stradalo.

 

Kad smo već kod obračuna istinom, onda recimo i to da je točno da je dio vojske 5. korpusa kad je krenula Oluja prešao na hrvatski teritorij, no o tomu najbolje svjedoči i zapovjednik 5. korpusa Armije BiH Atif Dudaković. Kaže da su upalili tenkove i s ono malo benzina što su još imali stigli na benzinsku stanicu u Petrovcu.

Pobunjeni Srbi bili su, naime, okrenuti prema HV-u, a Bošnjaci iz 5. korpusa zašli su im iza leđa i tu su počeli problemi. Izvještaji kasnije govore o velikim paljevinama, maltretiranju civila Srba, a pravi je problem nastao kada su vojnici 5. korpusa krenuli prema Srbu prijeteći da će prekinuti koridor kojim su se pobunjeni Srbi izvlačili iz Knina. Nakon toga Hrvati su upozorili Armiju BiH da se odmah povuče u svoje granice, jer u protivnom susret s HV-om neće biti prijateljski.

 

Tko je kome pomogao, vidi se i iz činjenice da je Hrvatska tijekom rata, pa čak i u vrijeme hrvatsko-muslimanskog nesretnog rata u BiH, prihvatila stotine tisuća izbjeglih Bošnjaka. Naše službe čak bilježe da su u vrijeme dopusta vojnici Armije BiH odlazili u RH i posjećivali obitelji. Svoje su obitelji u RH sklonili i članovi političkog vrha Bošnjaka. Utočište od rata, što je manje poznato, za širu obitelj potražio je i Bakir Izetbegović, tada osobni tajnik ocu Aliji. On ih je obilazio dok su bili smješteni u Zagrebu i okolici, a neki će kasnije, poput Milijana Brkića Vase, otkriti da je “Izetbegović tijekom muslimansko-hrvatskog sukoba više vremena proveo u Hrvatskoj nego u BiH”.