Rudi Tomić: Zaluđivanje ili ''Deset vekova srpske književnosti'' (!?)

koje  su srpske (ne)kulturne elite objavile  pod zajedničkim nazivkom ''Deset vekova srpske  književnosti''. Osvrt je objavljen  12. - 15.  svibnja 2020. i može se u cijelosti pročitati na hrvatskim državotvornim medijima.

Da bismo pojasnili razloge mentalnog stanja srpskih  političkih  čelnika i poglavara Srpske  pravoslavne crkve, odnosno svetosrboslavlja, napisao sam studij ''Mržnja je najširi oblik gorčine u čovjeku''. Evo što kaže Biblija o mržnji: Mržnja je grijeh srca, a svaka griješna misao ili čin u Božjim očima je čin ubojstvo. - 1. Iv: 2,9. Ovaj osvrt također je objavljen  (22. - 29. svibnja 2020.) u državotvornim medijima.

Još jedan značajan detalj iz objavljenog osvrta, kojeg bi se trebalo ponavljati u svakom osvrtu/članku u hrvatskim medijima kad je riječ o srpskoj otimačini hrvatske književne baštine i hrvatskih teritorija, ne  zbog toga što bismo mogli utjecati na srpske laži i ludosti,  na (ne)zdravi razum i povijesne činjenice, nego radi  nehaj hrvatskog naroda i radi političkih diletanata koji su u Zagrebu osmislili mali jugoslavensku i velikosrpsku satrapiju.

''Nema u Hrvatskoj toliki broj povjesničara i znanstvenika  koji bi mogli odgovoriti na  srpske laži i ludosti. No, postoji samo jedna mogućnost, da se hrvatski narod oslobodi velikosrpstva i svetosrboslavlja, treba proglasiti Srpsku pravoslavnu crkvu u Hrvatskoj - terorističkom organizacijom, jer su je vodili i vode himbeni popovi:  Momčilo Đujić, poznat kao 'pop vatra' bio je organizator i vođa srpski četnika za vrijeme NDH; pop Rajko Jević, 'vaspitač' u bogosloviji u manastiru Krka, bio je 1990. jedan od  glavnih inspiratora srpsko-četničke pobune u Hrvatskoj, čak je 24. prosinca 1990. izvjesio četničku zastavu na crkvu sv. Sporodona; porfirije Perić, poglavar srpske (fašističke) vjerske sekte u Hrvatskoj;  episkop Jovan Ćulibrk, poglavar pakračko- slavonske četničke vjerske sekte; patrijarh Irinej - četnik Miroslav Gavrilović, davao je blagoslov srpskim tenkovima koji su išli rušiti i paliti Vukovar. Nisu ništa bolji bili njihovi predčasnici patrijarh Pavle, patrijarh German, patrijarh Varanva i svih 45 njih koji su bili ustoličeni za  srpske (duhovne) lidere u Srbiji i susjednim državama.'' Beograd najprije pošalje popove u susjedne države a onda topove.” (Hodak)

Političko srpsko-četničko vodstvo u Beogradu otišlo je još jedan korak dalje - donijeli su ''Zakon o kulturnom nasleđu'' kojim svojataju dubrovačku književnost, što je konačno ponukalo ministricu kulture i medija Ninu Obuljen Koržinek da je skandaloznim nazvala nedavno donošenje srpskog Zakona o kulturnom nasljeđu koji svojata dubrovačku književnost, a Srbiju je pozvala da odustane od posezanja  za hrvatskim teritorijem i kulturnom baštinom.

Oglasili su se mnogi hrvatski pisci i akademici koji su također osudili srpsku otimačinu dubrovačke i općenito hrvatske kulturne baštine: Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje; Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje; Hrvatska matica iseljenika, kao i Hrvatski P.E.N. Ali, glasno šute: predsjednik RH i predsjednik Vlade i - koalicijski partneri!?

''Kulturnom nasljeđu, po kojoj kulturne baštine književnosti pripadaju i srpskoj i hrvatskoj kulturi, zaključno s 1867. godine, ne znači da Srbija spori da je stara dubrovačka  književnost i dio kulturnog nasljeđa Hrvata

- Upravo se  na primjeru dvojnog nasljeđa, zajedničke jezične  prošlosti prema književnoj baštini, najbolje prepoznaju europske vrijednosti i perspektive dobrosusjedskih odnosa'',  stajalište je srbijanskog ministarstva kulture.

Srpska hegemonistička politika ''srpskog sveta'' izazvala je  žestoke kritike  hrvatskih dužnosnika i kulturnih ustanova, javlja Hina. ''Otimanje  hrvatske kulturne baštine nije niti u skladu s europskim vrijednostima i perspektivom za koju se Srbija opredijelila i zasigurno će imati određene  konsekvence kada se budu otvorila određena poglavlja koja su s time u vezi ključna, poput obrazovanja'', izjavio je Grlić Radman novinarima u Puli.

 Strpljivost ne donosi odlučne odluke   

Vlada u Hrvatskoj je trebala, odmah nakon što je Srbija  objavila ''Zakona o kulturnom nasljeđu''dubrovačke književnosti i dubrovačke kulture,  prekinuti diplomatske odnose; ukinuti hrvatsko veleposlanstvo u Beogradu i zatvoriti  srpsku ambasadu u Zagrebu.  To bi bio adekvatan odgovor suvremene Republike Hrvatske  na neprijateljsko posezanje Srbije za hrvatskim teritorijem i kulturnim baštinama. Ovo je novi oblik srpske invazije na Hrvatsku. Tko ne vjeruje neka pita slijepce! Non bene pro toto libertas venditur auro/ Ni  za sve  zlato (svijeta) ne prodaje se sloboda. Taj natpis uklesan je nad vratima tvrđave Lovrijenac u Dubrovniku. (Na google Lovrijenac je napisan  na ćirilici!?)

Na taj skandalozni srbijanski zakon velike su reakcije hrvatskih intelektualaca, jezikoslovaca i akademika, ali bez odlučnog stava Vlade  u RH, sve je svedeno na kritiku bez mogućnosti izricanja osude i donošenje odgovarajuće kazne.

Srbijanska imperijalistički zaražena intelektualna ''elita'' uvrstila je u srbijanskim udžbenicima revidiranu razdiobu  slavenskih jezika, pri kojoj hrvatski jezik nije jedan od južnoslavenskih jezika, a naziv ''hrvatski jezik'' samo je jedan od naziva za srpski, što je  izazvalo zgražanje čak i nekih srbijanskih jezikoslovaca.

Srbija pokušava nadoknaditi nedostatak vlastite kulture pod izričajem ''sve je to naše zajedničko''.  Institut (IHjj) ocjenjuje: ''kako je Srbija vezana za hrvatsku kulturu i njezino prisvajanje jamči nekakvu europsku kulturu u nasljeđe koje inače ne bi imali te podsjeća kako je upravo Vuk Karadžić u predgovoru svojem 'Srpskom rječniku' iz 1818. napisao doslovce: 'Već ima  blizu iljada godina kako Srbija ima svoja slova i pismo, a do danas još ni u kojoj knjizi nemaju pravoga svog jezika!'' Srbi kada ne uspiju granatama, onda prisvajaju zakonom o miru!'' (Lili Benčik)

Napomena: ''Sve svete  srpske zemlje Aleksandra Martinovića, u svijetlu stvaranja srpskih mitova, iz kojih proizlazi srpsko prisvajanje hrvatske kulturne baštine.'' -  Lili Benčik/hrvatskepravice (21.01.2022.)  Ovim povijesnim studijem  je obrađena tema za doktorsku disertaciju o SPC u Hrvatskoj, što bi  Hrvatsko ministarstvo kulture i Hrvatska matica iseljenika trebali objaviti na hrvatskom i engleskom jeziku - čim prije.    

Ovih dana došli smo i do novih saznanja, da nisu Hrvati, nego su ''Kinezi počinitelji najvećeg genocida nad srpskim narodom'', kazala je Jovanka Jolić znanstvenica za konspirologiju koja je bila gošća 12. 01. 2022. godine u emisiji Balkan Info i otkrila ''ko je kroz istoriju najviše ugnjetavao Srbe... 

- Ratovali smo sa Kinezima kad su nas Kinezi u Tatariji istrebili. Kinezi su počinili najveći genocid nad srpskim narodom i taj Kineski zid, ispod Kineskog zida su milioni srpskih kostiju. I sad nas ubeđuje ova vlada da su Kinezi naši prijatelji i treba da primamo njihove vakcine, a zna se da je  Xiova baba (baba predsjednika  Xi Jinping - o.p. ) Jevrejka''.

Današnja Vlada u RH je - ''kuhano jaje''

Poznata je latinska poslovica, koja  kaže: Iz kuhanog jajeta nikad ne izađe pile. Dakle, ne možemo se ničem dobrom nadati od aktualne Vlade u RH, jer  nema nikakvu viziju za dobrobit hrvatskog naroda, a narod gubi strpljenje - a država gubi suverenitet. Od nacionalnih simbola hrvatske državotvornosti, nakon što zlatnu kunu pretope u zeleni euro, ostaje nam samo himna i zastava s grbom!

Predsjednik Vlade u RH Andrej Plenković, hrvatski ''Louis le Grand'', koji je izrekao svoju poznatu rečenicu: ''Država to sam ja'', ponaša se i vlada državom kao francuski kralj Louis XIV. Predsjednik  HDZ-a formirao je koalicijsku vladu sa manjincima, koje predstavlja četnik Milorad Pupovac. Nakon svih prekršaja Pupovca, koji su  protiv hrvatskog naroda i države, Plenković odlučno ignorira ili uporno opravdava veleizdajničke istupe  kolege Pupovca zbog vlasti i osobnih interesa. Nema oporbe u Hrvatskoj, jer se godinama razmnožavaju ''stranke'' kao gliste, samo da  čelnici mogu doći u javnost kao da su izabrani voljom Božjom  predstavljati hrvatski  naroda. Naime, u RH ima  19 parlamentarnih stranaka i 143 izvanparlamentarne stranke. Dakle, ukupno 162 ''političke stranke'' u državi koja nema ni 4 milijuna stanovnika to je apsurdno!           

Nakon 30. godina od konačne odluke o izlasku iz totalističkog srpsko-jugoslavenskog okvira i 25 godina od velebne pobjede nad srbo-crnogorsko-JNA agresorom,  još se u Hrvatskoj slavi i hvali Tita, komunizam, AVNOJ; u gradovima i naseljima još mnoge ulice i trgovi nose ime krvnika Tita, partizanski zločinaca, hrvatski veleizdajnika i četnika!??? ''Znam zločinca koji je od Hrvatske dobio tri milijuna kuna odštete'',  kazao je zapovjednik  Škrabrnje Marko Milajnić/dnevno.hr (20.01.2022.) !?  Plenković ne usuđuje se ni pisnuti!

Lik kardinala u paklenoj vatri koji iznimno podsjeća na nadbiskupa i blaženog Alojzija Stepinca na velikoj fresci u banatskom hramu svetog Jovana Bogoslova u Beloj Crkvi izazvao je u katoličkoj i hrvatskoj javnosti, a valja istaknuti kako sličan primjer - usprkos gomili neslaganja - nije zabilježen u tisućgodišnjem  raskolu Katoličke i Pravoslavne crkve, donosi direktno.hr/ 22.01.2022. Freskoslikar Zoran Selaković, rođak je  ministra vanjskih poslova u Srbiji, koji zna svoj posao. Hrvatska je ''uzvratila udarac'' tako što je nedavno iz državnog proračuna uplatila SPC u RH - 10.980.504,48 kuna. Nota bene!

''Srbija toliko voli tuđe da to zakonom krade. Zna naša vlast da je Porfirije štediša. kad 'sveštena lica' slave na pravoslavni Božić Stepinca u paklu onda se svi pričešćuju istom žlicom, na taj način valjda iskazuju solidarnost s našim Stožerom i njegovom 'herojskom' borbom protiv podmuklog virusa koji sve više divlja. I sve to za bijednih 10 milja kunića. Gromoglasnom šutnjom istakla se hrvatska biskupska konferencija. HBK samo 'u načelu” podržava kanonizaciju Alojzija Stepinca. Inače se ne bi šteli mešati...

- Kad su napokon zakonom 'osvojili' Dubrovnik, odmah su fresku  sa Stepincem prefarbali 'belom farbom'. K'o bi rekao da Srbija  toliko voli tuđe da to i zakonom krade!?, Zvonimir Hodak/ direktno.hr, 24.01.2022.

Dobrica Ćosić: ''Laž je  srpski državni interes''

Srbi ne odustaju od svojatanja. ''Dubrovačke književnost zasnovane  na  srpskim korijenima...

- Naš zakonodavac je rekao da to pripada  i Srbima i Hrvatima, ja se sa tim ne bih složio. Siguran sam da se većina pisaca Srba rimokatolika prevrće u grobu kad čuju da ih svrstavaju u hrvatsku književnost. Većina knjiga je pisana na ćirilici i kako to onda da budu hrvatska književnost. Dubrovačka se književnost zasniva na srpskim korijenima. Mnogi filozovi i pjesnici su tvrdili da je dubrovačka književnost srpska'',  rekao je ''advokat'' Predrag Savić, prenose srpski mediji.

Televizija Srbije tražila je dopuštenje za snimanje filma kulture Srba u Dubrovniku. ''Rekli su da žele snimati o povijesnim znamenitim ličnostima, a naveli su o kojima se to radi: Ruđer Bošković, Vlaho Bukovac, Baltazar Bogišić i mnogi drugi'', kazao je  Mato Franković (HDZ), gradonačelnik Dubrovnika.

''Dozvolu nisu dobili, pa je reagiralo i srpsko veleposlanstvo u Hrvatskoj, koje se diči dubrovačkim Srbima. Hrvatskog Gundulića još neko vrijeme mogu gledati na novčanicama, a Držića na Stradunu uhvati za nos, ne bi li im se želje o neiscrpnoj povijesti ostvarile'', navodi teleskop (22.01.2022.)

Zaključna misao

 ''Zakon o kulturnom nasljeđu'' je osmišljenje ''Povelje o srpskom kulturnom prostoru'' (14.05.2019.) koju su potpisali ministar prosvjete i kulture Srbije Natalija Trivić i ministar  kulture i informacija Srbije Vladan Vukosavljević u Sremskim Karlovcima. ''Povelja povezuje sve Srbe u njihovim kulturološkim dijelovima, gdje  god se nalazi, jer granice kulturnog prostora nije moguće svesti u granice jednog političkog, odnosno državnog prostora'',  rekla je Tricićeva.

Znamo posljedice topova (u ratu) i pera (u miru) tisućgodišnje agresije srpskog fašističko-četničkog nadiranja na hrvatski teritorij i kulturnu baštinu, ali nisam siguran da su naši politički i intelektualni čelnici svijesni o posljedicama, koji su nas doveli u situaciju da se moramo konstantno braniti, mada smo pobijedili Srbiju u tri krvava rata, ali, Srbi još misle, da su ''samo izgubili bitke, te će u konačnici dobiti rat.'' (!?)

Neki krive političare u Hrvatskoj, jer među njima uvijek je bilo veleizdajnika i na najvišem vrhu u Vladi i u Saboru. Drugi pak krive narod, koji ne izlazi na izbore, ili bira izdajnike za državnike. U pravu su - jedni i drugi.

No,  uzmimo samo u obzir zadnjih 100 godina gdje smo preživjeli dvije Jugoslavije, jednu NDH, Bleiburg, obrambeni Domovinski rat i konačno - kineski virus. Činjenica je da su hrvatsku djecu u većini slučajeva odgajali neprijatelji hrvatskog naroda i države. Bilo da su profesori i nastavnici bili srbočetnici, hrvatski partizani, komunisti ili (anti)fašisti, djeca su odgajana  (''vaspitana'') u duhu mržnje svoga naroda i svoje domovine. Hrvatska mladež odgojena u tom obrazovnom sustavu ne može biti ništa drugo nego - antihrvatska (čast izuzecima).

Izuzetak su također četiri godine Nezavisne Države Hrvatske, gdje su u hrvatskim školama i na sveučilištima odgajana hrvatska mladež u duhu vjere i domoljublja, u povijesnim istinama na najvišem stupnju akademske razvijenosti.

Da Hrvatska ima nacionalno odgojenu mladež, imala bi veliki gospodarski prosperitet, veći natalitet i čvrst demokratski sustav u suverenoj državi hrvatskog naroda. Dakle, potrebno je preispitati nastavničku stručnost i ideološku sklonost u hrvatskim školama i sveučilištima, odnosno treba odvojiti kukolj iz nastavnog kadra, pa ćemo imati mnogo manje mržnje, zavisti i sebičnosti u društvu, politici i poduzećima, pa ćemo također  tada  moći stati u kraj kriminalu, krađi, prevari i veleizdaji. Točka.

Ali, zbog općeg utjecaja na ne/razumijevanje najopasniji neprijatelji u Hrvatskoj su mediji, koje nećemo pojedinačno karakterizirati, treba zakonom ograničiti ili zabraniti: tiskovne dnevnike, tjednike i revije; televizijske i radio postaje, internete i portale preko koji se zaluđuje hrvatski narod da je obrambeni Domovinski rat bio ''građanski rat'', odnosno izjednačuje agresora sa žrtvama rata. Nije dovoljno samo poželjeti dobro; moramo također dobro raditi. - sv. Ambrozije.