Hoće li bh. građani sa “srpskim” ili “hrvatskim” cjepivom moći u EU

Hoćemo li se vratiti na staro normalno, nastaviti živjeti u “novom normalnom” ili će nas dočekati neko još novije “normalno”.

Ono što sigurno nije normalno situacija je u BiH, i to ne samo epidemiološka. Dapače, čak bi se moglo reći da je BiH (zasad) dobro prošla u odnosu na neke druge zemlje. Po broju umrlih na ukupan broj stanovnika jest u europskom vrhu, ali je ukupan broj zaraženih znatno manji nego u većini europskih zemalja. Prvi se podatak pripisuje lošem zdravstvenom sustavu i osobnoj nedisciplini, odnosno kasnom javljanju liječniku. Drugi pak izbalansiranim epidemiološkim mjerama i njihovu poštivanju. Treba imati u vidu da je u 15 mjeseci pandemije BiH imala prilično liberalne mjere. Klasičnog lockdowna gotovo da nije ni bilo, a zahvaljujući značajnom popuštanju mjera, zimska sezona na bh. planinama bila je iznimno uspješna. Dok je većina skijališta u Europi bila zatvorena, skijaški centri u BiH bilježili su rekordan posjet.
No, problem nefunkcionalne i neuređene države u BiH došao je do izražaja pri nabavi cjepiva i organizaciji imunizacije. Prava konfuzija nastala je oko toga koja je razina vlasti nadležna za nabavu cjepiva i u tom prebacivanju odgovornosti prošli su mjeseci, pa je i ono malo cjepiva što je stiglo u zemlju uglavnom iz donacija iz svijeta i programa COVAX. Zapravo, nitko ne zna koliko se građana BiH uopće cijepilo jer, osim što ne postoji jedinstvena baza podataka o cijepljenima u BiH, ne zna se ni koliko je njezinih građana imunizirano u susjednim državama. Po nekim procjenama, u Srbiji su cijepljeni deseci tisuća bh. državljana, a svakodnevne gužve na punktovima za imunizaciju u pograničnim gradovima na zapadu Srbije govore da će se ukupno cijepljeni iz BiH u susjednoj zemlji brojati u stotinama tisuća. Tih ljudi nema ni u kakvim evidencijama u BiH, što je samo jedan od razloga zbog kojih je uvođenje COVID putovnica u ovoj zemlji daleko od provedbe.

Upitno je tko će uopće i kako izdavati te dokumente koji bi državljanima BiH omogućili u skorijoj budućnosti koliko-toliko normalno putovanje. Cijepljeni bh. građani u Hrvatskoj i Srbiji dobivaju potvrdu, ali ne i COVID putovnicu. To pravo može im osigurati samo BiH. A koja opet nema odgovor ni na ovo pitanje, kao ni za nabavu cjepiva. Dotad će se bh. građani razlikovati ne po tome jesu li primili Pfizerovo, ili Sinopharmovo, ili Sputnjikovo cjepivo nego “srpsko” ili “hrvatsko”. Sva ova konfuzija podsjeća na najavu novog viznog režima zbog kojeg su godinama nakon rata većini bh. građana putovanja u inozemstvo bila noćna mora. Izuzetak su bili Hrvati i drugi koji su posjedovali hrvatske putovnice. Ovoga puta korona vizni režim mogao bi pogoditi sve, pa i Hrvate. EU ne pokazuje spremnost da se u slučaju BiH napravi iznimka i zbog njezine loše organizacije bh. građanima omogući povlašteni režim putovanja. A i kako bi. Virus ne poznaje daytonski ustroj BiH, baš kao ni druge subjektivne razloge zbog kojih ova država nije u stanju izdavati COVID putovnice.
Neplanirano je BiH uzvratila Europi višemjesečnim zatvaranjem svojih granica za većinu njezinih žitelja. Nisu to bile nikakve osmišljene recipročne mjere, već jednostavno još jedan rezultat neučinkovite državne vlasti u BiH. Tek prije nekoliko dana Vijeće ministara BiH promijenilo je svoju odluku iz rujna prošle godine i svim cijepljenim strancima omogućilo ulazak u zemlju. Do tada je isključivo PCR test bio uvjet za ulazak stranaca u BiH, izuzev onih iz susjednih zemalja. I Austrijanci, Nijemci i drugi koji su davno primili dvije doze cjepiva vraćani su s bh. granice. Naravno, kada je u rujnu propisivala mjere za ulazak stranaca, BiH nije mogla znati da će početi imunizacija, pa nije ni propisala taj uvjet, a na pitanje zašto je trebalo pola godine od početka cijepljenja da promijeni odluku, država nema logičnog odgovora. Jednostavno, neučinkoviti sustav nije reagirao.

Sve ovo samo ide u prilog pesimističnim prognozama uvođenja COVID putovnica u BiH. Ako već neće moći u EU, BiH i njezine žitelje Zapad tjera u balkansku uniju. Snažno potiče “mini Schengen”, odnosno prelazak granice među zemljama zapadnog Balkana uz osobnu iskaznicu, uzajamno priznavanje diploma i radnih dozvola. Sve ono što ne može prema EU, BiH može unutar “regije”. Čini se kako za putovanje na istok - u Srbiju, Crnu Goru, Albaniju, Kosovo i Sjevernu Makedoniju građanima BiH neće trebati ni COVID ni bilo koje druge putovnice. Tako je koronavirus postao još jedan kamen spoticanja na bh. putu k Europskoj uniji. Pokazao je slabost daytonske BiH i pomogao onima u Europskoj uniji koji se, nasuprot Hrvatske i Višegradske skupine, manje ili više otvoreno protive proširenju EU i potiču stvaranje balkanske unije. To će, čini se, biti “novo normalno” za BiH.