Ivica Lučić: Događaj u Pologu definirao je odnos prema ratu, JNA, Hrvatskoj, krizi, rješenju…

Na početku emisije prof. Lučić uveo nas je u ozračje koje je vladalo u Hrvatskoj i BiH u prvoj polovici 1991. godine.

“To je razdoblje niza pregovora, sastanaka tadašnjih predsjednikā republikā kojima se pokušalo, ili naći nekakvo rješenje za nastalu krizu ili možda bolje reći taktički steći određene pozicije ili dobiti na vremenu, zavisi kako je tko gledao na to razdoblje. U svakom slučaju održavani su ti sastanci, koji nisu dali nikakav rezultat, međutim, naravno nitko nije tada htio odbiti razgovore da bi na sebe preuzeo krivnju za sve ono što će se kasnije događati, jer manje-više bilo je jasno da stvari ne idu u dobrom smjeru, da političkog rješenja nema, da dobre volje za traženje rješenja nema, da je srpska politika davno postavila maksimalističke ciljeve. Oni su se manifestirali i mogu se sažeti u jednu rečenicu a to je da će svi Srbi živjeti u jednoj državi, s tim da je Slobodan Milošević ranije najavio ratove, ali je rekao jednu vrlo bitnu rečenicu, a to je da institucionalno ili vaninstitucionalno on će svoje (srpske) interese ostvariti”, kazao je Lučić, a dok su se tražila rješenja za krizu, u Hrvatskoj se dogodio niz tragičnih događaja.

“Najupečatljiviji bio je događaj iz Borova Sela kod Vukovara 2. svibnja 1991. On je neposredno vezan za ovo što se dogodilo u Pologu, a to je ubojstvo ovih 12 hrvatskih policajaca. U to vrijeme u selu Kijevu, u zaleđu Knina, tamo gdje je postavljena hrvatska policijska postaja, JNA i srpski pobunjenici blokirali su cijelo selo. Bili su na udaru i očekivali su njihov napad, a ujedno su spriječili opskrbu bolnice u Vrlici, tako da je to izazvalo nezadovoljstvo diljem Hrvatske. To nezadovoljstvo je eskaliralo onim demonstracijama u Splitu 6. svibnja 1991. god. Tom prigodom je poginuo jedan vojnik JNA, ne na transporteru kako se to pogrešno misli, nego je jedan od stražara, negdje na potpuno drugoj poziciji i to je već bila jedna posebna situacija, kada je Veljko Kadijević i savezni sekretar za narodnu obranu i načelnik štaba vrhovne komande, praktično zapovjedio mobilizaciju određenih postrojbi, i on je rekao nešto što je protivno zakonima i tadašnjem ustavu, a to je da će on osigurati mir, bez obzira na odluke njegovih nadležnih tijela, odnosno tadašnjeg predsjedništva federacije, dakle on je sam na svoju ruku pokrenuo određene akcije”, kazao je Lučić pojašnjavajući kako su nakon tih događaja tenkovi iz Mostara krenuli prema Splitu.

“Dan poslije toga, što se dogodilo u Splitu, tih demonstracija i te mobilizacije, dakle jednog potpuno novog stanja, tenkovi 10. motorizirane brigade JNA, koja je bila smještena u Mostaru, kreću prema Splitu. To je ono što je ljudima manje poznato, dakle kolona od nekih 80 vozila na gusjenicama i još 23 na kotačima, krenula je iz Mostara prema Splitu, da bi dole pokušali, kako oni kažu zavesti reda, zapravo okupirati, iskontrolirati taj cijeli prostor pa i grad Split. I oni su zaustavljeni na granici mostarske i širokobriješke općine u Pologu. Ljudi su imali transparente “Nema prolaza” i “Oslobodite Kijevo”. Glavnu ulogu u kontroli i u tome da te demonstracije ne bi otišle u krivom smjeru, imali su tadašnji predsjednik skupštine općine Anđelko Mikulić i tadašnji gvardijan franjevačkog samostana na Širokom Brijegu, fra Mladen Hrkać. Tri dana su (od 7. do 9. svibnja) te barikade postojale, vojska je tražila načina kako proći. Javnosti je manje poznato, da su istovremeno blokirane još mnoge prometnice, između ostalog prometnica od Livna prema Glamoču, kod Šujice, u središnjoj Bosni, pa između Ljubuškog i Čapljine, znali čitav niz. Ljudi su imali potrebu i solidarizirati se i zaustaviti tu vojsku, ne dopustiti joj da radi što ona hoće, a vidjelo se u kojem pravcu to ide, i koja je tu politika”, kazao je prof. dr. Ivica Lučić zaključujući o političkom značenju događanja iz svibnja prije trideset godina.

“Uglavnom tada je došao i Stjepan Kljujić, koji je bio tada hrvatski član predsjedništva Bosne i Hercegovine, jedan od dvojice, i bio je predsjednik HDZ-a. On je došao vrlo bahato, tražio je da se raziđu prosvjednici. Bio je izviždan i to je praktički bio početak kraja njegove političke karijere. Taj događaj (u Pologu) je puno važniji nego što ljudi to znaju, jer su se tu definirale i prelomile mnoge stvari, odnos prema ratu, odnos prema Hrvatskoj, odnos prema JNA i cijeloj toj jugoslavenskoj krizi i njezinom eventualnom rješenju”, objasnio je prof. Lučić u emisiji Magistra Vitae, a cijelu emisiju poslušajte na našem YouTube kanalu.