Ljubušak Vukoja: Jedino promjena smjera bošnjačke politike može spasiti BiH od raspada

Kontroverzni non-paper o novom prekrajanju granica na Balkanu nije prvi dokument i prijedlog takve vrste koji se pojavio posljednjih godina.

Zapravo, svakih nekoliko godina osvane sličan prijedlog ili članak u utjecajnim geopolitičkim publikacijama, u kojima stručnjaci ili bivši diplomati nude slična rješenja, poigravajući se s prekrajanjem granica i razmjenom teritorija suverenih država bez njihovog znanja i sudjelovanja, piše Večernji list.

Međutim, nikad takvi prijedlozi nisu unijeli ovakav nemir i pomutnju u ionako krhke odnose između zapadnobalkanskih zemalja, što se možda može objasniti brutalnošću najnovijeg prijedloga i činjenicom da on predlaže potpuno komadanje Bosne i Hercegovine, ali i spoznajom da je riječ o prijedlogu koji je u medijima predstavljen kao dokument koji je iz Slovenije upućen predsjedniku Europskog vijeća Charlesu Michelu.

Drugim riječima, sada prijedlog o prekrajanju granica ne dolazi od marginalnih stručnjaka i umirovljenih diplomata, nego i iz same Europske unije, koja usto nije zanijekala njegovo postojanje, jer iz Michelova ureda, primjerice, nisu potvrdili, ali nisu ni opovrgnuli da su dobili Janšin, odnosno slovenski non-paper, kako ga nazivaju diplomati i novinari.

No, postoji još jedan važan razlog zbog kojeg je taj non-paper, kojeg su se u međuvremenu, premda ne osobito uvjerljivo, odrekli i njegovi navodni autori, izazvao toliku buru u regiji, a osobito u BiH. Naime, i dva desetljeća od završetka ratova situacija na prostoru bivše Jugoslavije i dalje je neraščišćena i fluidna. Većina zapadnobalkanskih zemalja je nestabilna, a odnosi između zemalja krhki su i napeti.

Politika proširenja Europske unije nije rezultirala demokratizacijom i stabilizacijom regije, a članice EU uspjele su postati samo Slovenija i Hrvatska. Posljednjih godina utjecaj EU na zapadnom Balkanu, koji se ponovno suočava s porastom političkih i međunacionalnih tenzija te golemim ekonomskim i socijalnim problemima, naglo slabi, uz sve veći negativan utjecaj političkih i geopolitičkih pritisaka izvana. Zbog toga je jedan takav dokument, koliko god on bio neformalan, a njegovi autori nejasni, u ovoj situaciji pao na izrazito plodno tlo.

S obzirom na to da se službeno ne zna tko je tvorac famoznog non-papera, sociolog Ivan Vukoja iz mostarskog Instituta za društveno-politička istraživanja (IDPI), koji više od dva desetljeća proučava fenomene i procese unutar BiH, smatra da je logično zapitati se tko se njime najviše bavi, tko mu daje najviše značaja te tko bi od njega mogao imati najviše koristi.

Srpski separatitzam i bošnjački unitarizam vode raspadu BiH

– Odgovor je vrlo jednostavan i očit svima koji prate stanje u BiH: srpski separatisti predvođeni Miloradom Dodikom i bošnjački nacionalisti i unitaristi predvođeni Bakirom Izetbegovićem. I jedni i drugi nastoje ga maksimalno iskoristiti za svoje političke ciljeve i interese – uvjeren je Vukoja, koji, za Večernji list, naglašava da non-paper snažno potiče spiralu nepovjerenja i dodatno radikalizira stajališta i srpskih separatista i bošnjačkih unitarista.

Posljedica odnosa, a ne uzrok Non-paper je samo još jedan od pokazatelja da BiH ide u smjeru raspada, ako se u međuvremenu ne dogodi bitan politički zaokret u samoj BiH – ocjenjuje mostarski sociolog, smatrajući da regionalni, europski i svjetski geopolitički odnosi i akteri pritom igraju važnu ulogu u tom procesu, ali ne presudnu. Jer da postoji konsenzus glavnih političkih aktera u BiH i zajednička vizija opstanka i razvoja države, ne bi bilo ni non-papera ni svih problema kojima se on bavi. Non-paper je stoga, kako kaže, posljedica političkih odnosa u BiH, a ne njihov uzrok, smatrajući da je licemjerno optuživati one koji ukazuju na problem, a zanemarivati ono što je do problema dovelo. A glavni su uzrok problema, po njegovu mišljenju, srpski separatizam i bošnjački unitarizam. Kako bitniji zaokret srpske politike u BiH u ovoj fazi nije realan, Vukoja smatra da jedino promjena smjera bošnjačke politike može spasiti BiH.

– Ako želi sačuvati cjelovitost BiH, bošnjačka politika trebala bi odustati od unitarizma te snažno i iskreno početi zagovarati i provoditi federalistička i konsocijacijska načela uređenja i funkcioniranja države – kaže Vukoja i upozorava i da bi nastavak procesa dekonstituiranja Hrvata i pretvaranja Federacije BiH u bošnjački entitet mogao dovesti do toga da bi podjela BiH uskoro mogla postati neminovnost.

Samoodrživa BiH

Raspad BiH i osamostaljenje RS-a, prema njegovu mišljenju, glavni je cilj srpskih separatista u BiH, ali ističe da i dio bošnjačkih nacionalista i unitarista teži takvom raspletu jer bi time Bošnjaci napokon dobili svoju nacionalnu državu, postali pravni sljednik države BiH, zadržali poziciju u UN-u i imali mogućnost trgovati simboličkim kapitalom bivše cjelovite države.

– Mogući raspad i podjela iz fantomskog non-papera najmanje odgovora Hrvatima u BiH. U takvoj podjeli, naime, više od polovice Hrvata u BiH ostalo bi izvan zamišljenog hrvatskog područja, što bi trebalo biti neprihvatljivo za sve nacionalno odgovorne hrvatske političke aktere u BiH.

Scenarij raspada BiH i njezina podjela, iz geostrateških i sigurnosnih razloga, bio bi nepovoljan i za Hrvatsku. Proces raspada države s kojom Hrvatska dijeli tisuću kilometara granice i u kojoj žive pripadnici hrvatskog naroda potencijalno je vrlo problematičan za Hrvatsku, kako s vojnog i sigurnosnog, tako i s ekonomskog i političkog motrišta.

Drugo, i da se dogodi mirni razlaz to bi dovelo do velikih geostrateških preslaganja koja ne bi išla u korist Hrvatskoj. Na dijelovima svoje granice Hrvatska bi dobila dva visoko nestabilna i geopolitički kontaminirana politička entiteta. Jedan (veliko)srpski sa snažnim pozadinskim utjecajem Rusije i drugi bošnjački sa snažnim pozadinskim utjecajem Turske, Saudijske Arabije, Irana i drugih islamskih zemalja.

Bez obzira na vlastitu odgovornost za mogući raspad BiH, Bošnjaci bi u svim opcijama raspada države optuživali Zapad i učitavali mu islamofobiju te se sve više okretali Istoku i islamskom svijetu. Logično je i da bi Kina, bilo izravno bilo preko Rusije, Irana ili Turske kao svojih mogućih geostrateških partnera nastojala na ovom prostoru ostvariti svoje ciljeve. Takvim razvojem situacije ne bi bila ugrožena samo Hrvatska, nego i interesi EU i NATO-a na ovim prostorima – analizira Vukoja, smatrajući da bi svima u BiH i svijetu, koji ne žele scenarij iznesen u non-paperu, trebalo biti jasno da BiH može opstati i preživjeti jedino kao država triju konstitutivnih i jednakopravnih naroda koji međusobne odnose uređuju na federalističkim i konsocijacijskim načelima i modelima.

Takva BiH, drži, najbolje je rješenje za sve njezine konstitutivne narode i građane te dodaje da jedino takva BiH može biti samoodrživa i funkcionalna država. Kada se odnosi u BiH stave u kontekst zapadnog Balkana i neriješenih pitanja između Srbije, Crne Gore, Kosova, Albanije i Sjeverne Makedonije, Vukoja upozorava da situacija postaje još kompliciranija i dramatičnija. Ne samo zbog specifičnih interesa i problema tih država, nego i zbog činjenice da su u državne i političke odnose na zapadnom Balkanu izravno umiješani veliki geopolitički igrači: NATO, odnosno SAD, EU i njezine vodeće članice, Rusija, Turska i Kina.

Odnosi spomenutih aktera na globalnom geopolitičkom planu, njihova savezništva i suparništva, projiciraju se i na odnose na zapadnom Balkanu i mogli bi biti odlučujući za njegovu sudbinu.

Prema njegovu mišljenju, sve su opcije otvorene, od sirijskog scenarija do mirnog rješenja i harmonizacije svih problematičnih odnosa. Opcija pacifikacije i harmonizacije odnosa moguća je jedino primjenom federalističko-konsocijacijskih načela na cijelom teritoriju zapadnog Balkana, sukladno specifičnostima svake države te njihovim povezivanjem u regionalni okvir tipa “mini Schengen”, kao pripremna faza za ulazak u EU, poput Beneluxa ili Višegradske skupine.

Druga je opcija mirno prekrajanje postojećih granica i stvaranje jednonacionalnih država, a treća, dodatna ciprizacija i moguća sirizacija zapadnog Balkana – zaključuje Vukoja.