Ispovijest Ljubušaka koji je s prijateljima otišao volontirati na područja pogođena potresom

Mnogi građani Bosne i Hercegovine su se odazvali na poziv u pomoć te svojim donacijama ubrzo prikupili velik broj namirnica i ostalih potrebnih stvari za područja pogođena potresom.

Hercegovina je opet pokazala svoje veliko srce, te su već neke od donacija pristigle na odredišta u Hrvatskoj.

Tako se u Ljubuškom skupina mladih ljudi odlučila pomoći direktnim odlaskom u mjesta pogođena potresom kako bi ljudima pružili pomoć u vidu radne snage.

Novinarka portala Vrisak.info je razgovarala s jednim od Ljubušaka koji žele ostati anonimni.

Na upit novinarke što ih je potaklo da na ovaj način pomognu odgovorio je:

“Prije svega, želio bih naglasiti da nam nije cilj hvalisanje, nego želimo opisati stanje i situaciju u mjestima pogođenim potresom, ljudima koji nisu uživo vidjeli sve to. Isto tako bih volio da se zna da nas je portal Vrisak zamolio za izjavu, i da nismo mi sami trčali i tražili novinare kojima ćemo se ispovjedit” te nadodao kako su imali prijatelje u Sisku.

“Imali smo prijatelje u Sisku, koje poznajemo još od ranije, prije nego su se dogodili potresi. Kontaktirali smo ih pitali treba li pomoći, da ne dolazimo bezveze i ne stvaramo gužvu ako nismo potrebni. Rekli su nam da na području od Siska do Hrvatske Kostajnice ima posla minimalno idućih pola godine.”

Devetero osoba iz Ljubuškog je krenulo put Siska.

“Zamolili smo prijatelja iz jedne udruge u Ljubuškom koja se, između ostalog, bavi i humanitarnim radom, da nam izda zamolbu za prelazak državne granice, potpisanu od strane predsjednika Udruge i zapečaćenu pečatom udruge, te kopiju izvadka iz registra udruga, kao dokaz da je udruga aktivna. Budući da smo išli kao radna snaga sa putničkim kombijem, nismo imali puno mjesta za ponijeti potrebite stvari, pa smo ponijeli samo najnužnije, dječju hranu i odjeću, lijekove, jedan paket prehrambenih namirnica, i uz to naš alat, lopate krampove, čekiće i ostalo.

Prošli smo bez problema granicu na Novim Selima, a išli smo autoputom budući da je Republika Hrvatska osigurala besplatan autoput za vozila koja idu kao pomoć Petrinji, Sisku i Glini. Jedna benzinska crpka iz Ljubuškog donirala nam je gorivo za put prema Sisku, dok smo gorivo za povratak sami financirali.

Naši prijatelji iz Siska bili su volonteri u centru za pomoć Hrastovica, i raspoređivali su volontere kao što smo mi, koji su dolazili iz svih krajeva Hrvatske i Hercegovine, na način da su nas slali po kućama gdje je potrebna pomoć” kazao je Ljubušak.

O samoj situaciji u tim mjestima i stanju kuća rekao je da su mnoge kuće razrušene do temelja.

Mnoge kuće su razrušene do temelja. Neke kuće su ostale u komadu ali su zidovi popucali i samo je pitanje kada će se srušiti. Takve kuće su već označene oznakom „Kuća za rušenje“ i na njima se ništa ne popravlja. Mi smo dakle išli po kućama gdje su stradali krovovi i dimnjaci, koje su označene kao kuće koje treba popraviti. Penjali smo se na krovove i tavane, čistili popucalu ciglu i grede, zatim smo pilali i kovali nove grede, i ako bi stigla nova cigla iz centra odmah smo ih pokrivali. Ukoliko nebi bilo cigle, javljali smo u centar Hrastovica koliko komada cigle će trebati i koje vrste, a pokrivali smo privremeno ceradama i najlonima kako kuće nebi prokišnjavale” ispričao je.

“Ljudi koji žive u kućama koje prokišnjvaju su odselili ili u druga mjesta kod rodbine, ili kod susjeda u zdrave kuće, ili žive u prikolicama ili improviziranim kućicama od dasaka i najlona. Ljudi spavaju na smjene, dvoje uvijek dežura preko noći dok ostali spavaju, kako bi mogli budit ostale u slučaju novog podrhtavanja. Ujutro kada se jedni bude, drugi idu spavati.

Kada bismo završili radove na jednoj kući, prelazili smo odmah na drugu, gdje bi nas slali naši koordinatori. Bilo je slučajeva gdje se naša ekipa dijelila pa bi nas četvero išlo na jednu kuću, a petero na drugu. A bilo je slučajeva gdje smo se spajali sa drugom ekipom kako bi pokrili obujam poslova. Tako nas je na jednoj kući radilo 17, a osim nas 9 Ljubušaka bili su ljudi iz Zagreba i Siska”.

Naglasio je da koordinatorima sigurno nije lako dok sve to organiziraju i rasporede, pa se vjerojatno nekad i dogode greške u smislu da na nekoj kući budu 2-3 osobe viška, ali sve je u najboljoj namjeri, i nitko nije došao kako bi tu gubio vrijeme.

“Kada bi pala noć, vozili smo potrebne stvari iz centra u Hrastovici do mjesta u koja nas pošalju. Dogodilo se, na primjer, da smo došli u mjesto Donja Bačuga podijeliti pomoć po kućama, ali je netko već bio prije nas i podijelio pomoć. Zvali smo odmah naše „nadređene“, a oni su nas onda poslali u mjesto Pecki pa smo pomoć podijelili tamo. Istina je da je centar u Hrastovici zatrpan i hranom i odjećom i svim drugim stvarima koje pristižu, ali sve te stvari će trebati ljudima, ako ne odmah sada, onda kroz neko vrijeme, jer ljudi u tom kraju se neće tako brzo vratiti u normalan život.

Moram reći i to, da je ljudima u Donjoj Bačugi bilo drago kada smo došli iako su već dobili pomoć. Nisu nas lako puštali da idemo dalje, bilo im je do razgovora, mnogi su iznenađujuće pozitivnog duha s obzirom na sve što im se dogodilo, spremni čak i na zezanciju i na smijeh. U Petrinji smo upoznali čovjeka koji 15 godina otplaćuje kredit za kuću, ostale su mu još dvije rate da je otplati, a ta je kuća sada upitna da li je pogodna za nastavak života ili je za rušenje. On sam se nije žalio, nego smo to saznali od susjeda.

Pomagali smo dva dana, a zatim krenuli natrag, a u noći kada smo mi putovali za Ljubuški, dva su druga kombija iz Ljubuškog krenula prema gore. Posla ima i pomoć je potrebna, ali bi bilo dobro da se ne ide napamet i ne šalje napamet, jer se znaju stvoriti nepotrebne gužve. Dobro je imati osobu od povjerenja u nekom od ugroženih krajeva, i s njima u kontaktu sve organizirati” zaključio je Ljubušak koji će danas također pomagati u sortiranju i slanju novih paketa iz Ljubuškog.