Ljubušak Vukoja objasnio "Legitimnost članova Predsjedništva BiH i slučaj Sejdić-Finci"

Krovna tema treće panel diskusije bila je „Dekonstituiranje Hrvata i pretvaranje FBiH u bošnjački entitet“ u okviru koje su članovi Stručnog tima IDPI-ja Milan Sitarski i Ivan Vukoja održali uvodna izlaganja: „Petritschevi amandmani – bošnjačko preuzimanje DNPFBiH, Predsjednika i Vlade FBiH“ (M. Sitarski) i „Legitimnost članova Predsjedništva BiH i slučaj Sejdić-Finci“ (I. Vukoja).

Velik broj nesporazuma glede Ustava BiH i načela legitimnog predstavljanja proizlazi iz pogrešnih interpretacija uvodnog stavka članka V. Ustava BiH koji u engleskom izvorniku glasi:

„The Presidency of Bosnia and Herzegovina shall consist of three Members: one Bosniac and one Croat, each directly elected from the territory of the Federation, and one Serb directly elected from the territory of the Republika Srpska.“

U neslužbenom prijevodu Ustava BiH koji je dostupan na stranicama Ustavnog suda BiH, navedeni stavak članka V. je prevedena kao: 

„Predsjedništvo Bosne i Hercegovine sastoji se od tri člana: jednog Bošnjaka i jednog Hrvata, koji je svaki izabran izravno s teritorija Federacije, i jednog Srbina, izravno izabrana s teritorija Republike Srpske.“ 

Tako, na primjer, određeni politički akteri odredbe „jedan Bošnjak“, „jedan Hrvat“ i „jedan Srbin“ tumače na način da „jedan Bošnjak“, „jedan Hrvat“ i „jedan Srbin“ moraju biti pripadnici imenovanih konstitutivnih naroda, ali nije nužno i da budu njihovi legitimni predstavnici. Takvo tumačenje je pogrešno, odnosno nije u skladu s temeljnim načelom Ustava BiH i duhom Daytonskog sporazuma.

„Predsjedništvo Bosne i Hercegovine sastoji se od tri člana: jednog bošnjačkog i jednog hrvatskog, koji se izravno biraju s teritorija Federacije, i jednog srpskog, izravno izabranog s teritorija Republike Srpske.“

Riječi Bosniac, Croat i Serb označavaju pridjev, a ne imenicu u navedenoj rečenici. Duži oblik rečenice bi bio „… one Bosniac Member and one Croat Member, … and one Serb Member“, to jest, „….jedan bošnjački član i jedan hrvatski član (Predsjedništva)… i jedan srpski član“. 

Da se radi o imenicama, umjesto „one“, koristio bi se neodređeni član „a“ ispred imenica. Pošto se radi o pridjevu ispred imenice „Member“, jasno je da se radi o bošnjačkom/hrvatskom/srpskom članu Predsjedništva BiH. Eksplicitna potvrda ovom tumačenju, odnosno prijevodu može se pronaći u članku V 2. d) Ustava BiH u kojem jasno piše „hrvatski član“. 

d) Član Predsjedništva koji se ne slaže sa odlukom, može odluku Predsjedništva proglasiti destruktivnom po vitalni interes entiteta za teritoriju sa koje je izabran, pod uslovom da to učini u roku od tri dana po njenom usvajanju. Takva odluka će biti odmah upućena Narodnoj skupštini Republike Srpske, ukoliko je tu izjavu dao član sa te teritorije; bošnjačkim delegatima u Domu naroda Federacije, ukoliko je takvu izjavu dao bošnjački član; ili hrvatskim delegatima u istom tijelu, ukoliko je tu izjavu dao hrvatski član. Ukoliko takav proglas bude potvrđen dvotrećinskom većinom glasova u roku od 10 dana po upućivanju, osporavana odluka Predsjedništva neće imati učinka. 

Glavni nesporazum glede članka V. Ustava BiH ogleda se u odgovorima na pitanje: tko ima pravo birati kojeg člana Predsjedništva, tko im daje legitimitet, odnosno, koga predstavljaju članovi Predsjedništva BiH? Kao svojevrsni uvod u odgovore na ova pitanja, korisno je razumjeti zašto BiH ima tročlano Predsjedništvo.

Zašto BiH ima tročlano Predsjedništvo?

BiH ima tročlano Predsjedništvo jer ima tri ustavom nominirana konstitutivna naroda - svaki od trojice članova Predsjedništva predstavlja po jedan od tri konstitutivna naroda. 

Da je kojim slučajem BiH jednostavna država u kojoj je samo jedan narod konstitutivan, recimo poput Slovenije, u tom slučaju bi bila nacionalna država tog naroda i imala bi jedan državni/građanski demos, kao i instituciju Predsjednika, a ne tročlano Predsjedništvo. Dakle, Predsjedništvo BiH nije namijenjeno predstavljanju građana kao državljana, jer da jest BiH bi imala jednog Predsjednika a ne tročlano Predsjedništvo. 

Isto tako, Predsjedništvo BiH nije namijenjeno ni predstavljanju entiteta, jer da jest Predsjedništvo ne bi imalo tri člana nego dva, koliko je i entiteta. 

Jedini logičan zaključak je da je tročlano Predsjedništvo BiH namijenjeno predstavljanju tri konstitutivna naroda Bošnjaka, Hrvata i Srba. Prema tome, odgovor na pitanje zašto BiH ima tročlano Predsjedništvo je vrlo jasan i jednoznačan – zato što je BiH država u kojoj su tri naroda konstitutivna. 

Ustavno-pravna logika

Kao i svaki drugi ustav i Ustav BiH ima svoja temeljna načela, svoju osnovnu povezujuću ideju, svoj duh iz kojeg se onda izvodi slovo/sadržaj Ustava. 

Odluka Ustavnog suda BiH U-5/98 iz 2000. godine potvrđuje i propisuje kako je konstitutivnost tri naroda (Bošnjaka, Hrvata i Srba) temeljno načelo Ustava BiH. To znači da sva druga načela te svi elementi i članci Ustava BiH moraju biti usklađeni s tim načelom. Pa tako i članak V. Stoga, ukoliko postoje različite interpretacije članka V. Ustava BiH, ispravnom se može smatrati samo ona interpretacija koja proizlazi iz duha Ustava, interpretacija koja je u skladu s njegovim temeljnim načelom konstitutivnosti tri naroda.

Kako konstitutivnosti naroda nema bez legitimnog predstavljanja i međusobne jednakopravnosti, nužno je da svaki konstitutivni narod može samostalno i slobodno izabrati svoga člana Predsjedništva, odnosno, da svaki narod može izabrati samo po jednog člana Predsjedništva.

Stoga, neovisno o prijevodu, u skladu s Ustavom BiH, „jedan Hrvat“ ili „jedan hrvatski“ član Predsjedništva BiH mora imati hrvatski izborni legitimitet. Hrvati kao konstitutivan narod su temeljna izborna jedinica (specifični demos) iz koje se bira Hrvatski član Predsjedništva BiH. Hrvatska izborna volja daje legitimitet „jednom Hrvatu“, odnosno, „hrvatskom članu Predsjedništva BiH“.

Nelegitimnost Komšićevog izbora

Nepobitna je činjenica da je Željko Komšić izabran za Hrvatskog člana Predsjedništva ogromnom većinom bošnjačkih glasova – preko 95% glasača koji su glasovali za Željka Komšića na posljednjem službeno važećem popisu stanovništva su se izjasnili kao Bošnjaci. To nas vodi do dva zaključka: a) Hrvatima je onemogućeno pravo na legitimnog predstavnika u Predsjedništvu BiH; i b) Hrvatima je onemogućena jednakopravnost s Bošnjacima i Srbima u Predsjedništvu BiH jer Bošnjaci imaju dva člana Predsjedništva, Srbi jednog, a Hrvati su bez predstavnika u Predsjedništvu BiH. 

Stoga je neporecivo istinito utvrditi da je Komšićev izbor nelegitiman, odnosno, nije u skladu s Ustavom BiH i njegovim temeljnim načelom konstitutivnosti i međusobne jednakopravnosti tri konstitutivna naroda u Predsjedništvu BiH.

Pokušaji da se Komšićev izbor proglasi legitimnim su potpuno nelogični i neutemeljeni u Ustavu BiH. Očito je da Komšić nije predstavnik građana entiteta FBiH, jer da jest FBiH bi birala samo jednog člana Predsjedništva BiH.

„Pripadnička demokracija“ nasuprot „predstavničkoj demokraciji“

Zagovaratelji Komšićevog legitimiteta vrlo često umjesto određenja „Hrvatski član Predsjedništva BiH“ koriste sintagmu „član Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda“. Takva sintagma/formulacija se niti jednom ne spominje ni u Ustavu BiH, ni u Izbornom zakonu BiH. Ne spominje se zato jer je sa stajališta Ustava BiH ne samo protuustavna nego i potpuno besmislena. Navedena formulacija se oslanja i poziva na spomenuti netočan i neprecizan prijevod uvodnog stavka članka V. Ustava BiH u kojem se umjesto "jedan hrvatski“ (član

Predsjedništva) navodi „jedan Hrvat“.  Zagovaratelji Komšićeve legitimnosti tumače taj izraz na način da „jedan Hrvat“ treba biti pripadnik hrvatskog naroda, a da pri tom nije nužno da bude predstavnik hrvatskog naroda. 

Ta interpretacija je ne samo ne usklađena s Ustavom BiH nego, u biti, i antidemokratska jer umjesto „predstavničke demokracije“ zagovara „pripadničku demokraciju“. „Pripadnička demokracija“ je logički nonsens, besmislica, odnosno, politološki oksimoron (drveno željezo) jer demokracija može biti samo izravna ili predstavnička. Ako je pripadnička, onda nije demokracija. Po logici tzv. pripadničke demokracije „jedan Hrvat“ u Predsjedništvu BiH je pripadnik („iz reda“) hrvatskog naroda, a ne nužno i njegov predstavnik. 

Stoga su „pripadničari“ izmislili i sve češće u javnosti koriste sintagmu „član Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda“. Pored nerazumijevanje osnovnih politoloških i demokratskih načela, nedostatka političke kulture i unitarističkih pretenzija zagovaranje „pripadničke demokracije“ je i svojevrsni ideološki i politički refleks na sintagmu i institut „nacionalnog ključa“ korišten u SFRJ.

U SFRJ nisu narodi birali svoje političke predstavnike, nego je to u njihovo ime činila Komunistička partija, odabirući „iz reda“ pojedinih naroda one kandidate koji će najvjernije služiti, ne narodu kojemu pripadaju, nego Komunističkoj partiji koja ih je izabrala i imenovala.

Nelegalnost Komšićevog izbora

Izbor Ž. Komšića je ne samo nelegitiman, nego i nelegalan jer krši članak 8.1. Izbornog zakona BiH.
IZ BiH, Članak 8.1.

(1) Članove Predsjedništva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Predsjedništvo BiH), koji se neposredno biraju sa teritorije Federacije Bosne i Hercegovine - jednog Bošnjaka i jednog Hrvata, biraju birači upisani u Središnji birački popis da glasuju u Federaciji Bosne i Hercegovine. Birač upisan u Središnji birački popis da glasuje u Federaciji Bosne i Hercegovine može glasovati ili za Bošnjaka ili za Hrvata, ali ne za oba. Izabran je bošnjački i hrvatski kandidat koji dobije najveći broj glasova među kandidatima iz istog konstitutivnog naroda.

Već smo objasnili da je jedina ispravna interpretacija „jednog Hrvata“ ona koja „jednog Hrvata“ tumači kao „jednog hrvatskog člana Predsjedništva BiH“, odnosno, koja ga tumači kao legitimnog predstavnika hrvatskog naroda u Predsjedništvu BiH. Ukoliko se ispravno protumače, u duhu Daytonskog mirovnog sporazuma i temeljnog načela Ustava BiH, i članak V. Ustava BiH i članak 8.1. Izbornog zakona BiH propisuju i zahtijevaju da „jedan Hrvat“ mora imati hrvatski izborni legitimitet. Činjenica da Željko Komšić kao „jedan Hrvat“, odnosno, „jedan hrvatski član Predsjedništva“, svoj izborni legitimitet temelji na bošnjačkoj izbornoj volji neporecivo dokazuje da je njegov izbor nelegitiman (krši članak V. Ustava BiH) i nelegalan (krši članak 8.1. Izbornog zakona BiH). U istim okolnostima, na primjer, izbor Dragana Čovića za Hrvatskog člana Predsjedništva BiH bio je i legitiman i legalan jer je bio utemeljen na hrvatskoj izbornoj volji.

Slučaj Sejdić-Finci kao posljedica pogrešne interpretacije članka V. Ustava BiH i članka 8.1. IZ BiH

Članak 4.19, stavke 5-7, IZ BiH zahtijeva od kandidata za članove Predsjedništva BiH da se izjasne kao „Bošnjak“, „Hrvat“ ili „Srbin“ kako bi se znalo za kojeg člana Predsjedništva BiH se kandidiraju: za „jednog Bošnjaka“, „jednog Hrvata“ ili „jednog Srbina“. Ovaj zahtjev ne postoji u Ustavu BiH. Kao što smo već naveli i objasnili, on je posljedica pogrešne interpretacije članka V. Ustava BiH i članka 8.1. IZ BiH koja tvrdi kako je nužno da „jedan Hrvat“, odnosno, „jedan hrvatski član Predsjedništva“ bude pripadnik hrvatskog naroda.

Jedino ispravno tumačenje navedenih članaka Ustava BiH i IZ BiH je slijedeće: nužno je da „jedan Hrvat“ bude legitimni hrvatski predstavnik, pri tom je moguće, ali nije nužno, da „jedan Hrvat“ bude i pripadnik hrvatskog naroda.

Stoga je u potpunosti sukladno Ustavu BiH i Daytonskom sporazumu da „jedan Hrvat“ ili „hrvatski član Predsjedništva BiH“ bude kandidat koji se izjašnjava kao Rom ili Židov. Ili kao Bošnjak/Srbin/Albanac/Marsovac. Jedino što Ustav BiH i Daytonski sporazum traže i zahtijevaju je da „jedan Hrvat“ ili „hrvatski član Predsjedništva BiH“ bude legitimni predstavnik hrvatskog naroda. 

Stoga prepreka kandidaturi Derve Sejdića ili Jakoba Fincija za poziciju „jednog Hrvata“ ili „hrvatskog člana Predsjedništva BiH“ ne postoji u Ustavu BiH, nego jedino u Izbornom zakonu BiH. Stoga je za provedbu odluke ESLJP u predmetu Sejdić-Finci dovoljno izmijeniti sporne odredbe IZ BiH.

Kako bi se kandidata za člana Predsjedništva BiH moglo povezati s pozicijom za koju se kandidira, umjesto izjave o pripadnosti jednom od tri konstitutivna naroda, kandidat, na primjer, za „jednog Hrvata“ treba jednostavno potpisati izjavu u kojoj navodi da se kandidira za „jednog Hrvata“.

Odnosno, kako bi se izbjegla semantička zbrka i stilska rogobatnost, treba potpisati izjavu da se kandidira za „Hrvatskog člana Predsjedništva BiH“. I to je sasvim dovoljno za provedbu odluke Sejdić-Finci jer bi u tom slučaju Dervo Sejdić i Jakob Finci mogli ne samo sudjelovati u procesu biranja, nego se i kandidirati te biti legitimno i legalno izabrani u Predsjedništvo BiH kao Rom ili Židov.

Ukoliko se želi ići korak dalje i ponuditi još precizniji i inkluzivniji pristup poziciji članova Predsjedništva BiH, kandidati, na primjer, za „jednog Hrvata“ bi mogli potpisati izjavu slijedećeg sadržaja: Kandidiram se za „jednog Hrvata“ u Predsjedništvu BiH i deklariram kao zastupnik Hrvata i grupe Ostalih naroda i građana u Predsjedništvu BiH. I to bi u potpunosti bilo u skladu i s Ustavom BiH i Daytonskim mirovnim sporazumom.