Marijan Knezović – Razlika između Bosne i Hercegovine i Herceg Bosne

Priča 1:

Krajem srpnja u kasnim satima na ulazu u sarajevsku županiju zaustavlja me prometni policajac. Prvo me upita za dokumente koje mu uredno pokažem. Zatim kaže: “Što ćemo sad?” Od svih rečenica svijeta, najkoruptivnije je pitanje “Što ćemo sad?”

Velim mu: “Dragi gospodine, jako je jednostavno. Ako sam počinio prekršaj i prekršio zakon, napisati ćete mi kaznu koju ću platiti. Ako nisam, onda ću sad nastavit vožnju jer me prijateljica čeka.”

Gospodin mi uzvrati: “Ma nije baš tako… Vidim da si drag momak, ne želim ti uzeti vozačku, a vozio si 72 km/h u naseljenom mjestu gdje je ograničenje 50 km/h. Mogu ti uzeti vozačku na godinu dana i napisati kaznu od 400 KM, kako ćeš onda u Zagreb?”

Na to mu kažem: “Gospodine,nisam svetac i ne vozim uvijek apsolutno po ograničenju. Ali sam siguran kako sad nisam vozio brže od dozvoljenog jer mi već pola sata ljudi blicaju i upozoravaju me na vas, pa sam pripazio. Možete li mi pokazati neki dokaz da sam prekoračio brzinu? U svakom slučaju napišite kaznu.”

Kaže mi:” Mogu ali neću. To dokazuj na sudu. Ja ti mogu samo uzeti vozačku ako to ne rješimo kao ljudi, daj 20 KM i idi dalje, nemoj me zajebavati, meni nije problem ostati s tobom do jutra ovdje dok to ne rješimo.”4

Gospodinu sam objasnio kako nemam 20 KM da ga podmitim, ali da ću mu rado dati 100 kuna, ali se bojim kako oni u Sarajevu ne primaju ustašku valutu. Gospodin je hitro dodao kako sve valute prima i kako nema problema s kunama. Kasnio sam prijateljici, nisam želio riskirati sa svojim, a pogotovo ne s njezinim vremenom, razgovoru se nije nazirao kraj i policajcu sam dao 100 kuna kako bih nastavio dalje. Da, dao sam mito, otvoreno to priznajem, time se ne ponosim, ali tko god kaže da nikad ne bi, neka proputuje Bosnu. Jednostavno, ili ćeš ostati cijelu noć u razgovoru i završit na policiji i sudu zbog prekršaja koji nisi počinio, ili ćeš korumpiranom policajcu dat “za ćevape” i nastavit gdje si se uputio.

Priča 2:

Sredinom srpnja s prijateljem idem iz Ljubuškog u Čapljinu. U Studencima me zaustavi policija. Uistinu sam prekršio prometni znak, iako bezazleno i nimalo opasno, počinio sam prekršaj. Otvaram prozor, policajcu dajem dokumente, a on kaže: “Počinio si prekršaj dragi momak, nije ništa strašno ali pišem ti kaznu od 40 KM, ako platiš u roku tjedan dana, kazna ti je 20 KM. Molim te, nemoj me ni pokušati podmitit, u tom slučaju bih te morao prijaviti organima, a to ne prolazi. I ništa se ne sekiraj, svi griješe.”

Pozitivno iznenađen i ponosan, upitam ga kako to da odmah ima potrebu naglasiti da neće primiti mito. U tom trenutku, policajac mi pokaže grb Herceg Bosne na svojoj kapi i kaže:” Knezoviću, nećemo ovaj grb nikad i nipošto svodit na mito i korupciju, a oni koji to rade mi se nesnosno gade.”

Iz dvije jednostavne životne situacije tako se vidi puno života. U Sarajevu nisam počinio prekršaj, a policajac je iznuđivao mito. U Ljubuškom sam uistinu počinio prekršaj i policajac mi je odmah naznačio da ne trebam ni pokušavati nuditi mito.
To je moja Herceg Bosna. Čovjek kojem se gadi mito i korupcija. I to nije moja Bosna i Hercegovina, ljudi koji bi nekom stvarali probleme ako im ne želi dati mito iako nije počinio prekršaj.

To je mali životni primjer. Ali, dovoljno velik da nas indikativno uputi kako je Herceg Bosna budućnost, a Bosna i Hercegovina još malo pa prošlost. Put koji biraju pošteni policajci, suci, profesori, dužnosnici… On je težak put, ali vodi nas naprijed. Put koji biraju policajci koje sam susreo u Sarajevu je lagan put, ali vodi u kolaps i ne nudi perspektivu.

Nadam se kako će uskoro privesti i druge policajce, jer znam kako se ne radi o 17 osoba, korupcija je u institucijama BiH potpis na gotovo svakoj transakciji. To me u jednu ruku rastužuje, ali me u drugu ruku raduje.

Sve što se temelji na korupciji se saspe kao kula od karata. I upravo to želim ovakvoj Bosni i Hercegovini. Dotad ću se češće sjećati policajca iz Herceg Bosne i biti ponosan na čovjeka kojem su pravda i moral na prvom mjestu. On je budućnost kojoj se možemo radovati, napisao je Knezović.